Za osvojeni kup kapetan Dinama Josip Mišić podignuo je pehar s osmijehom od uha do uha. To je još jedan trofej u njegovoj bogatoj karijeri i potpuno je zaslužio to veselje, kao i cijela momčad plavih, njihov trener, njihov arhitekt Zvonimir Boban. Za plave je ovo bilo proljeće za pamćenje, pokazali su nevjerojatnu dominaciju u drugom dijelu sezone.
Svaki igrač plavih imao je dionice u sezoni u kojima je briljirao, utakmice koje vrijedi zapamtiti. Iako će danas svi u prvi plan stavljati Diona Drena Belju i Luku Stojkovića, poseban naklon zaslužuje upravo kapetan Josip Mišić. Dugo nismo vidjeli igrača koji je tako odigrao polusezonu. Ma bio je on dobar i u prvom dijelu sezone, dobar je otkako je došao u Dinamo u listopadu 2020. godine, ali ovo kako je odigrao proljeće, to je bilo maestralno!
Kao da je još brži
Za malo više od mjesec dana navršit će 32 godine, ali on radi na sebi, strašan je profesionalac i zato s 32 godine može vući momčad. I u Dinamu su dobro procijenili, zapravo su znali da Mišić treba ostati kad se momčad obnavlja, vidjeli su u njemu vođu te nove momčadi plavih. A vukao je od prvog dana mandata trenera Marija Kovačević, na pripremama u Sloveniji oduševio je sve oko sebe, pa i novopridošle igrače, vidjeli su kako dirigira igrom.
Cijelog ovog proljeća fascinirao je svojim postavljanjem, svojim čitanjem igre, krasnim pasovima, dijagonalama, okretanjem igra s jedne na drugu stranu, oduzimanjem lopti. Ove je sezone bio bolji nego ikad, kao da je s gotovo 32 godine dobio na brzini, prodornosti i doista ga je bio užitak gledati.
Dinamo danas u svom rosteru ima igrače izuzetne kvalitete, za svaku poziciju ima dva, tri rješenja, ali za ulogu Josipa Mišića nema alternacije i jako teško će ju pronaći premda je nužno naći mu nasljednika koji bi već sad učio od ovog profesora nogometa i onda ga jednog dana naslijedio. No, nije to lako naći, nema takvih igrača na ovim prostorima, a ni šire, morat će u Maksimiru nekoga početi školovati.
Nije želio odmor
Sreća je za Dinamo što je Mišić u odličnom i fizičkom stanju, što toliko radi na sebi pa mu zato nije bio problem igrati utakmice u ritmu svaka tri, četiri dana. Primjerice, prije utakmice s Goricom trener Mario Kovačević planirao ga je odmoriti jer je na redu bio derbi s Hajdukom pa onda ovaj finale kupa s Rijekom. No, Mišić nije želio odmor, tražio je da odigra i tu utakmicu iako je prvenstvo već bilo odlučeno.
Za deset dana past će zastor na ovu uspješnu sezonu plavih u kojoj su ostvarili sva tri cilja. Josip Mišić podignut će još jedan pehar, nakon susreta s Lokomotivom slavit će se i službeno taj novi naslov prvaka, peti mu je to s Dinamom, a sad je s plavima osvojio i treći kup.
Osporavan i od mnogih navijača koji površno gledaju nogomet, koji igrače prepoznaju samo po golovima i asistencijama, a ne vide i one neke sitnice koje igrači rade a prolaze ispod radara, svaki pritisak na igrača koji tjera protinika na krivo dodavanje, svaka oduzeta lopta, presječeno dodavanje pa i svaki prekršaj koji se napravi prije nego što protivnik organizira kontru pa do asistencija ili predasistencija. Često imam osjećaj da ima više od jednog Mišića na terenu!