Nakon što je Kaznionicu Lepoglava nedavno posjetila džudaška olimpijska pobjednica Barbara Đinović, organizator i moderator tih posjeta Stjepan Božić priupitao je Filipa Hrgovića kada će on biti gost tribine u najpoznatijem hrvatskom zatvoru.
– Kada osvojim pojas prvaka – bio je odgovor našeg najboljeg boksača koji će ovog ponedjeljka započeti pripremni kamp za svog sljedećeg protivnika.
A tko će to biti nije nam smio reći jer će to idućih dana objaviti njegov promotor.
– Imam dogovoren meč za svibanj. Imam ime, imam datum i mogu samo reći da je dosta popularan u Engleskoj i da će se borba u Engleskoj i održati. A to je dobro jer ćemo na toj priredbi biti i glavna borba večeri.
Kad već ne smijemo znati ime, zanimalo nas je hoće li to biti za pojas u nekoj od jačih organizacija?
– Nije za pojas. Recimo da je to borba tipa "stay busy", da ostanem u ritmu borbi. Protivnik nije top razina, ali nije ni lagan i pobjeda bi mi dobro došla za rang listu.
Što sve podrazumijeva ugovor koji sadrži i ovu borbu?
– Dobio sam dobru ponudu i u smislu plana i financija. Nakon ove borbe, a ni ona neće biti laka i morat ću se dobro spremiti, uslijedit bi trebala teška borba, u rujnu ili listopadu. Važno je ostati u ritmu borbi, skupljati pobjede i čekati svoju priliku.
S obzirom na to da Filip nije kampanjac, poput nekih američkih teškaša, zanimalo nas je s kojim je intenzitetom trenirao proteklih mjeseci.
– Ja cijelo vrijeme treniram. Radio sam od šest do deset treninga tjedno. Dakle, minimum je bio jedan trening dnevno.
U tom ritmu, koliki je omjer tehničkih i kondicijskih treninga?
– Pola – pola. Kada vidim da sam dugo bez meča, ubacim više boksa i napravim mikrociklus od dva-tri tjedna sa sparinzima. Nakon toga se vratim na bazične treninge. Baš kao što ne smijem biti predugo u bazi, tako ne smijem biti predugo ni u 'specifiki' da mi se ne dogodi pretreniranost. Zapravo, sve ovisi o tome kako idu pregovori, kakve vijesti dolaze od menadžera i promotora, pa po tome napravimo neki plan i program rada. Teško je sve to planirati uz ovakav nepredvidljiv sport u kojem vam uvijek može uletjeti neki meč iznenada. I zato uvijek moram biti uboksan, ali ne mogu biti predugo u režimu specifičnih treninga da ne izgorim.
Dojam je da je boksačima amaterima puno jednostavnije planirati i programirati radnu godinu.
– Amaterski i profesionalni boks su nebo i zemlja, ne mogu se mjeriti, i u natjecateljskom i u organizacijskom smislu. Amaterima je sve organizirano, imaju svoj kalendar natjecanja, turnire i velika natjecanja u zadanim terminima, i lakše im je napraviti plan rada. Oni ne moraju pregovarati, ne moraju se ni s čim maltretirati, za razliku od nas profesionalaca.
A biti profić iz male zemlje dodatno je opterećenje.
– Kod nas praktički profesionalni boks ne postoji jer nemamo menadžera, promotora najviše razine. I zato kada netko iz amaterskog boksa uđe u profesionalni, taj u početku sve sam mora organizirati – odvjetnika, menadžera, promotora – i u tome se sportaši pogube. Jer, sportašima je najteži oblik angažmana logistika. Naročito ako ste iz male zemlje. A u ovom je sportu puno manipulatora, da ne kažem morskih pasa i valja biti dosta mudar za nošenje s njima.
Premda iz male Hrvatske, i populacijom i tržišno, Hrgović se relativno dobro snašao pa je trenutačno drugorangirani izazivač po WBO, četvrti po WBA, peti po WBC i sedmorangirani po IBF organizaciji.
– Hvala Bogu što mi je dao mudrosti i snage da to hendlam. U tom vrtlogu profesionalnog boksa ja sam se uspio zaštititi i sačuvati. Uspio sam pregovarati dobre stvari, pobjeđivati i doći blizu samog vrha. Boks je sam po sebi najteži sport, a dodatno je težak s obzirom na sve ono što trebate proći da biste uopće došli do borbe. Kada pričam s drugim sportašima, pa tako i sa svojim kumom Valentom Sinkovićem, oni ne mogu vjerovati koliko toga ja sam moram odraditi da bih uopće došao do prilike da se borim. Puno je to živciranja i stresa, no ja sam došao blizu vrha, a nadam se da ću i ostvariti svoj cilj.
Da je, nakon olimpijske bronce u Riju, u profesionalni boks ušao kao Amerikanac ili Englez, zacijelo bi danas imao više od 20 borbi i jači skor od 19-1 nego što ga ima.
– Da sam Britanac, odmah bi iza mene stao veliki promotor, jaka televizija, imao bih bolji matchmaking, brže bih dobio priliku. Nažalost, kad si iz male zemlje, nastoje napraviti sve da ne uspiješ, a kad si iz Engleske, čine sve da postaneš uspješan. I zato sam ja zahvalan što sam uspio opstati u tom svijetu i proći sve te borbe izvan ringa za koje nitko ni ne zna. Kada bih vam pričao sve detalje pregovora, ne biste mogli vjerovati da se oko toliko stvari moram brinuti sam. No, druge mi nema. Ili ću to sam napraviti ili ću odustati i voziti taksi.