Prokleta sudačka nadoknada još jednom je koštala hrvatsku nogometnu reprezentaciju eliminacije s velikog natjecanja; kao I prije dvije godine s Eura u Njemačkoj, protiv Albanaca i Talijana, a sada i protiv portugalskih srećkovića.
Suze, toga, očaj, jad, šok, nevjerica – potpuno su obuzeli naše reprezentativce na travnjaku u Torontu nakon što su odigrali jednu od najboljih, najzrelijih, najbriljantnijih utakmica u posljednjih desetak godina! Mateo Kovačić plakao je kao malo dijete, od osjećaja nemoći, pa i od neke kozmičke nepravde koja nas stalno prati.
Sve su vatreni u Torontu imali u svojim rukama, stvari su potpuno držali pod kontrolom, imali vodstvo 1:0 i plasman među 16 najboljih na svijetu na dlanu, a onda u neviđeno dramatičnoj završnici sve prokockali. Najprije je Nikola Vlašić skrivio kazneni udarac, a onda u toj toliko puta fatalnoj nadoknadi dogodio se trenutak slabosti: centaršut Leaa sjeo je na glavu Ramosa i Livaković je bio nemoćan.
Na žalost, iako je Hrvatska duboko u sudačkoj nadoknadi postigla pogodak za 2:2, kada se Gvardiol sjajno snašao pred golom Portugala, intervencija VAR-a odnijela je naše snove: dodavač za gol Mario Pašalić bio je u zaleđu označenom zbog dodira lopte Matanovića koji mu ju je proslijedio. Lopta je Matanovića samo okrznula, ali i to je bilo kobno: VAR je bio neumoljiv!
Za sve ovo što su hrvatski nogometaši demonstrirali u ovoj utakmici zaslužuju samo duboki naklon i – ovacije! U toj dramatičnoj i spektakularnoj utakmici Hrvatska je demonstrirala svu svoju raskoš, talent, moć, silinu, nogometnu inteligenciju i zrelost, svoju prepoznatljivu kombinatoriku kojom je razarala Portugalce. Nevjerojatno je što su sve naši reprezentativci prokockali, kakve šanse nisu iskoristili Mateo Kovačić i Petar Sučić, odnosno – kako je briljantan u tih nekoliko situacija bio portugalski vratar Diogo Costa.
U toj napetoj atmosferi s neočekivanim obratima, u kojoj je sreća nevjerojatno pomazila Portugalce, Hrvatska je apsolutno zaslužila više od ovog mučnog poraza. Na žalost, u cijeloj toj sjajnoj izvedbi, za pamćenje, potkrale su joj se dva propusta: Vlašićem nesmotreni start na Veigi koji je Portugal dobio kazneni udarac, te neodlučnost Pongračića i Gvardiola u odlučujućem skoku sa strijelcem Goncalom Ramosom. Pritom je i asistent Leao dobio priliku da nesmetano centrira pred naš gol - i sve je otišlo kvragu. Umjesto da smo mirno uplovili u produžetke i njima se prsa o prsa potukli s Portugalcima, izgubili smo na jeftin, gotovo pa nedopustiv način. I oprostili se od obrane bronce iz Katara.
Pa ipak, koliko god zvučalo oporo i gorko, da osvajač dvije medalje na dva posljednja SP-a sada nije među 16 najboljih na svijetu, vatrenima se doista nema što zamjeriti. Oni su na Svjetskom prvenstvu izvukli maksimum maksimuma, dizali su se iz utakmice u utakmicu, u najvažnijoj i najtežoj bili su gotovo pa neprepoznatljivo izvanredni, a sada se vraćaju kući pognutih glava. I s knedlom u grlu – užasan osjećaj nemoći i frustracije!
Plasman u drugi krug Svjetskog prvenstva i ispadanje na ovako šokantan način nikako se ne može smatrati neuspjehom. Dapače, Hrvatska je ovdje u Torontu, u ovoj jednoj bitci s velikom svjetskom reprezentacijom, iskazala sve vrline koje su je krasile svih proteklih godina. Oni su i dalje naši heroji, i to će i ostati zauvijek! Bez obzira na sve sudačke nadoknade i VAR-ove...
VEZANI ČLANCI:
Ono nije penal osim ako sudac nije Ronaldov fan. Onda u redu.