Mirko Novosel, hrvatski košarkaški bard, znao je reći: “Kad Cibona kihne, hrvatska se košarka jako prehladi”. Nažalost, situacija je sada takva da je Cibona gotovo pa “kihnula”, a hrvatska košarka zaražena je “virusom neuspjeha”. Od klupske do reprezentativne razine.
Varaždinskim porazom od Poljske samo je pečatirana bolna istina da Hrvatske neće biti na Svjetskom prvenstvu (zamislite, među 32 reprezentacije), ali i da upravo počinje jedno mračno razdoblje apstinencije nacionalne vrste s velikih pozornica.
Teško ćemo i na Eurobasket
Osim na mundijalu, velika je vjerojatnost da nas neće biti ni na OI u Tokiju, ako nekim čudom ne dobijemo pozivnicu za kvalifikacije i potom se, još jednim čudom, kvalificiramo. Prvo sljedeće veliko natjecanje na kojem bismo mogli nastupati jest Eurobasket 2021., no i za to će se trebati izboriti što neće biti nimalo lako jer kvalifikacijski sustav će biti još nepovoljniji nego ovaj za SP. Utakmice će se igrati samo u studenom i veljači, kada su nama naši najbolji igrači nedostupni.
I u ovim kvalifikacijama Hrvatska se potvrdila kao ona koja češće ostane kratka nego što uspije. Ovaj put ostali smo prilično kratki, i to zbog novog Fibina sustava natjecanja, kraha kulta reprezentacije, ali i odluka vodstva Saveza koje nisu urodile plodom. Dakako, ne mogu se amnestirati ni sami igrači, no ne bismo bili korektni kada bismo od Krušlina, Bilana, Katića, Planinića, Perića, Mustapića i društva tražili da nadoknade ono što su propustili oni koji su nam mogli osigurati nastup na SP-u, a nisu.
A Bogdanović i Šarić, prije svih, ali i Zubac i Žižić, to su mogli još u rujnu, no nisu uspjeli. Što onda u ovakvu sustavu kvalifikacija, u kojem u samo četiri od 12 utakmica možete računati na svoje NBA igrače, uopće očekivati od reprezentacije koja u sastavu s četiri NBA igrača ne uspije pobijediti Litvu (doma) i Poljsku (u gostima) koji su pak bili bez ijednog NBA-jevca?
Tu, dakako, dolazimo i do odgovornosti izbornika (Anzulović) koji nad tim istim igračima nije uspio ostvariti autoritet kojim bi ih uveo u zonu maksimalne profesionalnosti. Ne samo na pripremama nego i u individualnom ljetnom pripremanju za reprezentativne pripreme.
>> Pogledajte kako se pleše linđo na NBA utakmici
Premda mu u alibi ide činjenica da je preuzeo reprezentaciju pri skoru 1-3, Anzulovićeve tri pobjede i četiri poraza sigurno mu neće biti od pomoći kada čelnici Saveza počnu razmišljati što i kako dalje. A sigurno će razmisliti bi li bilo fer prema prethodno smijenjenima Aci Petroviću i Ivici Skelinu da oni sada, nakon kompletiranog neuspjeha, ipak zadrže Anzulovića.
Da li će HKS krenuti u potragu za novim izbornikom, znat ćemo u ponedjeljak nakon što se u Szombathelyju odigra utakmica s Mađarskom. A cijeli ovaj kvalifikacijski ciklus bio je velika, nažalost i neuspješna potraga jer u 11 utakmica prodefiliralo je 37 igrača i pet različitih kapetana. Uostalom, u onoj rujanskoj utakmici u Gdanjsku i ovoj varaždinskoj s Poljacima samo je jedan igrač bio u oba slučaja u naših najboljih 12, a to je Jakov Mustapić.
A baš ovaj novinar još prije 22 godine napisao je, pomalo slučajno, jedan proročanski tekst naslovljen s “Hrvatska krenula poljskim putem”. Tako smo tada, javljajući se s Eurobasketa, naslovili komentar na poraz od Poljske u Badaloni (76:77). Taj nas je poraz s glavne ceste usmjerio na poljski put onemogućivši nam prolaz u četvrtfinale i priliku da se izborimo za Svjetsko prvenstvo (1998.) kojih ćemo od tada propustiti tri u nizu (2002. i 2006.).
Zanimljiva je podudarnost da su u toj utakmici naši najbolji igrači bili Slaven Rimac (20 koševa) i Damir Mulaomerović (11 koševa, 8 asistencija), danas propulzivni treneri koji će u godinama koje dolaze, ako ne već i sada, kandidirati za izbornika. Odluči li se Savez za promjenu, oni će zacijelo biti kandidati pri čemu je Mulaomeroviću manja otegotna okolnost što je izbornik Kosova i trener Prištine pod ugovorom. Za razliku od njih dvojice, hrvatski trener od imena koji je ovog trenutka slobodan je Neven Spahija. Zašto se s njim ne bi porazgovaralo, bez obzira na razmirice koje je imao sa svojim bivšim prijateljem Dinom Rađom (predsjednik Stručnog savjeta HKS-a), a nastavno na to i sa Stojkom Vrankovićem (predsjednik Saveza).
Slijedi nova škakljiva odluka
Bit će to za Vrankovića i Rađu još jedna škakljiva odluka vezana za reprezentaciju koje im u posljednjih godinu i pol baš i nisu išle od ruke pa kao takvi, po zapovjednoj odgovornosti, i oni snose odgovornost. Štoviše, mnogi prema dvojici legendarnih košarkaša, koji u HKS-u volontiraju, odapinju strelice krivnje pa će najbolji test vjere u to što rade biti sjednica izborne Skupštine HKS-a koja se treba održati ove godine.
Aktualno vodstvo Saveza počelo je neke procese (jedinstvena kadetska liga, jačanje nacionalne lige, smanjenje nameta klubovima) koji su dobro zamišljeni, ali su sporohodni i za njih treba strpljenja. No, bez jačih domaćih klubova i proizvodnje igrača srednje klase (one talentiranije ionako nam otmu bogati kao vrlo mlade) ostat ćemo košarkaška provincija kakva smo upravo postali. I kolonija za bogate koji će od nas još više izvlačiti naše talente, dakako uz podršku njihovih nestrpljivih roditelja i nemoć klubova da ih zadrže.
>> Pogledajte nastup hrvatske klape na NBA utakmici
Dino Radja zna sta bi trebalo mijenjati u HNS-u (vice prvaci svijeta smo) ali u HKS-u je kao Alisa u zemlji cudesa!!