Ipak se nogomet ne vraća doma, sinoć je otišao u Rim. Engleska agonija nastavila se i nakon sinoćnjeg dramatičnog finala s Talijanima. Ako ne računamo da Euro nikada nisu osvojili, a veliki trofej (SP) davne 1966. godine, engleska trauma trajala je od 2018. godine, od onog polufinala s Hrvatskom na SP-u u Rusiji. Od te utakmice engleski izbornik Gareth Southgate je u traženju dobitne formule u 37 utakmica isprobao 200 taktičkih varijanti.
Tako su izračunali precizni statističari. I u finalu su poveli, pa opet izgubili, baš kao i protiv Hrvatske. Nakon što su zabili najbrži gol u finalima Eura, činilo se da je ta 200. bila dobitna taktička varijanta. Engleska sintagmu o ‘nogometu koji se vraća kući’ i dalje ostaje bajka.
I punit će se ovih dana novinski stupci o tome kako su Talijane iznenadili visoko postavljeni engleski bekovi Trippier i Shaw ili zašto je Immobile bio izvan zbivanja i zašto su počeli dominirati kada je baš on zamijenjen... I što se dogodilo na kraju.
Ali sve ozbiljne akademije, u godinama koje dolaze, analizirat će što su to modernom nogometu donijele te dvije filozofije igre koje smo vidjeli na djelu. A donijele su nogometnu (r)evoluciju koja se u povijesti ove igre pojavljivala u pravilu svakih desetak godina.
Bio je ovo deseti talijanski finale na velikim natjecanjima, šest na SP-ima, četiri na Euru. No, njihov koncept proučavat će se još godinama. Kako se prije desetak godina proučavala Guardiolina Barcelona, sada će nogometni stratezi morati učiti nešto novo. Poputno drugačije.
Ovo Europsko prvenstvo pamtit ćemo kao najučinkovitije u povijesti, sa 142 postignuta pogotka! Ovaj turnir pokazao je u kojem će se smjeru razvijati nogomet. Brzina, taktička disciplina, fizička moć, s tako malo prostora za ključne individualne poteze. I to je signal što će se događati, odnosno što bi se trebalo događati, u našim nogometnim školama u budućnosti. Odnosno, to je odgovor čemu trebamo težiti kada se od naše nacionalne vrste oproste igrači poput Luke Modrića.
>> Pogledajte slavlje Talijana: