Romantična priča dobila je svoje olimpijsko poglavlje u Milanu i Cortini. Američka hokejaška zvijezda Hilary Knight kleknula je pred svoju sunarodnjakinju, brzu klizačicu Brittany Bowe, i zaprosila je uoči velikog finala u kojem hokejašice SAD-a 19. veljače igraju protiv Kanade. Na društvenim mrežama ubrzo se pojavio snimak emotivne prosidbe – kapetanica američke reprezentacije izgovara pitanje, a Brittany, vidno dirnuta, odgovara sudbonosnim „da“. U tom kratkom prizoru stali su i godine prijateljstva, zajedničkih snova i olimpijskih borbi.
Njihova je priča započela još u Pjongčangu 2018., gdje su se upoznale, a posebnu je snagu dobila u Pekingu 2022., kada je prijateljstvo preraslo u ljubav. Sada su, nekoliko godina poslije, svoju vezu okrunile zarukama – ponovno na Zimskim olimpijskim igrama, simbolično ondje gdje su im se putevi isprepleli. Obje su najavile da će im ovo biti posljednje Zimske olimpijske igre te da će nakon njih završiti svoje bogate sportske karijere. No dok se jedno poglavlje zatvara, drugo – ono životno – tek počinje.
Kada je šestogodišnja Hilary Knight prvi put stala na led u okolici Chicaga, njezin trener George Hughes nije vidio buduću sportsku legendu, već samo djevojčicu koja se nesigurno održavala na klizaljkama, držeći se za hokejašku palicu kao za spas. Ta djevojčica, koja je odrasla u skijaškoj obitelji, ali je umjesto snježnih padina odabrala ledenu plohu, već je tada znala svoj put. U drugom razredu osnovne škole napisala je i ilustrirala knjigu o djevojčici s čarobnom hokejaškom palicom koja je otišla na Olimpijske igre, a svojoj je baki s pet godina samouvjereno izjavila: "Idem na Olimpijadu." Njezin san nije bio samo hir; bio je to plan koji je počela ostvarivati igrajući u muškim momčadima, gdje je kratko ošišana kosa često skrivala da je jedina djevojčica na ledu.
Njezina nezaustavljiva dominacija postala je očita tijekom studija na Sveučilištu Wisconsin, gdje je igrala za legendarne Badgerse. U četiri sezone osvojila je dva nacionalna NCAA prvenstva i urezala svoje ime u povijest kao najbolji strijelac svih vremena, s nevjerojatna 143 gola i 262 boda. Ti rekordi nisu bili samo najbolji u ženskoj konkurenciji, nadmašila je i sve muške igrače u povijesti sveučilišta. Već kao tinejdžerica postala je najmlađa članica američke ženske reprezentacije.
Jednog dana, nakon operacije kuka i ukinute stipendije od strane američkog hokejaškog saveza, sjedila je u automobilu na parkiralištu supermarketa. Gledala je mladića kako skuplja kolica za kupovinu i shvatila poražavajuću istinu, on ima sigurniju plaću od nje, vrhunske sportašice. U tom trenutku očaja, dok joj je majka preko telefona sugerirala da je možda vrijeme da pronađe "pravi posao", Knight je donijela odluku. Nije odustala, već je shvatila da mora postati više od igračice, morala je postati brend. Počela je sama zvati sponzore, graditi prisutnost na društvenim mrežama i tražiti prilike. Ta borba dovela ju je do naslovnice ESPN-ovog izdanja "The Body Issue" 2014. godine, što joj je donijelo globalnu prepoznatljivost.
Osvajala je naslove u tadašnjim vodećim ligama, dva Clarkson Cupa s Boston Bladesima i povijesni, prvi Isobel Cup s Boston Prideom. Dok je rušila rekorde, postala je i prva žena, ne-vratarka, koja je trenirala s jednom NHL momčadi, Anaheim Ducksima.
Prijelomni trenutak dogodio se 2017. godine. Hilary Knight i njezine suigračice iz reprezentacije donijele su povijesnu odluku o bojkotu Svjetskog prvenstva koje se održavalo na domaćem tlu. Zahtijevale su bolje plaće, uvjete i podršku od Američkog hokejaškog saveza, jednaku onoj koju su imali njihovi muški kolege. Njihov hrabar potez, podržan od strane sportskih ikona poput Billie Jean King, urodio je plodom. Pobijedile su, a ta kolektivna pobjeda osnažila je Knight i dala joj samopouzdanje da se bori za još veće ciljeve. Postala je jedna od ključnih figura u osnivanju Udruge profesionalnih hokejašica i pokreta #ForTheGame, koji je okupljao preko 200 najboljih svjetskih igračica u bojkotu postojećih liga, tražeći stvaranje jedne, održive profesionalne lige. Njezin aktivizam, uz neumoran rad njezinih kolegica, kulminirao je 2023. godine osnivanjem Profesionalne ženske hokejaške lige
Dok se borila za budućnost sporta, njezina karijera na ledu dosezala je neslućene visine. Osvojila je rekordnih deset zlatnih medalja na Svjetskim prvenstvima, više od bilo kojeg hokejaša ili hokejašice u povijesti, te postala apsolutna rekorderka turnira po broju golova, asistencija i bodova. Ipak, vrhunac je stigao 2018. godine na Olimpijskim igrama u PyeongChangu. U dramatičnom finalu protiv vječnih rivalki iz Kanade, SAD je nakon raspucavanja osvojio zlatnu medalju, prvu nakon 20 godina.
Godinama je živjela s unutarnjim nemirom, osjećajući pritisak da skriva dio svog identiteta. Konačno, odlučila je prekinuti šutnju. "Gotova sam s ispričavanjem. Baš me briga", izjavila je, javno se deklarirajući kao članica queer zajednice. Priznala je da joj je veza s američkom brzoklizačicom Brittany Bowe pomogla pronaći snagu za taj korak.
Put Brittany Bowe do leda bio je sve samo ne uobičajen. Rođena u Ocali na Floridi, mjestu daleko od zimskih sportskih centara, Brittany je djetinjstvo provela u dvoranama za koturaljkanje. Već sa sedam godina bila je na kotačićima, a njezin talent otkrila je trenerica Renee Hildebrand kada ju je vidjela kako doslovno "trči" na koturaljkama tijekom jedne rođendanske proslave. Koturaljkanje je bilo njezina prva sportska strast, no srce ju je vuklo na drugu stranu, prema sportu koji je dominirao u njezinoj obitelji. Njezin otac bio je srednjoškolski košarkaški trener, a majka je članica Kuće slavnih u twirlingu s palicom.
Košarka je bila njezina "prva ljubav". Kao iznimno talentirana razigravačica, osigurala je punu sportsku stipendiju na Sveučilištu Florida Atlantic, gdje je igrala na najvišoj razini američke sveučilišne košarke. Njezin san bio je jasan, željela je zaigrati u profesionalnoj WNBA ligi. Diplomirala je 2010. godine i činilo se kako je put prema profesionalnoj košarkaškoj karijeri otvoren. Ipak, sudbina je imala drugačiji plan. Dok je s kauča pratila Zimske olimpijske igre u Vancouveru 2010., vidjela je svoje bivše kolege iz koturaljkanja kako se natječu na ledu. Ta slika upalila je iskru koja joj je promijenila život. Spakirala je kofere i preselila se u Salt Lake City, odlučna u namjeri da postane olimpijka u brzom klizanju.
Prilagodba je bila zapanjujuće brza. Urođeni osjećaj za ravnotežu i snaga koju je stekla kroz koturaljkanje i košarku omogućili su joj strelovit uspon. U samo godinu dana od prelaska na led, pozvana je u američku reprezentaciju. Već u svojoj trećoj sezoni, 2013. godine, postavila je svoj prvi svjetski rekord u disciplini na 1000 metara
Osvojila je više olimpijskih brončanih medalja, uključujući onu u timskoj potjeri 2018. i pojedinačnu broncu na 1000 metara 2022. godine. Uz to, bila je svjetska rekorderka na tisuću i 1500 metara te je sakupila više od 20 medalja sa svjetskih prvenstava u koturaljkanju i brzom klizanju. Godine 2016. doživjela je težak potres mozga koji joj je gotovo prekinuo karijeru. Više od godinu dana borila se s iscrpljujućim simptomima, ali se snagom volje uspjela vratiti u vrhunsku formu.
Bolesno