Njegov bunt u Jugoslaviji i danas se pamti: preminuo legendarni strijelac koji je bacao boce konjaka u Dunav

Svijet košarke oprostio se od istinskog velikana, čovjeka čije je ime desetljećima bilo sinonim za postizanje koševa. Vassilis Goumas, poznatiji kao "Car", preminuo je u 79. godini. Prije nego što je Nikos Galis redefinirao pojam košgetera, Goumas je bio apsolutni vladar grčkih parketa, igrač čija je sposobnost pronalaženja puta do obruča bila gotovo nestvarna. S nevjerojatnih 11.030 postignutih koševa u grčkom prvenstvu, dugo je držao rekord koji se činio nedostižnim, a i danas je drugi najbolji strijelac u povijesti lige. 

Njegov životni put bio je filmski i potpuno atipičan za košarkaša tog vremena. Rođen u Volosu, Goumas je prve košarkaške korake napravio u lokalnom Olympiacosu, no već s 15 godina, 1961., njegova avantura poprima nevjerojatan zaokret. Odlazi u Etiopiju i pridružuje se klubu Olympiacos Addis Ababa. Ondje započinje njegova dominacija na afričkom kontinentu. U godinama koje su slijedile, osvojio je čak šest uzastopnih naslova prvaka Etiopije, od 1961. do 1966. godine, a kruna afričke karijere stigla je 1964. kada je s klubom osvojio i naslov prvaka Afrike. Njegova odiseja nije stala u Etiopiji; igrao je i za grčki klub Corinthians u Johannesburgu u Južnoafričkoj Republici, a zatim se 1969. preselio u Mozambik. Tamo je s klubom Sporting Lourenço Marques osvojio naslov prvaka 1970., a te iste sezone bio je i najbolji strijelac lige s nevjerojatnim prosjekom od 35 koševa po utakmici.

Iako je osvajao Afriku, njegova najveća ostavština ispisana je u domovini. Većinu svoje grčke karijere proveo je u Panelliniosu, klubu čiji je postao zaštitni znak i apsolutna ikona. Po povratku u Grčku, njegova košgeterska moć došla je do punog izražaja. Četiri puta je ponio titulu najboljeg strijelca grčke lige - 1970., 1974., 1975. i 1977. godine, dokazujući iz sezone u sezonu da mu nema premca. Njegova dominacija bila je toliko izražena da su suparničke obrane bile nemoćne, a jedna utakmica posebno se pamti. U sezoni 1970./71., u dvoboju protiv Amyntasa, Goumas je odigrao utakmicu za povijest, postigavši čak 61 koš. Bio je igrač ispred svog vremena, krilni centar visok gotovo dva metra s nevjerojatnom lakoćom postizanja koševa, što mu je i priskrbilo nadimak koji ga je pratio do kraja života - "Car".

Nakon zlatnog razdoblja u Panelliniosu, "Car" je 1979. godine prešao u redove atenskog AEK-a, gdje je nastavio nizati uspjehe. S AEK-om je 1981. osvojio grčki Kup, a u finalu je bio najbolji strijelac, još jednom potvrdivši svoj status igrača za velike utakmice. Upravo je u dresu AEK-a ispisao jednu od najvažnijih stranica povijesti, kada je 9. prosinca 1983. postao prvi igrač ikada koji je prešao magičnu granicu od 10.000 koševa u grčkoj prvoj ligi. Karijeru je zaključio u klubu Ilysiakos, kojem se pridružio 1985. godine. I ondje je ostavio trag, pomažući klubu da 1986. osvoji naslov u drugoj ligi. U mirovinu je otišao 1988., u 41. godini života, kao apsolutni rekorder po broju postignutih koševa, a njegov rekord srušio je tek Nikos Galis 1992. godine.

Osim po košarkaškom umijeću, Goumas je bio poznat i po svom vatrenom temperamentu i čvrstom stavu, što je najbolje došlo do izražaja tijekom čuvenog incidenta na EuroBasketu 1975. godine u Beogradu. Razočaran suđenjem i odnosom grčkog košarkaškog saveza prema reprezentaciji, Goumas je zajedno sa suigračima Apostolosom Kontosom i Arisom Roftopoulosom odlučio izraziti svoj prosvjed na potpuno jedinstven način. Poklone koje je savez pripremio za FIBA-ine dužnosnike i suce - boce uza, konjaka, orašaste plodove i druge suvenire - uzeli su i s krova hotela Jugoslavija, u kojem je reprezentacija bila smještena, bacili ravno u Dunav. Ovaj čin, kasnije prozvan "Serenada na Dunavu", rezultirao je doživotnom suspenzijom za svu trojicu iz nacionalnog tima. Iako je kazna kasnije smanjena na tri godine, ovaj događaj ostao je vječni simbol Goumasovog beskompromisnog karaktera.

Unatoč kontroverzama, Goumasova kvaliteta bila je prepoznata diljem Europe. Godine 1974. dobio je jedno od najvećih priznanja karijere kada je izabran u FIBA-inu europsku selekciju, gdje je igrao uz bok legendama poput Krešimira Ćosića, Dina Meneghina i Sergeja Belova na utakmicama u Italiji, Belgiji i Brazilu. To je bila potvrda da pripada samom vrhu europske košarke. Za grčku reprezentaciju odigrao je 114 utakmica i postigao 1641 koš, nastupivši na četiri EuroBasketa. FIBA mu je odala posebno priznanje 1987. godine, kada je u njegovu čast organizirala oproštajnu All-Star utakmicu, slaveći njegov nevjerojatan doprinos košarci.