Dok je Cibona u splitskom hramu košarke činila malo iznenađenje došavši do prvenstvenih bodova na Gripama, ovaj Večernjakov košarkaški kroničar istovremeno je pratio euroligašku utakmicu u srpskom hramu košarke. Bez imalo oklijevanja propustili smo utakmicu vaterpolista Srbije i Izraela koja se igrala u Beogradskoj areni u sklopu Prvenstva Europe. A ono je i razlog zašto je Partizan svoju utakmicu s Olympiacosom igrao u bivšem Pioniru, dvorani koja sada nosi ime legendarnog profesora košarke Aleksandra Nikolića. U, kako ju opisuju, svojevrsnoj "arhitektonskoj ikoni postmodernističkog Beograda" u kojoj je, zbog rata u pojasu Gaze, svoje euroligaške utakmice donedavno igrao i telavivski Maccabi. Doduše, prvotna ideja bila je da se ta utakmica igra u Beču, jer ondje je brojna iseljena srpska zajednica, no kako u austrijskoj prijestolnici žive i brojni iseljenici iz ostalih zemalja bivše SFRJ, od toga se odustalo iz sigurnosnih razloga.
Kako je Partizan u ovu utakmicu ušao s nizom od šest poraza logično je da na koncu nije bio ispunjen niti Pionir, dvorana kapaciteta 8.000 ljudi, u kojoj je prošle večeri bilo oko 5.000 pristaša crno-bijelih. A još prije dva mjeseca za Partizanove utakmice u Areni Beograd, kapaciteta od 19.400 mjesta, tražila se ulaznica više. No, onda se dogodila neopoziva ostavka klupske legende Željka Obradovića, trenera koji je u očima navijača Partizana, takozvanih "Grobara", uživao mitsku popularnost. A do nje je došlo, kako nam govore srpski kolege, zbog Obradovićeva sukoba s nekim od igrača ali još više i zbog razilaženja s predsjednikom kluba Ostojom Mijailovićem koji je od tada na meti klupskih pristaša.
A oni mu na svakoj utakmici vrlo pogrdno skandiraju i po onome što se moglo čuti njemu je i bolje da ne dolazi na utakmice. Ne samo zbog toga što su ovi u stanju vrijeđati ga od prve do posljednje minute već i zato što bi mu trebala policijska pratnja. Bez obzira na to što ih je te večeri u Pioniru bilo četiri puta manje no što ih bude u Beogradskoj areni, i ovaj put su Grobari iskazali svoju moć. Ne samo da su bili glasni i poticajni od prve do posljednje minute utakmice već su i nakon rezultatskog debakla iskazali ljubav prema klubu. I dok su partizanovci, još bolno svježi od rekordnog domaćeg euroligaškog poraza, skrušeno stajali na parketu (neki gledajući i u pod), Grobari su pjevali: "I kada ne budeš prvi ti, i kada se čuju zvižduci, i tada Partizane znaj, da te volim ja..."
I doista, kada imate publiku koja svom klubu skandira i nakon "minus 38" (66:104), onda je to nešto što možete poželjeti. Dakako, u tim trenucima baš i nije ugodno biti najskuplje plaćenim igračem najslabije euroligaške momčadi (2,5 milijuna eura). A to je Jabari Parker koji nije igrao ali je malo nedostajalo da počešlja svoju bujnu čupu koliko se dosađivao pa nas je to podsjetilo na naslov popularne srpske televizijske serije "Selo gori a baba se češlja". U ovoj priči to bi bilo "Partizan tone a Jabari se češlja".
Nije zacijelo lako niti španjolskom treneru Joanu Pennaroyji (56), Obradovićevom nasljedniku, koji je tijekom utakmice morao slušati kako navijači skandiraju ime njegova prethodnika. Doduše, on se zacijelo zaštitio ugovorom nakon što ga je Partizan brže bolje angažirao, samo mjesec i pol dana nakon što je dobio otkaz u Barceloni. Netko odgovoran u klubu u njemu je vidio spasitelja a sada bi mogli zajedno potonuti.
Nakon ovakve utakmice pred novinare je izašao Arijan Lakić umjesto da pred medije izađe netko od skupih Amerikanaca. A ovaj bivši Zadrov igrač omiljen je u očima Grobara baš kao što je to bio u srcima Tornada.
- Zadar će uvijek ostati u mom srcu, bile su to dvije krasne sezone a imali smo i sjajnu i snažnu podršku navijača - kazao je Lakić i dodao na temu Partizanovih navijača:
- To što su nas podržali i nakon ovakva poraza je meni motivirajuće. A to što igram za Partizan najljepše su mi sezone u karijeri.
Nakon svega postavlja se pitanje, je li Obradović uistinu trebao otići? Ili je možda otići trebao predsjednik no onda bi Partizan ostao bez financijskog oslonca jer je Mijailović član Vučićeve Srpske napredne stranke. A zna se što to znači. Kako drugačije navući onih 25 milijuna eura proračuna bez predsjednika države, ostrašćenog poklonika košarke. Nakon što je dao ostavku, te ju potvrdio odbijanjem razgovora o nastavku suradnje, Željko Obradović nije dolazio na utakmice kluba kojeg je još davne 1992. učinio senzacionalnim prvakom Europe. S druge strane, njegov pomoćnik Vlado Androić, svojedobno i trener KK Zagreb, jest.
- Obradović je trebao imati veći kredit. Po meni ga je zaslužio još te 1992. kada smo postali prvaci Europe. On me je tada kupio za sva vremena - kazao nam je jedan taksist, ostrašćeni navijač Partizana kojemu je, kao i mnogima, teško gledati što se to događa s njegovim voljenim klubom.
Inače, s obzirom na to da u Pionir nisu mogli stati svi pretplatnici oni su imali prednost kod kupovine ulaznice od kojih je prihod išao za pomoć Nogometnom klubu Partizan. A to se prvi put dogodilo da košarkaški pomaže nogometni Partizan. Uvijek je bilo suprotno.
Jedini komentar je 🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮🤮