Nakon velikog trijumfa Dinama i pobjede nad češkom Viktorijom, navijačima zagrebačkog kluba sliježu se dojmovi. Lijepo je čuti da u gradu opet toliko govori o Dinamu, da se raspravlja o sjajnoj taktici koju je postavio Nenad Bjelica i da se izdvajaju junaci jedne tako lijepe predstave.
A jedan od takvih je i Bruno Petković (24), stasiti napadač koji je postao istinski miljenik modroga puka. Gol i asistencija prometnuli su ga u igrača utakmice, a mišljenje o njemu potražili smo kod Joze Bandića, koji ga je trenirao u mlađim dobnim kategorijama Dinama.
– Cijela je momčad zaslužna za ovu pobjedu jer su svi odigrali sjajno, ali ako bi se nekoga moralo istaknuti, onda su to Petković, Oršić i Olmo, započeo je Bandić pa smo razgovor usmjerili na napadača koji gardom, izgledom i držanjem na terenu pomalo sliči Piqueu.
Bio je jako dobro dijete
– Za mene on nije iznenađenje jer je već s 15 godina pokazivao velik potencijal. Imao je mekoću dodira, bio je tehnički iznimno jak. No njegovo tijelo tada nije još bilo do kraja formirano pa je bilo logično što mu je na tu visinu nedostajalo malo koordinacije. No sad je sazrio u svakom smislu nakon svega što je prošao i postao kompletan igrač.
Petkovića je iz Metkovića doveo bivši izbornik Mirko Jozić, a kako nije imao gdje spavati, pod svoje ga je uzeo upravo Bandić.
– Moj sin Ivan je po godištu blizu Petkovića pa je Bruno došao k nama. Kupili smo im krevet na kat i kod nas je živio godinu dana; išao je tada u osmi razred. Išao je u Osnovnu školu Antuna Branka Šimića u Trnovčici i mogu vam reći da je bio baš dobar učenik. Primjerice, jako me razveselilo kad su me jednoga dana zvali iz škole i rekli da je odličan u fizici i matematici. Išao je i na natjecanja, a profesori su se čudili kako se uz bavljenje nogometom toliko mogao posvetiti školi i biti tako dobar u tim predmetima – prisjeća se Bandić i dodaje:
– Bio je jako dobro dijete, on je jedan od onih tipova koji vas kupi na prvu. Fascinantno je bilo gledati ga onako visokog, izgledao je kao da ima 20 godina, a zapravo je dijete od 14. O njemu mogu reći samo sve najbolje.
U kontaktu su ostali i nakon toga, a njegov sin Ivan s Brunom je ostao u odličnim odnosima. Kad je Petković igrao u Italiji, međusobno su se posjećivali i, kako u to vrijeme financijska situacija nije bila bajna, snalazili su se na razne načine da bi se družili.
– Njih dvojica i još nekoliko prijatelja prava su klapa i dandanas. Evo, Bruno im je svima osigurao ulaznice za utakmicu protiv Viktorije. Pa pola je Dubrave bilo na tribinama – govori Bandić.
Malo je tko očekivao ovakvu Petkovićevu eksploziju ove sezone jer ipak je u povratničkoj misiji u Maksimir stigao pod hipotekom igrača koji nije zatresao mrežu više od 600 dana. Nakon što je u dječačkim danima napustio Dinamo, Petković je promijenio puno klubova: od Zagreba, HAŠK-a, Hrvatskog dragovoljca, preko Catanije, Varesea, Reggiane, Virtusa, Trapanija, Hellas Verone pa sve do Bologne. Nigdje se nije posebno istaknuo, barem kada su u pitanju pogoci.
– Onima koji nikada nisu pogledali drugu talijansku ligu preporučujem im da to naprave i da se uvjere kako se tamo kvalitetno igra i koja je to razina nogometa. Talijani se dosta drže taktike pa nekad ne dođu do izražaja sve tvoje golgeterske kvalitete. Petković je igrao u drugoj, čak i u prvoj talijanskoj ligi i to je velika stvar. Možda nije zabijao, ali i tamo je on bio taj koji priprema pogotke suigračima, “brani” ga Bandić.
Mogao bi u reprezentaciju
I, zaista, treba priznati da je nogomet u Italiji prilično čvrst i da se teško nametnuti. Dobar primjer je i Marko Pjaca, koji je bio uvjerljivo najbolji igrač HNL-a pa se na Apeninima još uvijek nije nametnuo. No, svatko tko prođe Seriju A dobije veliko iskustvo koje mu koristi u budućnosti. Vidi se to i po samom Petkoviću, koji se vratio preporođen. Ove sezone u modrom dresu već je zabio deset pogodaka, a ima i devet asistencija. Statistika je to koja je sama po sebi dovoljna da zadovolji navijače, ali on u igri ima još jednu dimenziju koju svi vole – atraktivnost. Petković je sjajan na lopti, odlično se gradi, prekrasno razigrava, “prodaje” tunele, dodaje petom, a zabija i škaricama!
– On odlično igra mali nogomet, a iz toga proizlazi sva ta atraktivnost. On je rođen s tim, ima sjajnu tehniku koju ne možeš naučiti, to jednostavno imaš u sebi – objašnjava Bandić.
U posljednje vrijeme često ga se spominje u kontekstu reprezentacije. Naravno, poziv među vatrene nije lako zaraditi, moraš u kontinuitetu igrati dobro jer ipak ulaziš u momčad viceprvaka svijeta. No Bruno je na pravom putu, sve češće izgleda jako dobro i sve je izglednije da bi upravo on jednoga dana mogao upotpuniti prazninu koja je nastala odlaskom Mandžukića u zasluženu mirovinu. Izbornik Dalić u četvrtak je bio na tribinama, a Petko je sigurno ušao u njegovu bilježnicu.
– Možda sam ja subjektivan u cijeloj priči, ali smatram da ima svoje mjesto i u reprezentaciji. Sad kad je otišao Mandžukić, on bi mogao biti slična figura jer isto radi za cijelu momčad, trči, bori se, razigrava. A zna i zabiti pogodak. On bi zaista mogao biti na tragu Mandžine priče – zaključio je Bandić.
>> Pogledajte Južnokoreance koji su došli navijati za Dinamo
U cijeloj toj prici najveci je Maminjo. On je doveo Petkovica, Olma , Orsica i Bjelicu. Menadjerski genije.