Mario Vukoja aktualni je savjetnik predsjednika Hrvatskog gimnastičkog saveza za vrhunski sport i međunarodne odnose te zaposlenik HOO-a. Bio je vrlo uspješan trener, a danas je jedan od najuglednijih svjetskih sudaca.
Kruna rada u Savezu
U važnim je ulogama sudjelovao na svim Olimpijskim igrama od Pekinga 2008. do danas, a u Parizu 2024. bio je i vrhovni sudac. Posljednjih mjeseci se intenzivno bavi Europskim prvenstvom u gimnastici, koje će se od 13. do 23. kolovoza održati u Zagrebu.
– Najljepše od svega je što smo Europsko gimnastičko prvenstvo napokon doveli u Hrvatsku, s obzirom na rezultate hrvatske gimnastike unatrag gotovo 20 godina. Ni s jednog natjecanja se nismo vratili bez medalje ili barem finala. Ovo je kruna našeg rada u Savezu i u sportskom i u organizacijskom smislu, s obzirom na Svjetski kup koji se već 17 godina održava u Osijeku. U Osijeku smo udvostručili nagradni fond i uveli nagrade za trenere. U svijetu je to jako dobro prihvaćeno i kad smo se odlučili kandidirati za Europsko prvenstvo razmišljali smo kakvu poruku Hrvatska može poslati ne samo Europi nego i svijetu. Stoga će ovo biti prvo, možemo reći i povijesno Europsko gimnastičko prvenstvo koje će imati nagradni fond za sportaše i trenere – kaže Mario Vukoja.
S obzirom na spomenute rezultate naših gimnastičara, očekivanja hrvatske sportske javnosti bit će zasigurno velika?
– Mislim da u svakoj državi, kao i u nogometu, imamo toliko izbornika koliko i stanovnika i sportaši žive s tim da su očekivanja velika. Tako je i u Hrvatskoj gdje je to možda i još malo više izraženo jer pobjede hrvatskih sportašica i sportaša mi doživljavamo na poseban način. Mislim da se ne trebamo bojati rezultatskih očekivanja. Trebamo učiniti sve kako bi se naši dečki i cure što bolje pripremili i na natjecanju pokazali u najboljem mogućem svjetlu. U pripreme treba uključiti stručnjake iz svih područja kako bismo ih za nastup pred domaćom publikom pripremili i mentalno i fizički. Ono što bih najviše volio jest da napunimo dvoranu i da naši natjecatelji osjete pritisak pune dvorane – upravo zbog toga se sportska natjecanja i održavaju. Sportaši moraju znati živjeti s pritiskom, to je dio njihova posla.
Za Hrvatsku će na Europskom prvenstvu prvi put nastupiti Ilija Kovtun, možda i najbolji sportaš koji je prešao pod hrvatsku zastavu još tamo od Nikolaja Pešalova...
Ilija je poseban, ponajprije zbog svoje, za gimnastiku pomalo netipične građe, visok je i snažan. Unatoč takvoj građi, radi višeboj na razini koja mu omogućuje osvajanje medalja na europskim prvenstvima i približavanje svjetskim odličjima. Uostalom, aktualni je osvajač olimpijske medalje na ručama. Posebnost Ilije Kovtuna upravo su medalje koje je posljednjih godina osvajao pod ukrajinskom zastavom, iako je cijelo to vrijeme trenirao u Hrvatskoj, u Osijeku. Hrvatska je, stoga, uvelike zaslužna za njegove rezultate u posljednje tri godine, otkako je počela ruska agresija na Ukrajinu. Ilija već godinama živi u Osijeku i mi ga doživljavamo kao svog Hrvata. Sada je napokon i službeno dobio zeleno svjetlo da nastupa za Hrvatsku.
Veliki ste zagovornik digitalizacije u gimnastici?
– Uzmimo da se na svijetu oko 100 milijuna djece bavi gimnastičkim programima, dakle od onih najmanjih do najvećih, a da nemaju platformu, kao što je primjerice Judo TV, na kojoj bi mogli pronaći rezultate, svoje i tuđe videozapise, edukativne materijale i sve ostalo što im može pomoći u razvoju. Ja sam o tome razgovarao i s Vladimirom Mađarevićem kad se pokrenula priča oko Eleviena, platforme koja gimnastičarima omogućuje da se sami snime i da ono što rade vrlo jednostavno pokažu cijelom svijetu. Inače to mogu napraviti samo oni koji dođu na svjetsko prvenstvo i uđu u finale, a na televiziji ćeš biti ako te režiser odluči pokazati. Digitalna platforma danas je glavna platforma čak i u Formuli 1, iako se njihova natjecanja uvelike prate i na televiziji. Dakle, moramo učiti od najboljih.
Nije u pitanju genetika
U hrvatskoj atletici, plivanju i nekim drugim pojedinačnim sportovima odličjima s velikih natjecanja mogu se pohvaliti i sportašice i sportaši. U gimnastici se žene, međutim, ne mogu ni približiti sjajnim rezultatima muških kolega.
– Objasnit ću to jednim paradoksom koje ni mi ne razumijemo. Ako uzmemo statističke podatke Hrvatskog gimnastičkog saveza koji govore da je gotovo 79 posto djece koja ulaze u gimnastiku iz ženske populacije, logika bi govorila da će cure imati bolje ili barem jednake rezultate kao i dečki. Ali nemaju. Ne bih čak rekao ni da je tu u pitanju genetika. Rekao bih da je to zato što su djevojke više fokusirane na višeboj, znači 90 posto gimnastičarki radi sve četiri sprave i tu je konkurencija brutalna. U prvih osam ekipa, među kojima su Amerikanke, Kineskinje, Engleskinje, Njemice, Talijanke… – sve cure rade višeboj. Gimnastičarke nisu toliko radile na specijalizaciji, nego su bile fokusirane da rade sve četiri sprave i tako se plasiraju na Olimpijske igre. Sada se i taj trend polako mijenja pa mislim da bi rješenje moglo biti da se i cure specijaliziraju za jednu spravu, ako želimo da se rezultatima približe dečkima – zaključio je Vukoja.