Gotovo pa nema hrvatskog medija koji proteklih dana nije pisao o tome kako je najbolji hrvatski košarkaš Bojan Bogdanović postao i najbolje plaćeni hrvatski sportaš današnjice. Netko na njegovu mjestu višestruko bi likovao, uživao bi u svojoj veličini, no to što ima veću godišnju plaću od ponajboljeg nogometaša svijeta Luke Modrića ili pak vrlo cijenjenog majstora bubamare Ivana Rakitića, 30-godišnjem Mostarcu i nije nešto čime mu se duša hrani.
Štoviše, ističe, ne voli tekstove na tu temu ni čitati ni slušati.
– Iskreno, umara me to. Prijatelji mi pošalju gdje se i što se piše, a to se stalno spominje, veličina ugovora i da sam najplaćeniji Hrvat, no meni to nije zabavno. Sve je to lijepo, no nije mi to od presudne važnosti. Jednako ću se osjećati bio ja najplaćeniji Hrvat ili ne.
S druge strane, visina tog ugovora (73 milijuna USD na četiri godine) jako dobro govori o njegovoj igračkoj kvaliteti.
– Nitko u NBA ligi nikome ništa ne poklanja, tako nisu ni oni meni. To što sam dobio zaslužio sam svojim igrama. No, osim motivacije, to je sada i obveza, da dokažem ljudima koji su taj novac izdvojili da ja toga vrijedim. Obveza prema navijačima novog kluba je takva da budem jednako dobar kao u Indiani ili još bolji, ako je moguće.
Zvali su me i igrači Utaha
U Salt Lake Cityju bio je nedavno, samo dva dana, da bi prošao liječnički pregled i potpisao ugovor.
– Bio sam tamo svega dva dana tamo, vidio sam dosta ali nisam obišao cijeli grad. O tome gdje ću stanovati, hoću li nešto unajmiti ili kupiti nekretninu, nisam razmišljao. Dosad sam u NBA karijeri nekretninu imao samo u New Yorku, dok sam igrao za Netse.
Bojan je u travnju napunio 30. Je li prije 10 godina i pomišljao na ovakav razvoj događaja i ovakve svote?
– Ne, nisam ja tada razmišljao o bajoslovnim svotama.
A kada je počeo razmišljati o igranju NBA lige?
– Tek kada su me draftirali. Prije toga nisam.
A na draftu je izabran 2011., i to kao 31. pick u izboru Miami Heata koji ga je prepustio Brooklyn Netsima. Zbilo se to na isteku njegova dvogodišnjeg ugovora s Cibonom i prije odlaska u Fenerbahçe.
– Meni je do tada bio cilj da dospijem u neki dobar europski klub, a o svotama i ugovorima nisam razmišljao.
A osam godina kasnije dogodio se ugovor od kojeg se vrti u glavi. Za četiri godine trebao bi zaraditi 73 milijuna USD.
– Tijekom sezone nisam znao što očekivati od prijelaznog roka, a na koncu Utah nije bio jedini klub koji mi je nudio četverogodišnji ugovor. Hvala Bogu, imam dobar ugovor, ali i dobru momčad što je još važnije.
Koliko je prije mogao znati da će se takvo što dogoditi?
– Teško je znati jer se u NBA prijelaznom roku sve mijenja iz sekunde u sekundu. Jedan potpis velike zvijezde mijenja strukturu svih drugih momčadi. Klubovi koji idu po najveće zvijezde moraju ih čekati pa igrači poput mene budu na čekanju. No ja sam imao sreću da sam već u prvih nekoliko minuta prijelaznog roka stupio u kontakt s Utahom.
A neposredno prije toga bilo je vrlo napeto. U onih sat vremena prije početka prijelaznog roka kada postane dozvoljeno pregovarati.
– Moji menadžeri zvali su me valjda 100 puta kako bih se odlučio za ono što će za mene biti najbolje. A ja sam odlučio da će to biti Utah Jazz. Naime, kada sam vidio koliko sam poziva od tih ljudi imao, a zvali su me i svi glavni igrači, nisam imao više nikakvih dvojbi.
A zvale su ga zvijezde kluba, od tek pridošlog Mikea Conleya preko Donovana Mitchella do Rudyja Goberta.
– To da me zovu tako veliki budući suigrači, u takvoj situaciji nisam bio nikada prije.
Nije bio ni u situaciji da, kao NBA igrač, ima četverogodišnji ugovor što mu daje prostora za nesmetano odazivanje reprezentaciji.
– Meni je glavni cilj osvojiti nešto s reprezentacijom pa ja volim da svako ljeto imamo nešto jer tim je veća prilika za nešto osvojiti. Ovo ljeto sam slobodan prvi put nakon puno godina, no mijenjao bih slobodno ljeto za odlazak na SP u Kini. Bit će glupo gledati na televiziji veliko natjecanje na kojem smo po kvaliteti igrača trebali biti. Znamo da vrijedimo, a nećemo biti dio toga i to me “žulja”.
Zaradio sam poštovanje
Zahvaljujući neodlasku na SP, Bojan će nakon dugo vremena imati slobodno ljeto.
– Posljednji sam put slobodno ljeto imao prije 13-14 godina pa će mi dobro doći psihički i fizički odmor. Doduše, tek po igrama u sljedećoj sezoni vidjet ćemo je li mi to pomoglo ili nije.
Kao takvog intrigira ga nemala mogućnost da Hrvatska dobije pozivnicu za olimpijske kvalifikacije.
– Nadam se da ćemo uistinu i dobiti tu pozivnicu. Ako smo se 2016. kroz kvalifikacije izborili za Rio, onda tako možemo i dogodine za Tokio.
A ondje bi se susreo s brojnim NBA igračima koji će igrati za svoje reprezentacije i s ponajviše Amerikanaca. A svi oni, primijetili smo to, silno uvažavaju Bojana, a dao mu je to do znanja i jedan Chris Paul dok je, u hotelu Encore, prolazio pored njega. Naš Babo očito ima veliki rejting u NBA ligi, no i o tome nerado govori:
– Ove dvije godine pomogle su mi da zaradim to poštovanje. Osjećam ja to. Igrali smo doigravanje, namučili smo LeBrona, ja sam dosta zabijao, a sada sam i potpisao dobar ugovor u Utahu. Svi NBA igrači međusobno se poštuju, a kada se sretnemo, porazgovaramo. To vam je kao neka vrsta bratstva.
e to je bas ljigavo pisat o takvim stvarima ponavljat stalno , neskolovani samo tako nesto mogu i bez nivoa , treba imat bar malo respekt.