Postaju deset puta bogatiji od Cityja, ali to ne mora značiti baš ništa

Newcastle United je u ovom trenutku najzanimljiviji nogometni klub na svijetu. U periodu kad nema utakmica i rezultatskih uzbuđenja situacija s klubom na samom sjeveru Engleske je lako prikupila pažnju i postala priča broj jedan u najpopularnijem sportu.

Kada je priča o prodaji kluba investitorima iz Saudijske Arabije prvi put isplivala u javnost, mnogi su je uzeli s rezervom, no sad je Javni investicijski fond Saudijske Arabije (JIF) već uplatio "kaparu" od 20 milijuna eura još uvijek trenutnom predsjedniku kluba Mikeu Ashleyu, što znači da sad već pričamo o gotovom poslu.

Ukupna transakcija će iznositi oko 340 milijuna eura, a vlasnička struktura bi bila sljedeća: dosadašnja čelna osoba financija Newcastlea Amanda Staveley (koja od 2017. radi na traženju potencijalnog kupca) ugrabit će deset posto vlasništva, britanski investitori i milijarderi David i Simon Reuben također će imati deset posto vlasništva, dok će Saudijcima pripasti 80 posto udjela.

Zašto je ovo toliko ogromna vijest, ne samo za Newcastle, nego i za svjetski nogomet? Pa, za početak se treba osvrnuti na one pouzdane brojke. Čelni čovjek saudijskog Fonda je princ Saudijske Arabije Mohammed bin Salman, jedan od pokretača ideje spašavanja reputacije te zemlje u cijelom svijetu.

Iza njega i njegovih podređenih su mnogi teški skandali, ali o tome ćemo detaljnije u jednom drugom tekstu. Za kontekst ovog teksta važno je napomenuti da je JIF težak oko 320 milijardi eura, što bi, preuzimanjem Newcastlea, značilo da će svrake postati klub s najimućnijim vlasnicima na svijetu, primjerice težima 30 milijardi eura od vlasnika Paris Saint-Germaina (Katarski investicijski fond) te nevjerojatnih deset puta od vlasnika Manchester Cityja šeika Mansoura.

No, ta brojka može značiti sve, a ne mora značiti baš ništa. Sve ovisi od toga koliko će saudijski vlasnici ulagati u klub, ali i koliko će pametno ulagati. Glavno pitanje ove teme je: Kako dalje?

Iako je, primjerice, Manchester City odmah pri dolasku novih vlasnika postao jedan od najboljih klubova na Otoku, njihov sistem financiranja ne može se proglasiti istinskim uspjehom. Trošenje nevjerojatnih količina novca na nogometaše koji već imaju status megazvijezda nije najbolji način, unatoč svim trofejima.

Najbolji primjer poslovanja prilikom unosa enormnog kapitala u klub je sigurno RB Leipzig, klub koji tijekom svoje kratke povijesti u svoje redove nije doveo nijedno zvučno ime, nego je svojom nogometnom školom i skautskom službom od nogometnih anonimaca stvorio vrhunske profesionalce s kojima za budućnost ima dvije zadovoljavajuće opcije - prodati ih nekom velikanu za izdašnu svotu ili izvući barem deset kvalitetnih godina u klubu iz njega.

Niste znali ni za Timu Wernera, ni za Dayota Upamecana, ni za Lukasa Klostermanna prije no što su počeli žariti i paliti u klubu nastalom tek 2009. godine, a sve su to i dalje izrazito mladi momci, većinom mlađi od 25 godina.

Dok je Manchester City negdje u zlatnoj sredini istinskog uspjeha povodom unosa ogromnog kapitala, a Leipzig na vrhu, na samom dnu je sigurno Anži Mahačkala. Samo dvije godine nakon što je klub kupio ruski milijarder Sulejman Kerimov te doveo igrače poput Samuela Eto'oa i trenera poput Guusa Hiddinka, klub je izgubio sredstva isplaćivanjem ogromnih plaća, izgubio sve svoje igrače zbog nezadovoljstva funkcioniranjem kluba te otišao u drugu ligu s deficitom od 100 milijuna eura.

Dakle, postoje primjeri lošeg, solidnog i odličnog poslovanja u ovakvoj situaciji, a u situaciji Newcastlea je ključno imati dugoročan plan, za početak barem petogodišnji nakon što se ova kupnja realizira u cijelosti. I dosadašnji predsjednik Mike Ashley je milijarder, no njegova škrtost prema klubu nije samo utjecala na manjak kvalitetnih pojačanja, već je i otjerala odličnog menadžera poput Rafe Beniteza te mnoge kvalitetne igrače.

Navijači svraka već otprilike 15 godina čekaju na kvalitetan i vrhunski nogomet u Toonu te su se morali zadovoljiti osrednjim predstavama.

Međutim, prije nego što se Newcastle potencijalno vrati u sami vrh engleskog nogometa, potrebno je misliti na neke druge elemente. Prvo, ključno je izgraditi novi i potpuno modernizirani trening kamp s ovakvim resursima jer Newcastleu je to snažno nedostajalo, i to ne samo izgraditi ga za seniorsku momčad, već proširiti kamp kako bi primio i sve mlađe naraštaje.

Drugo, ne treba rasipati stotine milijuna na igrače poput Kyliana Mbappéa, to uistinu nije nužno. Taj novac treba uložiti u pojačanje skautske službe jer s ovako velikim investicijama više vrijedi biti strpljiv i dovoditi igrače u, recimo, juniorske i kadetske momčadi te ih prilagođavati na uistinu specifičan stil nogometa na Otoku.

Treće, igrači ne smiju dobiti dojam da igraju u Newcastleu isključivo zbog veće plaće. Da se razumijemo, to je itekako važan element, ali potrebno je prvo svakom igraču dočarati i dokazati da je tu s nogometnim razlogom, da je tu zato što njegove vještine odgovaraju onome što menadžer traži.

Čisto da se ne bi, recimo, ponovio slučaj Neymara koji u PSG-u igra kad želi i zabavlja se kad želi te se osjeća da je veći i važniji od momčadi.

Ukratko, gledanje unaprijed, strpljivo ulaganje u budućnost i stvaranje stvarnog momčadskog dojma glavni su preduvjeti za uspjeh u ovoj situaciji, a zasad nam ne preostaje ništa drugo nego čekati i vidjeti kako će se ta situacija razviti.