Na otvaranju Azijskog kupa u Australiji, kamere su bile uperene u iranske nogometašice. Dok su odjekivali tonovi himne, one su stajale nijemo. Bio je to čin tihog prkosa koji je odjeknuo svijetom, a dogodio se samo dva dana nakon što je u napadu ubijen iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei. Njihova šutnja bila je glasnija od bilo koje pjesme, no cijena koju bi mogle platiti je nezamisliva.
Reakcija iz Teherana bila je brza i brutalna. Na iranskoj državnoj televiziji, voditelj Mohammad Reza Shahbazi, poznat kao glas režima, nije birao riječi. Proglasio ih je "ratnim izdajicama" i poručio kako se s takvima "u ratnim uvjetima mora postupati strože". "Žig sramote i izdaje mora ostati na njihovim čelima", grmio je Shahbazi, poslavši jezivu poruku. U Iranu je, naime, izdaja zločin za koji je propisana smrtna kazna, što ovaj napad pretvara u izravnu prijetnju.
Pritisak je očito bio golem. Već na idućoj utakmici protiv Australije dogodio se preokret. Iranke su ovog puta glasno pjevale himnu i salutirale. Izvori bliski reprezentaciji tvrde da je to bio iznuđen potez. Navodi se kako su igračice pod stalnim nadzorom sigurnosnih službenika, da im je ograničen kontakt s obiteljima te da su im oduzeti mobiteli. Njihove obitelji u Iranu postale su taoci, a pjevanje himne bio je jedini način da ih pokušaju zaštititi.
Dok sudbina nogometašica visi o koncu, jačaju apeli da im se pomogne. Iranski novinar u egzilu, Ali Bornaei, javno je pozvao australsku ministricu vanjskih poslova Penny Wong da pruži hitan azil igračicama, upozoravajući da su im životi u "neposrednoj opasnosti". Slično je poručilo i Vijeće za izbjeglice, čiji je čelnik izjavio kako je "očito da su članice tima u opasnosti ako se vrate". Sudbina ovih hrabrih žena sada ovisi o njihovoj posljednjoj utakmici protiv Filipina i odlukama koje će donijeti daleko od sportskih terena.