Zvali su je "kraljicom šaha". Jedina je žena koja je pobijedila najvećeg šahista svih vremena Garija Kasparova. Osvajačica je šahovske Olimpijade. Bila je prvakinja svijeta ali i najbolje rangirana šahistica (deseta) u apsolutnoj konkurenciji.
Ako je talijanski fantazist Alessandro del Piero bio zvijezda otvorenja petog izdanja Sunset Sports Festivala onda je Judit Polgar bila najveća zvijezda prvog konferencijskog dana u kojem su se nizali odreda zanimljivi paneli.
Razgovor je vodila Anita Jones s CBS-a a njeno prvo pitanje bilo je kako je bilo odrastati u komunističkom režimu tadašnje Mađarske.
- Ja sam rođena 1976. kao najmlađa od triju sestara. Susan je bila sedam a Sofija godinu i pol starija. Živjeli smo u kući koja je bila u lošem stanju. Roditelji su bili učitelji ali su morali raditi dodatne poslove da bi imali novaca za platiti trenera za Susan a potom i za nas dvije mlađe.
Tata Polgar upustio se u eksperiment s kreiranjem genija ali na svoj način.
- Otac je bio vrlo posebna osobnost. On je imao teško djetinjstvo, bio je tinejdžer kada je došao u Budimpeštu bez roditelja. Osjećao je da zdrava djeca mogu biti posebna bez obzira gdje ona bila rođena. Čak i prije no što je sreo moju majku rekao je da ih neće slati u školu jer je smatrao da je edukacijski sustav bio gubljenje vremena iz mnogih kutova. Htio je da mu djeca budu usredotočena na ciljane teme od vrlo mladih godina. Imao je sreće što je sreo našu mamu koja mu je postala partner u toj ideji.
Dakle, Judit je odrastala u strogom režimu.
- Šah sam počela igrati s pet godina. Mama me naučila osnove. Susan je već igrala turnire pa je to za mene bilo lakše. Puno toga sam učila od svojih sestara, jer kada ste najmlađa gledate što vam rade starije sestre, kako se ponašaju. Zapravo, ja sam gledajući njih učila stvari bez specifičnog podučavanja. Osim toga, šah me kao igra hipnotizirao pa sam svoj talent pokazala vrlo brzo. Desetljećima je Mađarska imala sjajne šahiste pa je šah bio priznat kao popularan sport. No, ono što nije bilo prihvaćeno jest da naši roditelji insistiraju da nas tri budemo šahistice koje će igrati protiv muškaraca i to je bila neka druga priča.
U obitelji Polgar bili su svjesni da to neće naići na odobravanje okruženja, barem ne iz prve.
- Bilo je to vidljivo od samog početka a moj otac je bio čvrst u naumu da onaj tko želi biti na svjetskom vrhu mora prihvaćati veće izazove i da mi ne bismo trebale igrati samo protiv žena. Naglašavao je to i medijima i nacionalnom šahovskom savezu. A u savezu su rekli zašto bi mi trebali imati ženu velemajstora kada imamo dovoljno muških igrača.
A Juditin igrački rast bio je strelovit.
- Svoj prvi turnir osvojila sam sa šest godina a prvi međunarodni uspjeh sam ostvarila sa devet godina na New York Openu gdje sam dobila sedam od osam mečeva pa sam završila na naslovnoj stranici New York Timesa. Nakon toga sam uzletjela poput rakete. Pobjeđivala sam na turnirima i tako gradila samopouzdanje. Bila sam napadač na ploči, lovila sam "neprijateljskog" kralja, nastojala pobijediti partiju čim prije.
Velika godina, možda i najvažnija u tom uzletu, za Judit je bila 1988.
- Imala sam 12 godina kada sam proglašena najboljom igračicom šahovske Olimpijade. Tajan je bila u puno rada, trenirajući i po osam devet sati dnevno. Nakon što sam naučila snagu svake figure proučavala sam na tisuće partija, na tisuće taktičkih obrazaca i tako gradila svoje znanje. Dakako, kada steknete veliko teoretsko znanje njega je jako važno implementirati u igru i to je veliko pitanje no ja sam u tome uspjela. Otac je isprva forsirao veliku količinu rada no šah je igra i ako pobjeđuješ to je jako zabavno. A ja sam puno pobjeđivala kao dijete ali i kasnije sam dobivala 80 posto svojih mečeva.
A dobila je jednom prilikom i svog velikog idola Garija Kasparova.
- Kada je on 1985. igrao meč za prvaka proti Karpova, navijala sam za njega i sanjarila da jednog dana zaigram protiv njega misleći da to ipak nije ostvarivo. Tri godine kasnije, na Olimpijadi u Solunu, stajao je iza mene i gledao moju partiju što je za mene bilo inspirativno. Gari je mađarskom novinaru kazao da ću ja vjerojatno biti svjetska prvakinja a na pitanje da li jednog dana vidi sebe nasuprot Judit rekao je da je to ipak previše, da je šah prevelika borba, i da se vjerojatno nikad nećemo sresti. No, šest godina poslije i to se dogodilo što je za mene bilo nešto posebno.
Zbilo se to u Linaresu. Kako je bilo igrati protiv nekoga koga obožavate?
- Imala sam 17 i pol godina i nasuprot sebe najboljeg šahista svog vremena. Nisam bila nervozna. Osjećala sam se pripremljenom no Gari je igrao jako dobro, sicilijansku obranu u čemu je ekspert a neki moji potezi su mu omogućili da me nadigra.
No, onda se dogodilo nešto što se i danas prepričava.
- Gari je igrao jako dobro ali je napravio dvostruki potez, ispustio je figuru na trenutak i promijenio potez. On je vjerojatno sebe uvjerio da nije učinio prekršaj a ja sam potpisala partiju i tu se ništa nije moglo promijeniti. Dok sam to pričala prijatelju čuo je i neki sudac pa je pitao može li pomoći. Nije tada bilo kamera kao danas, bila je samo jedna udaljena 20 metara uz pomoć koje su eksperti ustvrdili da je to ipak bio dvostruki dodir.
Dakle, nije se konfrontirala suparniku tijekom meča?
- Biste li se vi konfrontirali čovjeku poput njega. Pa on je za pločom bio zvijer, gorila, netko koga ne želiš izazivati. Koliko je to snažan karakter vidite i sada kada se neustrašivo bavi politkom. Kad se to pročulo Kasparov me neko vrijeme ignorirao no onda smo se na jednom natjecanju sreli u liftu i tu smo počeli ponovo komunicirati.
Kad je shvatila da je Kasparov ipak pobjediv?
- Isprva sam osjećala da nemam izgleda, da razina moje igre nije blizu njegove. Moj najveći problem protiv njega bio je što ne mogu staviti sve svoje znanje u taj meč. No, šest godina nakon prve međusobne partije na turniru u Linaresu dvaput sam s Kasparovim remizirala i tu sam probila led. A tada je i on shvatio da mogu biti opasna pa me zvao i na trening kamp i to kod vas u Makarsku. A par mjeseci nakon toga se dogodilo i da sam ga pobijedila u dvoboju između reprezentacije Rusije i selekcije Svijeta što je mojoj ekipi donijelo i ukupnu pobjedu. A dogodilo se to možda i zbog toga što on za mene više nije bio mit. Naime, tih dana svog heroja sam gledala u sasvim običnim situacijama pa je to strahopoštovanje valjda splasnulo.
Kako su se muški velemajstori ponašali kada bi ih jedna dama pobijedila?
- Neki su bili frustrirani više nego da su izgubili od nekog drugog. Uslijed tih vrućih reakcija neki ne bi pružili ruku ali više zbog prozivanja samo sebe i pogreške koju su napravili.
Nakon natjecateljskog umirovljenja 2014. godine, što je Judit sačuvala iz šaha kao životno korisno?
- Ja i danas sve što radim baziram na mom strukturiranom umu. Bilo da kuham, uređujem svoj stan ili organiziram svoj šahovski festival. Što god da radim mogu podnijeti stres jer kada skupite dosta iskustva vi više ne brinete o stvarima o kojima ne treba brinuti.
Zanimljivo pitanje pri kraju panela postavio je direktor Sunset Sports Festivala Damjan Rudež o tome koliko umjetna inteligencija utječe na šahovsku scenu i je li to nešto što zabrinjava šahiste?
- Sreća je da sam se umirovila na vrijeme da se ne moram s time baviti no vidim da se igra dosta promijenila. U odnosu na meč između Kasparova i kompjutora prozvanog Deep Blue, sada bi to bila utrka između bicikla i porschea. Mi više ne želimo igrati s kompjutorom jer nismo glupi, ne želimo gubiti od nekoga tko je puno bolji. No, umjetna inteligencija odnosno računalo AlphaZero inspiriralo je Magnusa Carlsena pa je on počeo ugradio dio stila igre od kompjutora.
U siječnju ove godine izašao je dokumentarac "Kraljica šaha" posvećen Judit Polgar. Je li i kako taj film promijenio njen život?
- Premijera je bila krajem siječnja na Sundance festivalu a Netflix ga je pustio deset dana kasnije. Nakon toga uslijedilo je jedinstveno iskustvo jer sam počela primati poruke ne samo od kolega šahista već i od ljudi koji se šahom ne bave, pa tako i od nekih glumaca, ali su u mojoj priči našli inspiraciju. Zbog toga sam bila sretna naročito kada su mi neki poručili da će i svoje kćeri uputiti u tajne šahovske igre. Moj život postao je malo dinamičniji jer imam više zahtjeva za javne nastupe poput ovoga festivala.