S obzirom na to da su ne samo kapetani nego i igrači s najduljim stažem u svojim sastavima, finale najavljujemo usporednim intervjuom s Mirom Bilanom (Cedevita, 6. sezona) i Marinom Rozićem (Cibona, 13. sezona).
– Možete li biti zadovoljni dometima u ABA ligi i Europi?
BILAN: Bez obzira na to što smo u Eurokupu bili u skupini s dva kasnija finalista, ne mogu se time zadovoljiti. U ABA ligi ostali smo na nuli. Nismo napravili iskorak, a nismo ni kiksali jer smo u finalu igrali protiv suparnika, Zvezde, koji je u tom trenu bio puno bolji od nas.
ROZIĆ: Da je Ante Žižić ostao u klubu, mi bismo igrali u polufinalu ABA lige. No njegov odlazak bio je šok pa je trebalo vremena da se smirimo i da nam dođe Žorić, kojem je, koliko god bio kvalitetan, ipak trebalo vremena da se uigra. U Europi smo bili na dvije lopte do polufinala Fibina Europa kupa, a u ABA ligi trebali smo izboriti još koju pobjedu više.
– Oba sastava ostala su tijekom sezone bez mnogih igrača!?
BILAN: Nama je najveći problem bilo to što smo u prvom dijelu sezone često mijenjali razigravača. Počeli smo sa Stocktonom, nastavili s Jacksonom i završili s Boatrightom. To je dosta konfuzno jer sa svakim novim razigravačem treba ponovo sve taktički prolaziti.
ROZIĆ: Na nas je to utjecalo psihički. Jer, najprije nam je otišao prvi centar, kojega je klub prodao da bi opstao, što je utjecalo na ambicije momčadi, a potom su Šiško, Slavica i Sulejmanović otišli jer su im kasnile plaće pa je i to ostavilo traga na svijesti igrača.
– Kako na vas igrače utječe financijska situacija kluba?
BILAN: Svi igrači koji dolaze u Cedevitu znaju da će sav novac stići do kraja sezone, a većina ih je igrala za klubove u kojima plaće nisu bile redovite pa su se u Cedeviti odvikli od tog osjećaja. Suludo je da u nekim klubovima trener mora razmišljati kako motivirati igrače na treningu, hoće li mu svi doći na utakmicu...
ROZIĆ: To je i stvar karaktera. Netko može i u takvim okolnostima igrati. Pričali smo između sebe i složili se da od buna i štrajkova nema koristi, za što sam ja živi primjer. Uostalom, postoje obećanja, sudovi, ali i odšteta za Žižića i to je veliki kamen za koji smo se uhvatili.
– Vidite li se i sljedeće sezone na kapetanskoj palubi?
BILAN: Čekamo prvo da završimo ovaj posao uspješno pa da počnemo razgovarati o planovima. Budemo li uspješni u finalu, lakše ćemo se dogovoriti.
ROZIĆ: Ja ću još igrati košarku. Ugovor mi istječe, no želio bih ostati u Ciboni i dok igram, ali i nakon igračke karijere. Ja iz Cibone neću otići, mogu me samo otjerati.
– Obojica ste rekorderi po stažu u momčadi. Koliko ste puta imali priliku otići, a niste?
BILAN: Više puta, no uvijek mi je ostanak bio najbolja opcija pa sam nekad nove ugovore potpisivao još tijekom prethodne sezone. Baš u utakmici sa Splitom, u polufinalu doigravanja, proslavio sam 400. nastup za Cedevitu.
ROZIĆ: Imao sam boljih ponuda, no nisam htio otići jer sam košarku počeo trenirati da bih igrao za Cibonu i Hrvatsku, a kada su za klub došla teška vremena, htio sam biti među onima koji će se izboriti za opstanak kluba.
Tko je favorit četvrtog uzastopnog finala Cibone i Cedevite (srijeda, 17. svibnja, 20 sati)?
BILAN: Ne bježim od toga da smo favoriti i tako ćemo se pokušati i postaviti. Imamo tri naslova i kvalitetniji smo sastav, što moramo i dokazati.
ROZIĆ: Cedeviti su se igrači ozljeđivali, a nama su odlazili, a izgledi su 50-50. Cedevita dobro izgleda i bez Boatrighta, no kako je on najjači individualac među svima nama, to je čovjek koji može odrediti ishod finalne serije. Opet, s obzirom na to da cedevitaši dobro izgledaju i bez njega, imati ga kao džokera s klupe bit će lijep luksuz.
– Koji će tu pojedinačni dvoboji biti ključni?
BILAN: Žorić i ja ćemo činiti svakako jedan od najzanimljivijih dvoboja, a zanimljiv bi mogao biti i onaj Reynoldsa i Boatrighta. Krušlin je bio dugo godina u Ciboni i tamo ima prijatelje, a sada je kod nas. Mnoge će zanimati koliko u finalu može naš nadareni 18-godišnjak Musa.
ROZIĆ: Centarski dvoboj Bilana i Žorića prije svega, a jako je važno i kako će se njihov Katić nositi s našim razigravačem Reynoldsom. Isto tako, važno je tko će ići na našeg krilnog-centra Šakića, centar Žganec ili krilo Tomas. Ipak, meni se čini da će “X faktor” ovog finala biti igrači s klupe.