Lino Červar: I mi koji smo potekli u kršu, u siromaštvu, nešto vrijedimo

Prvi dan Mundijala prijateljstva, susreta bivših sportaša bivše Jugoslavije, protekao je u znaku promocije knjige Line Červara, ali i premijere dokumentarnog filma "Izgubljeni dream tim". Oba događaja odrađena su u Domu kulture Ulcinj, grada domaćina Mundijala prijateljstva. Lino je bio sjajno raspoložen kada je govorio o svojoj najnovijoj knjizi "Rukometni put do vrha – Tajna uspjeha". Riječ je o knjizi koja govori o velikom uspjehu rukometaša Hrvatske koji su nakon posljednjeg mjesta na Europskom prvenstvu 2002. godine osvojili svjetsko i olimpijsko zlato.

– Prvo se moram svima ispričati, ali dok govorim, ja ne mogu sjediti pa ću ustati. Ovom knjigom htio sam dokazati da i mi koji smo potekli u kršu, u siromaštvu, nešto vrijedimo. Nepodnošljivo mi je kad čujem ljude, posebno mlade ljude, koji rezoniraju s onim: "Ne mogu." Ako posao voliš, a ja ga volim sa svom strašću, ako si posvećen... A nikad nisam ulagao u sebe toliko kao sada. Kada toliko uložiš, onda možeš i nebo dohvatiti – počeo je svoj jednosatni monolog Mago di Umago.

Video

– Istranin sam, svoju Istru volim, a jedan od mojih nedostataka je što sam emotivac. To da sam impulzivan. Ponosan sam na svoj rad i trud, ne dam na sebe. Nikad nisam volio da mi neko odredi kuda ću se kretati, kao da sam u toru. To ne dopuštam bilo kome. Hoću da budem svoj, nemam protivnika, jedini protivnik sam sam sebi. E, tu borbu pokušavam pobijediti. A nije to lako, jer sam čovjek od krvi i mesa – rekao je Lino.

– Teorija, to je ono kad se sve zna, a nerijetko ništa ne funkcionira. Praksa je kad sve funkcionira... A puno njih ne zna zašto. E, to sam ja, taj trener s 50 godina staža koji je pokušao pomiriti teoriju i praksu. Ovu knjigu napisao je čovjek iz prakse. Moramo se uvijek mijenjati, a teško se mijenjati. Kad čovjek prohoda, svjesno hoda, ali uskoro prestane razmišljati o tome, to postane navika, memorirana u podsvijesti. A podsvijest upravlja nama 95 posto. Ipak i apsolutno, kao gospodari svojih misli, možemo mijenjati navike. Toliko je neostvarenih i propalih snova samo zato što se ne želimo mijenjati. A moramo naučiti i našu djecu da se mijenjaju – dodao je velikan rukometa, trener koji je s Hrvatskom osvojio devet medalja na velikim rukometnim natjecanjima, ističući da je pogrešno stvarati pogrešnog učenika ili igrača.

Prisjetio se i prvog susreta s generacijom koja je ostvarila te velike rezultate.

– Dugo sam se pripremao za taj prvi sastanak. A on se dogodio u Rovinju, u hotelu Eden. Imao sam u to vrijeme jak stručni stožer, ali zamolio sam ih da taj sastanak obavim sam. Prvo što sam rekao bilo je: "Dečki, možda u ovom trenutku nisam vaš trener iz snova, ali, istini za volju, niste ni vi igrači iz mojih snova. Ali, budete li me slušali, bit ćemo najbolji na svijetu." Još sam im rekao: "Znate što su novinari pisali o vama nakon zadnjeg mjesta na Europskom prvenstvu? Da nemate pojma!" – rekao je Červar.

Ostalo je bila povijest.

Gost iznenađenja na Červarovoj promociji bio je Ivan Gudelj, bivši hrvatski nogometaš, koji je recitirao stihove Sergeja Jesenjina.

Prije promocije filma o košarkašima koji su na Europskom prvenstvu u Rimu osvojili zlatnu medalju, u trenutku kada je počela agresija Jugoslavije na Sloveniju, prisutnima se obratio Petar Vilfan, jedan od najboljih slovenskih košarkaša, osvajač zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu u Manili 1978. godine.

– Zanimljivo je to da naš Jurij Zdovc nije igrao u polufinalu i finalu, da je ostao bez medalje... I bilo je zbog toga što su ga iz Slovenije zvali, jer je rat već počeo, da ne igra. Mi smo prenosili direktno za Sloveniju, a nikad se to na televiziji nije objavilo jer zbog cijele situacije nije išlo u program... Nakon te finalne utakmice odmah sam sjeo u auto, s kolegama "pokupio" Zdovca iz hotela i krenuli smo malo prije ponoći prema Sloveniji. Ujutro oko pola šest stigli smo do Slovenije, od granice do Ljubljane bili smo jedini auto, jer se čekalo bombardiranje – prisjeća se tih dana Vilfan.

VEZANI ČLANCI:

Slavko Cvitković, legendarni hrvatski sportski TV komentator, također se sjeća tog Europskog prvenstva.

– Nisam bio u Rimu, na licu mjesta. Tamo je bio moj urednik i prijatelj Boris Mutić. Znate, u to vrijeme nisam bio među novinarima koji su pratili košarku i putovali na natjecanja. Bio sam u statusu neke rezerve jer su košarku radili Mutić i Anzulović. Stjecajem okolnosti nije bilo tona iz Rima i Mutić se nije mogao čuti pa su mene zvali da radim prijenose polufinala i finala iz zagrebačkog studija – rekao je Cvitković.

Na promociji filma bio je i jedan igrač iz tog rimskog finala – Zoran Čutura, no nije se popeo na pozornicu da podijeli s prisutnima svoje dojmove. Na projekciji su bile brojne košarkaške legende Jugoslavije – Slavnić, Plećaš, Čutura, Nakić, Tanjević, Jelovac, Jerkov... U Ulcinju je na projekciji bio i naš proslavljeni košarkaški trener Dejan Radonjić, euroligaški trener izuzetnog renomea i bivša košarkaška zvijezda Jugoslavije Saša Obradović, kao i vodeći košarkaški menadžer današnjice Miško Ražnatović. Nakon filma dvoranom je odjeknuo gromoglasan pljesak, a kod nekih se vidjela i suza u oku.