Miloš Kos, ponajbolji srpski rukometaš, bivši igrač Zagreba, neće igrati na skorašnjem Europskom prvenstvu koje 15. siječnja počinje u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj. Ozljeda je takve prirode da je morao napustiti kamp reprezentacije. Dogodilo mu se ono što se dogodilo našem Mateju Mandiću koji je propustio Svjetsko prvenstvo ove godine, ali Kosovom krivicom.
Teška i napeta atmosfera mogla se rezati nožem u svlačionici Rukometnog kluba Zagreb te srijede, 27. studenoga 2024. godine. Elitna Liga prvaka ne prašta loše dane, a poraz od francuskog Nantesa bio je bolan i teško je sjeo svima u svlačionici hrvatskog prvaka. Utakmice se gube i dobivaju, no ono što je uslijedilo oko 22.30 sati, u prostoriji koja bi trebala biti utočište i svetinja svake momčadi, pretvorilo je sportski neuspjeh u jednu od najmračnijih priča hrvatskog rukometa posljednjih godina. Glavni akteri nisu bili samo suigrači, već i bliski prijatelji koji su dijelili snove još od srednjoškolskih dana u Ljubuškom.
Miloš Kos, lijevi vanjski i srpski reprezentativac, te Matej Mandić, vratar Zagreba i velika nada hrvatske reprezentacije, našli su se u središtu verbalnog sukoba koji je eskalirao na najgori mogući način. Kritika na račun loše igre i zalaganja, koju je Mandić uputio Kosu, bila je okidač za nezapamćenu reakciju. Umjesto odgovora ili sportske rasprave, Miloš Kos je potpuno izgubio kontrolu. Njegova reakcija bila je brutalna i izravna, šaka koja je svom silinom pogodila Mandića u lice. Udarac je bio toliko snažan da je mladom vrataru slomio nekoliko kostiju lica, uzrokovavši teške tjelesne ozljede koje su zahtijevale hitnu medicinsku intervenciju i kasniju operaciju. Šok i nevjerica zavladali su među ostalim igračima koji su svjedočili sceni nasilja kakva se rijetko viđa i na ulici, a kamoli u profesionalnoj sportskoj svlačionici. Prijateljstvo koje je godinama građeno, od zajedničkih početaka u Izviđaču iz Ljubuškog do dolaska u Zagreb, raspalo se u jednom jedinom, kobnom trenutku nepromišljenog bijesa. Mandić, koji je slovio za jednog od najperspektivnijih europskih vratara, ostao je ležati s teškim ozljedama, a njegova sezona i, što je još važnije, nastup na nadolazećem Svjetskom prvenstvu 2025. godine, dovedeni su u pitanje i na kraju otpisani.
Dok je Mandiću pružana pomoć, kaos u svlačionici nije odmah prestao. U obranu teško ozlijeđenog suigrača stao je Zvonimir Srna, još jedan igrač Zagreba, koji se fizički sukobio s Kosom, udarivši ga nekoliko puta prije nego što su ih ostali suigrači uspjeli razdvojiti. Incident je tako dobio i svoj drugi čin, a uprava kluba našla se pred situacijom koja je zahtijevala hitne i drastične mjere. Bilo je jasno da ovo nije bio tek običan sukob temperamentnih sportaša, već čin koji je prešao sve granice sportskog i ljudskog ponašanja.
Posljedice su bile neizbježne i za Kosa i za Srnu. Klub je obojicu odmah suspendirao, a zagrebačka policija je po službenoj dužnosti podnijela kaznenu prijavu protiv Miloša Kosa zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda, čime je cijeli slučaj prešao iz sportske u pravosudnu domenu.
Za Miloša Kosa, mladića rođenog u Prijedoru, koji je do tog trenutka gradio impresivnu karijeru, bio je to početak kraja njegove zagrebačke epizode. Smatran jednim od najtalentiranijih mladih pucača u regiji, s broncom s juniorskog Europskog prvenstva i titulom najboljeg lijevog vanjskog turnira, Kos je u Zagreb stigao 2022. kao veliko pojačanje. Uprava RK Zagreba bila je nedvosmislena: za Kosa više nema mjesta u klubu. U početku su tražili odštetu od 200.000 eura za prijevremeni raskid ugovora, signalizirajući da, unatoč svemu, ne odustaju od naplate njegovog igračkog potencijala. Na kraju je objavljeno da će Kos karijeru nastaviti u njemačkoj Bundesligi, u redovima Erlangena, gdje će pokušati rehabilitirati svoje ime i karijeru.
Ono što ovu priču čini posebno tragičnom jest duboka veza koja je postojala između Kosa i Mandića. Njihovo poznanstvo nije bilo površno i profesionalno; dijelili su zajedničku prošlost koja je sezala sve do srednjoškolskih klupa u Ljubuškom, gradu poznatom po rukometu. Zajedno su igrali za Izviđač, klub koji je bio odskočna daska za obojicu, i zajedno su sanjali o velikim europskim karijerama. Njihov dolazak u Zagreb predstavljao je nastavak tog zajedničkog puta. Bili su više od suigrača, bili su prijatelji koji su se međusobno podržavali u usponima i padovima. Upravo zato je brutalnost Kosovog napada bila još šokantnija. Nije to bio napad na suparnika, već na osobu s kojom je dijelio godine života i karijere. Taj čin nasilja nije slomio samo kosti, već i povjerenje i prijateljstvo koje se činilo neraskidivim. Nakon što se prašina slegla, Miloš Kos se javno oglasio, uputivši ispriku za svoj postupak. Posebno se ispričao Mateju Mandiću, ali i svojim, sada već bivšim, suigračima te klubu koji mu je dao priliku na najvećoj sceni. No, riječi teško mogu ispraviti djela.