Na današnji dan prije 38 godina zbio se jedan od najvećih uspjeha jugoslavenskoga sporta, svjetski naslov maestralnih nogometaša 'Čileanaca', reprezentacije do 20 godina koju je selektirao, uigrao i u šampione promovirao izbornik Mirko Jozić. Tog rođenoga Triljanina, danas 85-godišnjaka koji živi u Splitu daleko od svjetala reflektora i medijskog bubnjanja, mnogi smatraju jednim od najvećih hrvatskih nogometnih trenera; naime, Jozić je do dana današnjeg jedini hrvatski nogometni trener koji se može pohvaliti svjetskim naslovom, premda je senzacionalni uspjeh iz Čilea 1987. godine tek jedno u nizu njegovih nevjerojatnih ostvarenja.
Na primjer, Mirko Jozić jedini je hrvatski nogometni stručnjak koji je osvajao međunarodne trofeje na dva kontinenta. Podsjetimo, 1991. godine Jozić je sa čileanskim Colo Colom pokorio Južnu Ameriku, pobijedivši u finalu Copa Libertadores paragvajsku Olimpiju iz Asunciona. Nikada prije, ni poslije niti jedan čileanski klub nije osvojio ovu titulu. Šest godina kasnije, Jozić je sa saudijskim Al Hilalom osvojio azijski Kup pobjednika kupova.
Uspon trenerskoga majstora iz Trilja počinje tamo negdje 70-ih godina, a za VL jednom ga je evocirao nekada bliski Jozićev prijatelj i svojevrsni mentor, legendarni nogometni dužnosnik, pokojni Ante Pavlović. Taj je Metkovac cijelu svoju funkcionarsku karijeru (među ostalim bio je glavni tajnik nekadašnjega NSJ-a, pa direktor Dinama u šampionskoj '82.) posvetio razvoju nogometnoga pomlatka u Hrvatskoj, a jedan od njegovih ključnih poteza bio je angažiranje upravo Mirka Jozića.
- U to vrijeme bio sam glavni tajnik tadašnjeg Nogometnog saveza Hrvatske. Tražeći među trenerima nove generacije stručnjaka koji bi osmislio i vodio projekt razvoja mladih igrača, obratio sam se profesoru Miloju Gabrijeliću. I njegova preporuka bio je Mirko Jozić. Pitao sam ga: 'Gdje je taj?', i saznao kako je upravo bio diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Osijeku, te na Višoj trenerskoj školi. Tada je bio trener i igrač u sinjskom Junaku, pa sam ga išao pogledati na utakmici kvalifikacija za plasman u 2. ligu između Junaka i čakovečke Sloge. Igrao je stopera i držao je cijelu momčad, u toj utakmici vidio sam istinskoga vođu – prisjetio se Pavlović, koji je Joziću na sastanku u Splitu ponudio funkciju instruktora NSH-a.
Drugi ključni Jozićev trenerski iskorak dogodio se 1986. godine, opet pod mentorstvom Ante Pavlovića, kada je šef „Fudbalskog saveza Jugoslavije” Miljan Miljanić upravo na Pavlovićevu preporuku za izbornika selekcije do 20 godina imenovao Mirka. To su oni svjetski poznati Čileanci, momčad u koju su u vlastitoj zemlji vjerovala samo dvojica funkcionara, Miljanić i Pavlović.
- Samo nas dvojica ispratili smo reprezentaciju na aerodromu uoči leta u Čile. Naš vozač prepričavao je poslije moj razgovor s Miljanom, u kojem sam mu postavio pitanje: 'Kako ćemo osigurati tv-prijenos finala iz Santiaga?'. Da, bio sam uvjeren da će Jozić selekciju dovesti do svjetskoga vrha i da nitko na svijetu nije bolji od nas – nastavlja Pavlović.
VEZANI ČLANCI:
Pet čileanskih godina (od 1990. do 1995., Colo Colo i reprezentacija Čilea), nakon zlata s Jugoslavijom, najznačajnije je poglavlje Jozićeve trenerske karijere. Zbog tri naslova čileanskog prvaka, pa onda i titule u Copa Libertadores, Jozić je u Čileu postao nacionalni junak, sportska ikona, ličnost nezamislivoga društvenoga značaja i utjecaja.
Jozić je stoga 2012. godine primio Orden Bernarda O'Higginsa, utemeljitelja čileanske države, zbog posebnoga doprinosa razvoju čileanskoga sporta. To je najveće državno odlikovanje koje u Čileu može dobiti jedan stranac, a od Hrvata njime je odlikovan samo još svećenik Rajmund Kupareo 1997. godine.
- Kada je vlast u Beogradu već bila prodala kuću jugoslavenske ambasade u Santiagu, nekada u vlasništvu hrvatskih iseljenika, veleposlanik, Šibenčanin Krnić, zamolio je Jozića da se objekt po svaku cijenu spasi. Tada se Jozić obratio ministru unutarnjih poslova, budući da je premijer bio izvan zemlje, i u roku dva dana sazvana je sjednica Vlade i prodaja tog objekta bila je zaustavljena – ispričao je Pavlović, koji će se sjetiti i kako je na Jozićevoj oproštajnoj utakmici u Santiagu bilo 60 tisuća ljudi i kako je cijeli stadion, ali i cijela zemlja, plakala za voljenim „učom” iz Trilja.
Za boravka u Čileu Jozić je doživio strašnu obiteljsku tragediju. U Domovinskom ratu, na ličkom bojištu, poginuo je njegov sin Silvio.
- Mirko je strašnu vijest saznao za vrijeme treninga. Odmah mu je bio organiziran let za Zagreb, a Lufthansa je svoj let iz Santiaga odgodila za dva sata, samo kako bi Jozić mogao biti u tom zrakoplovu – prisjetio se Pavlović.
I kada je Jozić, 2000. godine, postao hrvatski izbornik, također ste bili posrednik između njega i Saveza?
- U to vrijeme bio je šef mlađih kategorija u Savezu i kada mu je Vlatko Marković ponudio funkciju izbornika, Mirko je to energično odbio. Tada me Vlatko zamolio da ga ja probam nagovoriti. Otišao sam u Pulu, gdje je Mirko bio na turniru mlađih kategorija, znajući kako me Mirko neće moći odbiti. Tako je i bilo, prihvatio je reprezentaciju, a za mene je to bio najtužniji dan u dužnosničkoj karijeri. Naime, znao sam da se nakon toga više nikada neće vratiti radu s mladima, što je bila ogromna šteta za hrvatski nogomet – zaključio je Ante Pavlović.
Veliki trener bje šjor Mirko Jozić.