Ivica Tucak: Hrvatsku volim kao sebe. Ako je to nacionalizam, onda sam nacionalist

Gotovo da i nema regionalnoga sportskog portala kojem je stalo do klikova (a kojem nije) a da nije prenio izjavu hrvatskog izbornika Ivice Tucka na temu njegova prijateljstva s crnogorskim izbornikom Dejanom Savićem, inače bivši srpskim reprezentativcem i trofejnim srpskim izbornikom.

A Tucak je za Sportal, sportski portal dnevnog lista Blic, kazao:

– Ja ne mogu drugačije. Dejan Savić za mene nije Srbin, niti sam ja za njega Hrvat, da ne upotrebljavam one teže izraze, koji se nažalost koriste. On je za mene gospodin sportaš, prijatelj, drug, ljudska gromada, ne samo u fizičkom smislu. On je čovjek pun emocija, duha, inteligentan, načitan, s njim možeš proći 1500 tema i u svakoj uživati. Kome je to palo ružno, neka mu je, kome je lijepo – hvala Bogu. Sport treba spajati ljude.... Za mene je Dejan bio, danas je i bit će veliki moj prijatelj i veliki sportski rival. On je danas izbornik Crne Gore i naravno da ću sve učiniti da ga pobijedim, kao i on mene, ali ostat ćemo prijatelji do kraja života.

Imaju li Crnogorci strpljenja?

Pročitavši sve ovo o njihovu nadnacionalnom prijateljstvu, ali i pregršt onih pozitivnih reakcija čitatelja iz cijele regije, pomislili smo da i Savić ima nešto reći o svome hrvatskom prijatelju. No, on o tome nije htio govoriti. Da, možda ni mjesto ni vrijeme za to nisu bili idealni (u miks zoni, nakon utakmice), no pomislili smo da će čovjek biti dobre volje nakon odlične partije njegove mlade Crne Gore protiv uzletjele Nizozemske (15:11).

– Nama je svojstveno bilo da krenemo dobro i završimo loše. Ovaj put je bilo tako da smo krenuli loše, a završili dobro. Možemo biti zadovoljni prije svega igrom u obrani. Kada se gubi i juri rezultat, logično je da stisnete u presing, ali u svakom slučaju mislim da je pozitivno to što smo uspjeli prebroditi strah od samih sebe i preokrenuti rezultat – bio je Savićev komentar utakmice.

– Imate jako nadarenu reprezentaciju. Hoće li u Crnoj Gori imati strpljenja za vaš projekt njena dozrijevanja?

– To nije pitanje za mene, ja strpljenja imam – mudro je odgovorio ovaj trofejni stručnjak koji je s reprezentacijom Srbije osvojio sedam medalja – dva olimpijska i tri europska zlata te svjetsko zlato i broncu.

– S obzirom na to da je hrvatski izbornik ovih dana vrlo lijepo govorio o vama i vašem nadnacionalnom odnosu, i da je cijela regija na to jako dobro reagirala, što nam vi možete reći o vašem prijateljstvu s Tuckom?

– Hvala vam najljepša, pozdravite Tucka – bilo je sve što je Savić bio raspoložen u ovoj prilici reći o svome velikom hrvatskom prijatelju.

No, Savića treba i razumjeti s obzirom na njegovo osobno nezadovoljstvo nastupima reprezentacije koju vodi, ali i ono crnogorskih medija. U nekima od njih napali su ga nakon visokog poraza od Španjolske (7:14), kao da je izgubio od Gruzije, a ne od aktualnih svjetskih prvaka. No, nekako smo dojma da će se za ovu crnogorsku reprezentaciju tek čuti, a naročito o dvojici vrlo mladih igrača, Vučkoviću i Gojkoviću.

S druge pak strane njegov veliki prijatelj Tucak ima najstariju reprezentaciju na Prvenstvu, što će ga, prije ili poslije, primorati na uvođenje novih reprezentativaca. Inače, jedan od Tuckovih trenerskih uzora, ako ne računamo Ratka Rudića, kojem je bio pomoćnik, svakako je Nikola Stamenić, za kojeg je u spomenutom intervjuu kazao:

– Igrao sam u Crvenoj zvezdi na poziv trenera Nikole Stamenića, čovjeka kojem izuzetno mnogo dugujem. On mi je praktički bio drugi otac. On je jako utjecao na moj sportski put te koristim priliku da mu kažem – velika hvala. Bilo je to lijepo razdoblje života, bio sam mlad, uživao sam.

Tucak je igrao za Crvenu zvezdu

Hrvatski izbornik bio je igrač Crvene zvezde od 1989. do 1991. kada se odazvao zovu rodne grude koja će, nakon toga, postati i žrtvom agresije dirigirane upravo iz Beograda.

– Nije tu bilo puno razmišljanja i izbora. Počelo je "kuhati". Ja sam Hrvat, rođen u Šibeniku, i naravno da u tom sukobu nisam imao što razmišljati. Vratio sam se svojoj kući, roditeljima, svojoj zemlji. Ne osuđujem nikoga, no ja imam jednu jedinu domovinu, to je Hrvatska. Volim je kao sebe. Ako je to nacionalizam, voljeti svoje, onda sam nacionalist. Ali šovinist nisam, nikada nisam mrzio nikoga – kazao je Tucak, koji je nosio i uniformu hrvatske vojske.

Bilo bi lijepo ovakvo što čuti i od njegova prijatelja Dejana Savića, no to je doista možda priča za neku drugu prigodu, izvan gabarita velikog natjecanja poput Prvenstva Europe.

Inače, o kojim je trenerskim veličinama riječ, najbolje će vam reći podatak da je Savić u svojih 10 godina sa Srbijom osvojio 12 medalja na najvećim natjecanjima, a Tucak je pak u 12 svojih izborničkih godina osvojio 10 kolajni.