Težak poraz protiv Rijeke zapravo je naplata svega lošeg što se zadnjih godinu i pol dana događalo u sportskoj politici Dinama. Pobjeda Hajduka sada je stvari vratila na početak, onaj od sedam bodova zaostatka nakon prvog dijela sezone. Stalno se zadnjih tjedana promovirala teza o tome kako Dinamo ima najbolji roster. Ona teoretski i ima podlogu kada bi svi, posebice oni najvažniji igrači, bili na raspolaganju. No, osim toga, jasno je da u maksimirskoj svlačionici postoji jedan drugi problem. A to je kemija u momčadi koja je izgubljena zbog spomenute sportske politike. A to je zapravo počelo još od priče s Igorom Bišćanom, a kulminiralo smjenom Nenada Bjelice. Potpuni nerazmjer u izvedbi momčadi koja igra u Europi i domaćem prvenstvu još nitko nije uspio odgonetnuti.
Iz ove perspektive jasno je da su odluke o smjenama trenera donošene nelogično. Jer, nisam siguran da je Fabio Cannavaro bolji trener od Nenada Bjelice koji je 'pao' i zbog ozljeda najvažnijih igrača. S tim da je Talijan došao u okruženje o kojem malo toga zna, odnosno, sigurno zna manje od Bjelice ili Sergeja Jakirovića. A i ovaj šamar u Rijeci imat će gotovo jednako destruktivan učinak kao onaj protiv Bayerna. No, vratimo se suštini. Dinamova uprava smjenjivala je trenere, a takvim je odlukama samo narušavala odnose i ozračje u svlačionici. Potpuno nelogično nisu zaštitili vitalan dio momčad, a to su najstandardniji, najiskusniji i najbolji igrači. Oni su, desetkovani ozljedama, samo gomilali frustracije zbog svoje nemoći i očitog pada.
A rotacije u taktičkim varijantama i nelogične postavke igre samo su dodatno narušile odnose u svlačionici i 'ubile' momčadsko ozračje. Vidljivo je to kod govora tijela velikog broja igrača koji, svaki na svoj način, pokazuju nezadovoljstvo. Stranci su dobro plaćeni, zaštićeni ugovorima i nije ih pretjerano briga što je plavi brod opasno nagnut. Oni gledaju samo svoj interes, a kada izražavaju nezadovoljstvo, ne brinu o koheziji momčadi, naprotiv. Posljedica svega je momčad i sustav koji nije standardan gotovo cijelu ligašku sezonu. Nitko ne zna Dinamovu standardnu formaciju niti prvu postavu. U takvim okolnostima i Cannavaro je primoran 'gatati' u svojim idejama...
Isto tako, u Dinamovim strancima nema adekvatne kvalitete, a ni mlade snage, poput Kulenovića, Stojkovića ili Kačavende nisu potpuno integrirani u momčad kojoj, sada je to tako jasno, nedostaje onaj pravi Bruno Petković. Jednostavno rečeno, u Dinamu ne postoji prava hijerarhija ni kemija. Ona kemija koja postoji u Rijeci pod Radomirom Đalovićem. Njegova momčad ima mladenački zanos i energiju koja ih nosi.
Prijateljski odnos s trenerom, ne neophodno zasnovan na autoritetu, donosi im da sve savršeno štima. I što je najvažnije, u njihovoj igri sve je savršeno jasno. Baš kao što je jasno da su rezultati u ovom kolu opet drastično, čini se, promijenile odnose i omjere u borbi za naslov. Hajduk i Rijeka imaju očitu prednost, pritom ne mislim samo na onu bodovnu. No, u završnici prvenstva jedan bi udarac mogao okrenuti sve. Baš kao što je lani Dinamo u Rijeci osigurao naslov u utakmici u kojoj je sat vremena igrao kao jučer. I onda je Petković jednim potezom sve promijenio. To je vjerojatno jedan od rijetkih aduta na koje računaju u Dinamu. Da u završnicu prvenstva uđu u egalu s Hajdukom ili Rijekom i onda da do izražaja dođe njihovo iskustvo, autoritet ili rutina pobjeđivanja iz nekih prošlih godina.
Naravno, ne zaboravimo Hajduk koji je, s ovakvim Markom Livajom, u svom dobro poznatom zanosu. Pojavi li se još neki inspirirani igrač iz Gattusove svlačionice u završnici prvenstva, Split bi mogao dočekati ono o čemu već (pre)dugo sanja...
Činjenica je da se u Dinamu za vrijeme Mamića, lovilo u mutnom. Ali je isto tako činjenica da je odlaskom Mamića Dinamo počeo propadati. Od odlaska Mamića Dinamo se ne može oporaviti. Ja ne zazivam Mamića da spašava Dinamo, ali ova uprava mora odletjeti kompletno, prostorije dobro dezinficirati i dovesti novu postavu koja zna, koja želi i koja hoće. Nasjeli smo u podršci Zajecu, ikoni Dinama, ali uz dužno poštovanje osobi, od kada je došao nkije učinio ništa na kvalitetnim pojačanjima i to na vrijeme, dok su drugi klubovi to radili. On je mislio, lako ćemo. Bojim se da su posljedice ovakvog vođenja katastrofalne za igrače, sada je titula moguće izgubljena a računaju na premije lige prvaka. Kako će bez njih? Zeko, kaži: "Ne mogu, ne znam, nade su izgubljene, ja odlazim sa svojom upravom i ustupam mjesto onima koji znaju i mogu više od mene".