Nogometni putevi često su nepredvidivi, a priča Ante Ćorića (27) jedna je od onih koje to najbolje potvrđuju. Nekadašnji Dinamov dragulj, danas je ključni igrač malteškog prvaka Hamrun Spartansa, kluba s kojim je na pragu povijesnog uspjeha – ulaska u grupnu fazu Konferencijske lige, što nijednom malteškom klubu dosad nije uspjelo. Nakon godina lutanja i teške ozljede, Ćorić na Mediteranu proživljava drugu mladost. "Atmosfera je sjajna, ljudi žive za klub. Dobro se osjećam, a s utakmicama bi to trebalo ići samo naprijed. Vjerujem da mu vraćam na dobar način", poručio je Ćorić s Malte, gdje je ponovno pronašao radost igranja za tportal.
Njegov uspon bio je strelovit. Kao dječak je privukao pažnju europskih velikana poput Bayerna, Chelseaja i Barcelone, no izabrao je Red Bull Salzburg. U Dinamo se vratio 2013. godine, a već iduće sezone ispisao je povijest. Golom protiv Astre Giurgiu postao je najmlađi strijelac u povijesti Europske lige sa samo 17 godina i 157 dana. Prognoze su bile nevjerojatne; Zoran Mamić tvrdio je da je "talentiraniji od Modrića i Kovačića u njegovim godinama", dok je Zdravko Mamić govorio da je "bolji od Bobana i Prosinečkog". Čak je i legendarni Francesco Totti, nakon Ćorićeva dolaska u Romu, poručio: "Ćorić je jak, navijači će ostati bez teksta."
Ipak, njegov put u Dinamu nije bio posut samo ružama. Unatoč golemom talentu, odnos s klubom bio je turbulentan, a sve je kulminiralo transferom u Romu 2018. godine za 6 milijuna eura. Danas, godinama kasnije, Ćorić tvrdi da nije imao izbora. "Otišao sam iz Dinama, a nisam bio gotov igrač. Da zapravo nisam bio prisiljen na odlazak, iz Dinama ne bih nikada otišao. Bilo je tu svega. Morao sam otići", iskreno je priznao, aludirajući na loš tretman zbog kojeg su, kako je ranije tvrdio i njegov otac, pod svaku cijenu htjeli napustiti Maksimir.
Odlazak u Rim, umjesto iskoraka, pokazao se kao početak strmoglavog pada. U dresu Rome upisao je tek tri nastupa, nakon čega je uslijedio niz neuspješnih posudbi u španjolskoj Almeríji, nizozemskom VVV-Venlu te slovenskoj Olimpiji. Karijeru je pokušao oživjeti povratkom u Hrvatsku, prvo u Rudešu, a zatim u Varaždinu, no ni tamo nije pronašao sreću. Činilo se da je karijera koja je toliko obećavala na putu prema zaboravu, a sve je dodatno zakomplicirala teška ozljeda. Dok je bio u Varaždinu, Ćorić je trpio bolove u leđima, vjerujući da se radi o prolaznoj ukočenosti. "Pio sam brufene, nekako sam držao sve pod kontrolom, ali osjećao sam da nije sve OK. Nisam se mogao sagnuti", otkrio je. Snimka je pokazala zastrašujuću dijagnozu – iscurio mu je disk. Jedino rješenje bila je operacija kod poznatog neurokirurga dr. Josipa Paladina. "Iskreno, bilo je svakakvih razmišljanja. Pitao sam se hoću li uopće moći nastaviti. Ali i dalje sam vjerovao da mogu, samo da prođe ta ukočenost nakon operacije."
Nakon operacije i višemjesečnog oporavka, Ćorić se našao na tržištu bez pravih ponuda. Znao je da nakon takve ozljede ne može "na slijepo" dobiti ugovor. "Bilo je poziva i kontakata, ali vjerojatno samo zbog mog CV-ja. Zvali su me iz Vijetnama, Uzbekistana... To mi nije bilo primamljivo", prisjeća se. A onda je stigao poziv koji je sve promijenio. "Dobio sam poziv s Malte, vidio sam da klub igra u europskim natjecanjima i ta mi se ideja odmah dopala. Pokazali su strašan interes, bili su konkretni i sve smo riješili u nekoliko minuta."
Iako je danas sretan na Malti, ožiljci iz prošlosti ostaju. Najviše ga, kaže, boli odnos Dinama prema njemu u najtežim trenucima. "Možda se najviše kajem zbog svega što sam izjavljivao za Dinamo i koliko ga volim. Jer od Dinama nisam dobio nikakvu potporu ni pomoć kad sam najviše trebao. Koliko sam puta govorio najljepše o Dinamu, da nikada ne bih išao u Hajduk... I kada sam bio skroz fit, želio sam se vratiti u Dinamo za nula eura. Ali mi se nitko nikada nije javio. Bio sam spreman igrati i za B momčad", s gorčinom je zaključio Ćorić, dodavši ipak kako mu se današnji mladi Dinamo "jako, jako sviđa".
jedina i najveca povreda mu je u glavi kao injegovom pohlepnom ocu