Gostovanje jednog od najboljih napadača u povijesti nogometa, Zlatana Ibrahimovića, u emisiji (Ne)uspjeh prvaka koju vodi bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić privuklo je ogromnu pažnju gledatelja.
Nakon prve epizode koja je postigla rekordne brojke, večeras je na TV programu Arena Sport prikazan i drugi dio velikog intervjua u kojem je Ibrahimović govorio na našem jeziku, ali se i otvorio kao nikad prije u svojoj karijeri.
- Svi misle da je Ibrahimović snažan i jak, a zapravo sam osjetljiv. Osobe koje su mi u bliskom krugu štitim sa svime što imam, ali ponekad bi mi teško bilo pustiti nekoga u taj bliski krug. Platio sam zbog tih pogrešaka, ali i ti to dobro razumiješ. Nogomet je prljav svijet. Ima puno novca i svatko ima svoje interese. Sve ima svoju cijenu - rekao je Ibrahimović, pa nastavio:
- Sve sam vidio i znam kako sve funkcionira. Ili jedeš ili te pojedu. Takav je to svijet. Nisam imao mentora. Imao sam samopouzdanje. Ljudi su govorili da sam arogantan. Imao sam samopouzdanje. Naučio sam kako vjerovati u sebe. Toliko sam vjerovao u sebe da me nitko nije mogao zaustaviti i blokirati. Zato nikad nisam volio kada ne igram. Uvijek bih dobio motivaciju kada me netko ne bi stavio da igram.
Prisjetio se i pomalo nevjerojatne anegdote iz školskih dana koja mu se dogodila s učiteljicom talijanskog jezika u školi, te anegdota u kojoj se njegovo proročanstvo u neku ruku i obistinilo.
- Imao sam talijanski u školi, ali na predavanjima sam puno pričao i bio sam nemiran. Učiteljica mi je rekla da neće ništa biti od mene. Rekao sam joj da ću biti profesionalac u Italiji i da ću se vratiti i da ću nju učiti kako se razgovara na talijanskom. Takva mi je bila glava, bio sam spreman uložiti 200 posto kako bih uspio.
Poručio je Ibrahimović da inače u svojoj karijeri i životu ne žali za puno stvari, no za jednim ipak žali.
- Jedino bih mijenjao, kada sam imao 17 godina, došao je jedan dečko iz Trinidada i Tobaga u Malmö na probu. Nakon tjedan dana rekao mi je da ako ne uspijem, da je to moja krivica. Imao sam 17 godina i nije mi bilo jasno zašto je tako mislio. Nije znao tko sam i nije imao ikakvog vlastitog interesa. Ili me napadao, ili me štitio. Ili mi je davao nekakav signal. Onda sam shvatio da sve ovisi samo o meni.
VEZANI ČLANCI:
Na otvoren i ranjiv način je komentirao i koliko mu je teško pao odlazak iz Malmöa u redove nizozemskog velikana Ajaxa.
- Nisam bio spreman. Malmo je bio moja kuća. Na pet minuta od mene bili su mama, tata, djed... Ajax me kupio za rekordnu svotu. Samim time pritisak je bio ogroman. Stres od rezultata bio je veliki. Odmah su tražili rezultate. Nisam imao novce u prvih mjesec dana u klubu. Plaća dolazi tek na kraju mjeseca. Kupio sam kuću, veliki televizor i kauč. A frižider prazan. I nemam novca. Javio sam se suigraču Maxwellu, suigraču. Došao sam u klub i zatražio da mi ranije isplati plaću kako bih mogao preživjeti. Rekli su mi da ne može. Na kraju sam proveo tri tjedna kod Maxwella. On je također bio novi u klubu. Zajedno smo jeli, spavali i sve radili.