Toni Tomas, 36-godišnji trener hrvatske tekvondaške reprezentacije, još uvijek je jedan od najmlađih izbornika u hrvatskom sportu, a kao takav na predstojećem SP-u u Južnoj Koreji imat će i jednu od najmlađih ženskih nacionalnih vrsta o čemu je pričao u novom broju Maxa.
Nakon povlačenja svjetske doprvakinje Marine Sumić, udaje sestara Zaninović i Martine Zubčić, Tomas je krenuo u podmlađivanje ženske vrste čiji će vođa biti tek 21-godišnja Iva Radoš.
- Od Ive je realno očekivati juriš na medalju, a na ostalima je da se dokazuju pri čemu bi jedna muška medalja bila uspjeh. Oni jesu pobjeđivali osvajače medalja, ali ih oni sami osvajali nisu. Osim Kanaeta koji je bio srebrni na prošlom EP-u.
SP prvi filtar za OI u Tokiju
Premda vrlo mlada, Radoš za sobom ima dva naslova europske prvakinje i svjetsku broncu i ona će biti naša najveća nada na najvećoj svjetskoj smotri.
- Na SP idemo sa pet momaka i sedam cura. S obzirom da je Filip Grgić završio natjecateljsku karijeru i da je odlučio krenuti u trenerske vode, a za to je vrlo talentiran, od starijih boraca ostao je samo teškaš Vedran Golec. Svi ostali u rasponu su između 1994. i 1999. godišta. Najmlađa je Bruna Vuletić koja će nastupiti u kategoriji trofejne Martine Zubčić. No, kada u vama kao borcu nestane goriva, zalud vam vaša kvaliteta, ako se izgubio voljni moment. A to pak, kao i glad za uspjehom, imaju oni koji dosad nisu ništa osvojili i kojima je stiglo vrijeme za dokazivanje. A ovo su cure i momci koji se uistinu žele dokazati. Osim toga, prva je godina novog olimpijskog ciklusa pa će to biti prilika da vidimo kako tko reagira na najvišoj razini.
A Svjetsko prvenstvo je sjajna provjera za sve kandidate, ali i svojevrstan filter za spoznaje u koga se isplati ulagati u utrci za olimpijske bodove.
- Kada sam bio na svojim prvim Olimpijskim igrama, a bilo je to u Londonu 2012., jedan iskusni trener mi je rekao da su olimpijske igre isto što i druga natjecanja samo je stres puno veći. Zbog toga i postoji niz primjera da neki vrlo trofejni sportaši gotovo da i nemaju olimpijskih medalja. Recimo, Iranci su najbolji tekvondaši na svijetu u muškoj konkurenciji, no dvojica njihovih svjetskih prvaka nisu osvojili olimpijsku medalju u Riju. To je valjda zato što na OI odu uz ogroman publicitet, i onda podbace jer ne mogu podnijeti taj ogromni pritisak.
S obzirom da je nema u sastavu, je li svjetska juniorska prvakinja Ivana Babić ta koja nije uspjela podnijeti pritisak? Za razliku od Mateje Jelić, također svjetske prvakinje, koja je očito imala uspješniju tranziciju u seniorke.
- Do 62 kg, četiri-pet cura bilo je u konkurenciji, a uoči posljednjeg kriterijskog turnira Ivana je bila vodeća po bodovima. Nažalost po Ivanu, na turniru u Maroku prestigla ju je Marija Štetić.
Luciju i Anu Zaninović prestigle su godine, ali i majčinski porivi. Obje su se udale i obje su trudne tako da nije realno očekivati da će se vratiti u natjecateljski pogon.
- Ne želim prejudicirati stvari niti njih obeshrabriti, ali im ne želim dati ni lažnu nadu. Postoje primjeri da su se sportašice nakon poroda vraćale još kvalitetnije, sjetite se samo Tie Hellebaut olimpijske pobjedice u skoku u vis, no još više je primjera bilo da su se te sportašice ostavljale sporta. Poštujem svaku njihovu želju, jer Ana i Lucija zajedno su na najvećim natjecanjima osvojile 16 medalja, svaka po osam, a osim medalja dobitak za hrvatski te-kvon-do bio je i publicitet kojeg su kao blizanke imale. Naime, one su čak i prerasle okvire svog sporta pa su se za njih počeli zanimati ne samo sportski mediji.
Tomasu 11. veliko natjecanje
Tko će na SP-u nastupiti u njihovim kategorijama?
- U Lucijinoj do 49 kg bit će to Kristina Tomić iz Osvita, a u Aninoj do 53 kg Tanja Rastović iz Marjana. Tomić ima niz medalja na G1 i G2 turnirima i vrijeme je da nešto napravi i na najvećoj sceni. Rastović je pak bila kadetska prvakinja Europe i druga juniorka na svijetu i veliki je potencijal što je potvrdila i ovogodišnjom pobjedom nad olimpijskom pobjednicom Tijanom Bogdanović.
Toniju Tomasu, koji u J. Koreju kreće danas, bit će ovo 11 veliko natjecanja u ulozi trenera reprezentacije i niti sa jednog se nije vratio bez medalje. Bilo je i europskih prvenstava na kojima je Hrvatska osvajala šest (Baku 2015.) odnosno pet medalja (Manchester 2012. i Montreaux 2016.) pa je za vjerovati da će se ta tradicija nastaviti.