Kakva drama hrvatskog atletičara na svjetskom prvenstvu u Tokiju. Dok su u Hrvatskoj svi spavali snovima pravednika, Matija Gregurić doživio je slom. Doživio je do sada neviđeni nepravdu na atletskim natjecanjima. Naime, Matija je u trećoj seriji kvalifikacija bacanja diska imao hitac 76,38 metara. To je bio rezultat dovoljan za finale. Ali, jedan sudac nije tako mislio. Dok je jedan digao bijelu zastavu za ispravan hitac, drugi je digao crvenu jer je mislio da je Matija napravio prijestup u krugu i to na početku rotacije. Nakon što je pregledana snimka, suci su zaključili da je hitac neispravan. Matija je doslovno poludio, Hrvatski atletski savez uložio je i platio žalbu od 100 eura. Uzalud. Žalba je odbijena.
– Pokraden sam. Nema druge riječi nego te. Vidi se na videosnimci jako dobro da to ne može biti prijestup. Nisam s tenisicom prešao gornju stranu ringa, nisam napravio prijestup.
Jednostavno mi je jedan dio tenisice podigao zaštitnu gumu kruga. To nikako ne može biti prijestup. Na kraju krajeva organizatori su napravili pogrešku kod postavljanja te zaštite, odnosno kod spojnice dvaju krugova. Postavili su je krivo, tamo gdje ne smije biti i tamo gdje smeta pri ulasku u rotaciju. Te spojnice moraju biti sa strane, a ne na početku. Pokušao sam razgovarati sa sucem koji je zadužen za pregledavanja videa. Nije me htio ni pogledati a kamoli saslušati što imam reći, a kamoli da im objasnim. Ne znam iz koje je zemlje taj sudac koji je zadužen za videoanalizu ali niti me zanima. Znam da sam pokraden – pričao je Matija Gregurić, vidno uzrujan.
– Znam da sam zavrijedio finale. Ne kažem da bi se u finalu borio za medalju, ali bi barem pokušao baciti novi hrvatski rekord. I umjesto da večeras budem na stadionu i uživam u finalu, neću ga ni gledati. Nema smisla.
Poslao sam video na stotine adresa atletskim znalcima i svi su se složili da to nikako ne može biti prijestup. Što mi vrijedi. Cijela sezona otišla je niz vjetar. A zašto? Zbog pogreške jednog suca. Cijelu godinu sam naporno trenirao, triput sam ozlijedio leđa, skoro sam ostao invalid. I umjesto da ta moja muka bude nagrađena, sudac me izbaci iz finala. Gadi mi se više atletika. Sve više to ne sliči atletici i zaista više ne vidim smisla baviti se ovim sportom – istaknuo je Gregurić.
Teško će biti naći motiva za dalje?
– Ma sada uopće ne razmišljam ni o čemu. Osjećam se prevareno i zaista ne znam kako ću provoditi ovih nekoliko dana u Tokiju do povratka kući.
Ovo je udarac od kojeg se neću mjesecima oporaviti. Najbolje da odem negdje na mjesec dana, da nitko ne zna gdje sam i da očistim glavu, da vidim ima li smisla uopće dalje trenirati, mučiti se...
Dobro, vratit će se negdje ova nepravda, možda već sljedeće godine na Europskom prvenstvu u Birminghamu?
– Ne znam u ovom trenutku hoću li nastaviti treniranje. Zaista tako mislim. Jer ovako me pokrasti i prevariti na jednom svjetskom prvenstvu... Dalje nema – zaključio je Gregurić.
VL dakle ima novinara stručnjaka u Tokiju koji izgleda ne zna razliku između diska i kladiva...