Kada se na jednom mjestu nađu osvajači čak osam olimpijskih medalja, to mora biti prilično zanimljivo. Tako su na panelu "Karijera nakon sporta" govorili osvajač zlatnog i srebrnog odličja na Igrama Josip Pavić, Ivica Kostelić, koji je osvojio četiri olimpijske medalje, te Blanka Vlašić, osvajačica dviju olimpijskih medalja. A riječ je o vaterpolskom vrataru, skijašu i atletičarki.
Brod je moje tijelo
– Još dok sam bio profesionalni skijaš, pokazivao sam zanimanje za nekoliko drugih stvari. Naravno, u vrijeme kad sam bio potpuno posvećen skijanju, ti su interesi bili u drugom planu. Stoga sam nekako sa zadovoljstvom čekao kraj skijaške karijere. Posljednju utrku imao sam u veljači 2017., a već u ožujku bio sam na Grenlandu. Imao sam tako puno energije da jednostavno nisam mogao mirovati. Pronašao sam se u jedrenju koje me je oduvijek zanimalo. Naravno, ono mi je produljilo sportsku karijeru, ali to nikad neće biti na vrhunskom nivou kao što je bilo skijanje. U ovom slučaju brod je moje tijelo. Brod je je taj koji neće godinama propasti dok moje tijelo slabi iz godine u godinu. U jedrenju godine nisu važne, najbolji jedriličari imaju 50 i 60 godina. To su godine iskustva. Ja sam tu još početnik. Za mene prijelaz iz profesionalnog sporta u hobi nije bio stresan, nije bilo nikakvog šoka. Jednostavno sam znao da mi nakon karijere nikad neće biti dosadno. Istina, skijanje je bilo moj život 30 godina, ali sada imam neke druge interese i dobro mi je – rekao je Ivica Kostelić.
Josip Pavić pomno je isplanirao kada će reći zbogom vaterpolu.
– Da, pripremao sam se na tu odluku nekoliko godina. I mogu slobodno reći da sam planirano prestao igrati. O prestanku sam počeo razmišljati klada sam u Grčkoj branio za Olympiacos. Tamo sam živio sam, daleko do obitelji. Prelomio sam jednom prilikom kada sam morao usred prve pričesti svog djeteta otići na avion kako bih stigao na utakmicu u Atenu. Odmah nakon te utakmice rekao sam vlasnicima kluba da ću odraditi još samo jednu sezonu i to će biti kraj. A zadnja utakmica koju sam branio bila je u finalu lige prvaka kada smo izgubili na peterce. Nakon igračke karijere posvetio sam se fakultetu. Počeo sam studirati građevinu pa sam završio ekonomiju. Ovaj današnji posao jednostavno se dogodio preko noći, možda iznenadno za mene. Nisam planirao da ću tako brzo nakon igračke karijere postati državni tajnik u Ministarstvu turizma i sporta. Moram priznati da pronalazim dosta sličnosti između svog sadašnjeg posla i razdoblja kada sam bio dio jednog sportskog tima. U reprezentaciji i svim klubovima bio sam kapetan, tu mislim na Jadran, Mladost, Olympiacos, pa znam kako razgovarati s ljudima. Bio sam kapetan timu koji se sastojao od osoba s različitim karakterima i na kraju su svi bili zadovoljni kako sam s njima komunicirao. Tako je i na mom sadašnjem poslu.
Blanka Vlašić ovoga puta nije puno govorila o svojim iskustvima jer je preuzela ulogu voditeljice ovog panela pa je uglavnom postavljala pitanja svojim gostima.
– Iskreno, nakon završetka karijere nisam dugo znala što ću raditi. Bilo je puno opcija i prošlo je dosta vremena dok nisam odlučila u kojem će smjeru ići moj život nakon karijere.
Na pitanje jesu li se okušali u veteranskom sportu, Ivica je rekao:
– Sudjelovao sam na nekoliko veteranskih utrka legenda koje se organiziraju kada je svjetsko prvenstvo. Nevjerojatno je kada sve te legende stanu na start kako se u njima probudi natjecateljski duh. Drugi dan čujem kako je jedan dio na rehabilitaciji, a drugi se priprema za operaciju. Oni su u glavi još prvaci, a ne znaju da tijelo ne reagira isto. Svi žele pobijediti. Tako da nisam neki zaljubljenik u veteranske utrke. Drugo je Luka Modrić. Njegovo tijelo je kao u dvadesetgodišnjaka, a iza sebe ima ogromno iskustvo. To je neprocjenjivi spoj za velike uspjehe. Zato još uvijek igra na vrhunskom nivou. Mene tijelo više ne sluša kao prije dvadeset godina i točka – rekao je Ivica.
Josipa su zvali na neke veteranske utakmice, ali...
– Ni slučajno. Ne želim da se poslije takve utakmice netko godinama hvali kako mi je zabio pet pogodaka (smijeh).
Kakvi su mu daljnji planovi, pitala je Blanka Ivicu koji jednostavno nema mira...
– Prebacio sam se na novu klasu u jedrenju, sada se natječem s brodom Figaro, a riječ je o offshore jedrilici. Od lipnja sam u treningu, bio sam nedavno i na jednoj regati na Malti. U zimskim mjesecima pripremat ću se na zapadnoj obali Francuske za proljeće. Tada počinju regate, a već imam popis svih koje se održavaju. Istodobno sam preuzeo brigu o Iztoku Rodešu, našem skijašu koji je lani upao u krizu rezultata.
Sinovi u nogometu
Imaju li ivica i Josip svoje nasljednike u sportu?
– I sin i kćer su u sportu. Drago mi je da se bave njime i želio bi da to potraje što dulje. Nisam od onih roditelja koji imaju velika očekivanja, meni je bitno da su moja djeca zdrava i sretna time čime se bave. Za sportske savjete me za sada ništa ne pitaju – rekao je Josip.
Ivica ima dva sina i dvije kćeri.
– Sinovi su se odlučili za nogomet, dok kćeri za sada "lutaju" između atletike, gimnastike i plivanja. One su još male pa se nisu do kraja odlučile. Što se tiče sinova, čak volontiram u klubu u kojem treniraju. Naravno, redovno idem na njihove utakmice. Volim raditi s djecom, samo je problem što me tuđa djeca slušaju više nego vlastita. Svakog ljeta organiziram i nogometni kamp na Mljetu. Već su me djeca pitala kad će sljedeći – zaključio je Ivica.
Eno ženu je znogirao i sad se bavi hobijima.