Mirni Srbin preuzeo je bijele na koljenima, a postao je heroj u Splitu

Urugvajac Gonzalo Garcia (42), prema najavi Hajdukovog predsjednika Ivana Bilića, trebao bi voditi bijele i u sljedećoj sezoni, što je za jednog Hajdukovog trenera koji nije osvojio trofej ipak – poduhvat.

Zašto poduhvat? Zato što je od posljednjeg takvog trenerskog slučaja u Hajduku prošlo već 12 godina: Igor Tudor odradio je na klupi Hajduka cijelu sezonu 2013./2014. – nakon što je u prethodnoj osvojio Hrvatski kup, ali i bio tek četvrti u HNL-u – a onda je dobio povjerenje Uprave da povede bijele i sljedećoj sezoni. Sam je bio odstupio tek u veljači 2015. godine.

Video

Još su dvojica Hajdukovih trenera bila odradila po jednu kompletnu sezonu, ali nisu dobila povjerenje za nastavak rada: 2016. Damir Burić i 2025. Gennaro Gattuso. 

Tragom najave kako Garcia nastavlja s bijelima i u sljedećoj sezoni, potražili smo podatak – tko je bio najdugovječniji Hajdukov trener nakon Drugog svjetskog rata? Potraga nas odvela skroz do sredine 60-ih godina.

Jedno trenersko ime često ostaje u sjeni Hajdukovih velikana kao što su Luštica, Ivić i Zebec, a njegova uloga bila presudna u jednom od najmračnijih razdoblja splitskog kluba. Srbin Dušan Nenković, mirni gospodin iz Kragujevca, stigao je na klupu bijelih bijelih 1965. godine, iz Radničkog iz Niša, u doba kada je klub bio na koljenima. 

Sezonu ranije Hajduk je proživljavao agoniju, osiguravši prvoligaški ostanak tek u dramatičnoj završnici sezone, a Uprava na čelu s predsjednikom Josipom Grubelićem i tajnikom Markom Vuškovićem povukla je očajnički, ali na koncu genijalan potez - dovela je trenera koji je s Radničkim iz Niša radio čuda, s jednim zadatkom: uvesti red i spasiti što se spasiti da.

Nenković je bio predvodnik svega onoga čega u Hajduku tada nije bilo; inzistirao je na čeličnoj disciplini, profesionalizmu i modernim metodama treninga, prekinuvši dotadašnju praksu improvizacije i oslanjanja na čisti talent. No, nije bio samo strogi strateg, već i izniman pedagog i vizionar. Prepoznao je potencijal tamo gdje ga drugi nisu vidjeli.

Njegov najpoznatiji potez, koji je promijenio povijest kluba, bila je prekomanda Dragana Holcera; darovitog mladića koji je stigao iz Niša kao krilni napadač, Nenković je postavio na poziciju stopera. Ostalo je povijest - Holcer je na toj poziciji postao jedan od najboljih braniča svijeta i legendarni kapetan Hajduka. Koliko je Nenković bio velik čovjek, svjedoče Holcerove riječi - nazivao ga je svojim "drugim ocem", ističući njegovu ljudsku toplinu i podršku.

Kruna Nenkovićeva rada stigla je 24. svibnja 1967. godine. Nakon dvanaest godina suše, od posljednjeg naslova prvaka 1955., i tri izgubljena finala Kupa (1953. i 1955. od BSK-a, 1963. od Dinama), Hajduk je napokon dobio priliku prekinuti crni niz. 

U povijesnom finalu Kupa maršala Tita, na krcatom Starom placu, pala je moćna momčad Sarajeva. Golovima Miroslava Ferića i Zlatomira Obradova, Hajduk je slavio s 2:1 i po prvi put u svojoj povijesti podigao pehar namijenjen pobjedniku Kupa Jugoslavije. Bio je to trofej koji je bijelima vratio vjeru i ponos, a Nenković je postao heroj grada. Osvajanje Kupa osiguralo je Hajduku i premijerni nastup u europskom Kupu pobjednika kupova, gdje ih je ždrijeb spojio s engleskim velikanom Tottenhamom.

Nenković je napustio Split 1969. godine, a njegov trag bio je neizbrisiv. Splićani ga pamte kao trenera koji je donio prvi trofej nakon duge patnje, ali i kao čovjeka koji je savršeno razumio i poštovao dalmatinski mentalitet. 

Nenković je stabilizirao klub, selektirao igrače poput Mušovića, Ristića i Obradova te postavio temelje momčadi koja će, pod vodstvom Slavka Luštice, 1971. osvojiti naslov prvaka i započeti eru "zlatnih sedamdesetih".

Nenkovićeva posljednja sezona, 1968./1969., završila je šestim mjestom u ligi i još jednim finalom Kupa, ovoga puta izgubljenim od Dinama. Nakon odlaska iz Hajduka nastavio je nizati uspjehe. S Radničkim iz Niša je u svom trećem mandatu stigao do polufinala Kupa Uefe 1982. godine, a vodio je i francuski Brest te druge klubove. Njegovo oko za talent ostalo je nepogrešivo.

- Od svih igrača koje sam vodio u karijeri, on je zasigurno najtalentiraniji - izjavio je Nenković 1982. godine za Dragu Vabeca, tada igrača Bresta, potvrđujući svoju reputaciju trenera koji je znao prepoznati istinsku klasu.

Dušan Nenković preminuo je 2007. godine, no njegova ostavština u Hajduku živi i danas. U povijesti kluba ostat će zapisan ne samo kao osvajač prvog Kupa, već kao arhitekt koji je na ruševinama izgradio temelje jedne od najslavnijih generacija, tihi vizionar koji je Hajduku vratio pobjednički kod kada mu je to bilo najpotrebnije.