Hrvatski vaterpolisti danas u 11.35 u Singapuru igraju s Grčkom za izravan prolaz u četvrtfinale Svjetskog prvenstva na kojem brane naslov svjetskih prvaka osvojen lani u Dohi. Nakon pobjede nad Crnogorcima (13:11) i poraza Grka od iste reprezentacije (9:10) našima je za prvo mjesto u skupini dostatan čak i poraz od jednog pogotka razlike. No to, dakako, neće biti ciljani rezultat hrvatskog izbornika Ivice Tucka, koji će i u ovom susretu tražiti dobru igru i pobjedu svojih izabranika. Kako bismo vam predstavili grčku reprezentaciju i vaterpolo te zemlje, popričali smo s ovog časa možda i najkompetentnijom osobom koja o tome može govoriti, a to je Hrvoje Koljanin, donedavni trener Olympiakosa, godinama najjačega grčkoga kluba, ali i jednog od najjačih europskih klubova.
– Grci protiv Crne Gore nisu pokazali svoje pravo lice, pri čemu nije posve jasno je li to bilo zbog odlične igre suparnika ili je to bilo do njih. Možda je razlog to što su tijekom priprema imali probleme s ozljedama pa su dosta vremena proveli bez Skoumpakisa i Argyropoulosa. Riječ je o jako dobroj momčadi koja je popunjena na svim pozicijama, no ostaje vidjeti koliko će nadoknaditi igrače koji nisu na SP-u kao što su prvi vratar Zerdevas ili pak Papanastasiou, negdašnji igrač Juga, koji su možda i njihovi ključni igrači.
Što je snaga aktualne grčke vrste, u kojoj ovaj put nema jako važnih igrača poput Fountoulisa i Vlachopoulosa?
– To su prije svega centri Kakaris i Nikolaidis, a na centarsku poziciju uskače i bek Papanikolaou. Kakaris je jedan od najboljih svjetskih centara, no dobri su i plivački, imaju dobre šutere i već nekoliko godina su u svjetskom vrhu.
Takvu tvrdnju ilustrirat će i podatak da je Grčka u posljednjih deset godina osvojila olimpijsko srebro, jedno svjetsko srebro i dvije svjetske bronce.
– Grcima se dogodio sjajan naraštaj. Povećali su obujam rada s mlađim uzrastima, stvarali su igrače i to je došlo na naplatu. Na posljednjim Olimpijskim igrama i Svjetskom prvenstvu bili su peti. Uostalom, oni su srčana i karakterna reprezentacija koja se bori do kraja u svakoj utakmici i ako nisu izborili polufinale, često ćete ih vidjeti da su u razigravanju za plasman izborili barem peto mjesto.
U ovoj selekciji sedam je igrača Olympiakosa. Kako je taj klub stasao u europsku veličinu?
– Već dugi niz godina za Olympiakos igraju najbolji grčki igrači plus najkvalitetniji stranci. U jednom razdoblju od pet-šest godina klub je igrao četiri finala Lige prvaka, a za prvaka Europe okrunio se samo jednom.
Bilo je to 2018. godine, kada je tadašnjem treneru toga kluba, a današnjem izborniku, Theodorosu Vlachosu pomoćnik bio upravo Hrvoje Koljanin. Uostalom, Hrvati su u ovom klubu ostavili dubok trag, a izbornici reprezentacije bili su svojedobno i Mile Nakić i Ivo Trumbić.
– Konkretno, u toj momčadi klupskog prvaka Europe igrali su Obradović, Bušlje, a branio je Pavić. Nakon njih za Olympiakos su igrali i Joković, Lončar te je branio Bijač. S obzirom na to da je to klub koji uvijek ima velike ambicije, oni teže i vrhunskim strancima pa su tako dovodili i naše igrače.
A klub iz Pireja vodili su i hrvatski treneri.
– Treneri Olympiakosa bili su Trumbić te Matutinović i Đuho, kod kojih je današnji grčki izbornik Vlachos pekao zanat kao pomoćnik.
Kao što smo već rekli, trener najjačega grčkoga kluba bio je donedavno i naš sugovornik, no ta je ljubav puknula negdje u prvoj polovini travnja.
– Puno stvari nije išlo kako sam htio, ali i kako je klub htio. Nismo se složili oko budućnosti momčadi pa je i bilo najbolje da dođe do rastanka, do kojeg bi ionako došlo prije ili kasnije. No odnose smo zadržali korektnima jer ipak sam u tom klubu proveo i igračke dvije godine, od onih sedam provedenih u grčkim klubovima.
Koljanin će ovo ljeto voditi hrvatsku juniorsku reprezentaciju (U-18) na Prvenstvu Europe u Rumunjskoj. Okupljanje je ove subote, a ambicije su uvijek velike.
– Kao i uvijek, i na ovom natjecanju naš cilj mora biti borba za odličje. Iz sastava koji je osvojio broncu na Svjetskom prvenstvu uzrasta do 20 godina imat ćemo tri igrača, Šušića, Tončinića i Jerkovića. Šteta što smo talentiranog Cuzzija izgubili na dulje vrijeme, no imamo dovoljno talentirane mladeži.
A što se onda dogodilo da smo do 2017. osvojili 14 juniorskih medalja, a od 2017. pa do 2024. nijednu?
– Zapustio se rad s mladima. Hrvatska se ne treba bojati da neće imati talenata, no trebamo pojačati rad. Drugi su malo više radili od nas i to je bio problem.
Konkurenti će i na ovom natjecanju biti standardni, baš kao što je to i u seniorskom vaterpolu.
– S obzirom na to da se igra po novom sustavu, gdje imate A i B kategoriju reprezentacija, najvažnija je utakmica ona četvrtfinalna. Vidjeli ste što se dogodilo s našom U-16 reprezentacijom, koja je iz skupine izašla bez pobjede, a onda je u četvrtfinalu pobijedila Srbiju, koja je bila bez poraza. Dakle, najvažnije je biti psihofizički spreman za tu četvrtfinalnu utakmicu.
Vrijedi to i za seniore u Singapuru, koji će, budu li prvi u skupini, imati dva dana odmora više.
– Neki treneri ne vole taj dodatni odmor jer im je draže da im je momčad u ritmu odigravanja utakmica, a te utakmice osmine finala na svjetskoj razini nisu problem za nekoga iz svjetskog vrha.