Rukometaši Zagreba odigrali su posljednju ovosezonsku domaću utakmicu u Ligi prvaka – i još jednom potvrdili koliko je ova europska kampanja bila bolna. Za oproštaj je stigao novi poraz, ovoga puta od poljske Wisle (26:34). Mnogi će s pravom reći: dobro je da je završila sezona koju će u klubu nastojati što prije izbrisati iz pamćenja. U 13 utakmica Zagreb je upisao tek jednu pobjedu, protiv Pelistera u Zagrebu, uz čak 12 poraza. Ostaje još gostovanje kod danskog GOG Gudmea, no teško je biti optimist – i taj se susret već sada čini kao formalnost na putu do novog minusa.
Slika s tribina možda je i najvjerniji odraz svega prikazanog ove sezone. Nikad manje gledatelja nije bilo u dvorani. U pojedinim trenucima činilo se da je više redara nego publike. Atmosferu su donekle „popravili“ navijači Wisle, koji su u Zagreb stigli na svojevrsni izlet, bez prevelike bojazni za ishod. Već nakon prvog poluvremena bilo je jasno u kojem smjeru utakmica ide. Zagreb se, doduše, za razliku od nekih ranijih nastupa, dvadesetak minuta držao u egalu, no to je bilo premalo i prekratko.
Posljednje tri utakmice u Ligi prvaka završile su, blago rečeno, katastrofalno – ukupno minus 39 pogodaka. To je brojka koja ne govori samo o porazima, nego o ozbiljnom rezultatskom i igračkom padu. Možda i negativni rekord zagrebačkih nastupa u skupini elitnog natjecanja.
Teško je procijeniti je li veći problem bio napad ili obrana. U pojedinim trenucima Zagrepčani su pokazivali da znaju i mogu, ali na ovoj razini kontinuitet je ključ – a njega nije bilo. U Europi nema prostora za stihiju i oslanjanje na individualne bljeskove. A upravo se na to sve svelo. Napad je često djelovao bezidejno, kao da bi mogao igrati do sutra bez pravog rješenja za čvrstu obranu Wisle.
Paradoksalno, najljepši trenutak večeri bio je potez koji neće promijeniti ništa osim dojma. Cepelin Beljavskog i Tskhovrebadzea, zaključen atraktivnim pogotkom iza leđa u zraku, bio je potez za špice. Čista umjetnost. No u surovoj statistici taj trenutak vrijedi samo jedan pogodak – i ostaje tek estetska fusnota u još jednom porazu.
Wisla, s druge strane, djeluje kao ozbiljna europska momčad. Treće mjesto u skupini gotovo je osigurano, a ne bi bilo čudo da ih vidimo i na završnom turniru. U sastavu imaju igrače svjetske klase poput Richardsona i Zarabeca, uz mađarski trojac Szita – Fazekas – Ilić. Posebnu dimenziju daju im i hrvatski rukometaši. Leon Šušnja čvrst je u obrani, Mirko Alilović ponovno brani na visokoj razini, dok je Lovro Mihić sa šest pogodaka rutinski odradio svoj dio posla.
Zagreb se sada okreće domaćim obvezama, gdje su ambicije jasne – osvojiti Kup i prvenstvo. No Liga za prvaka Hrvatske ove je sezone sve samo ne formalnost. Već u subotu stižu Sesvete, također neporažene s tri pobjede. Bit će to sudar dviju momčadi bez poraza – ali i prilika Zagrebu da barem na domaćoj sceni pokaže lice koje u Europi ove sezone gotovo da nismo vidjeli.
Zagreb igra rekreativni rukomet i uopće mu nije mjesto u LP.