ZAGREB - Prof. dr. Zdravko Hebel donio je svoju najtežu sportsku odluku. Odlučio je napustiti mjesto čelnog čovjeka hrvatskog sporta, pa je jučer dao ostavku na mjesto predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora. Tako je Vrdoljakov nasljednik otišao nakon samo 22 mjeseca stolovanja.
Shvativši da neće proći na izvanrednoj skupštini, kojoj je još potkraj srpnja odlučio dati mandat na glasovanje, Hebel je napravio za sebe pametan potez. Nakon razgovora s najbližim suradnicima-profesionalcima, odlučio je ne izaći na glasačku vjetrometinu, na kojoj bi, vjerojatno, doživio poraz.
Hebel je najprije mislio da može opstati, ali su razgovori s čelnicima i operativcima nacionalnih sportskih saveza pokazali da je stanje za njega nepopravljivo. Imidž krovne sportske kuće je narušen, a on se nije pokazao vođom i autoritetom kakvog ta institucija treba. Osim toga, potpuno se razišao sa svojim Vijećem, koje mu je pri izboru Miočića Stošića za glavnog tajnika gotovo potpuno okrenulo leđa.
No, sve to logičan je slijed priče o tome kako je Hebel uopće došao na tu funkciju. A došao je voljom pokojnog glavnog tajnika HOO-a Andrije Mijačike.
U predvečerje Ljetnih olimpijskih igara u Sydneyu sve je bilo spremno da se na Vrdoljaka juriša sa Sušnjem na čelu. No, kada je Sušanj odlučio prelistati svježe promijenjeni Statut HOO-a shvatio je da ne zadovoljava uvjete. Nema završenu visoku, već samo višu školu. Vrdoljak je tada uspio u svojem naumu. Izglasovan je statut po kojem predsjednik HOO-a, a to je volonterska funkcija, može biti samo onaj koji ima završenu visoku školu.
Suočen s time, mozak operacije (Mijačika) preko noći je odlučio Vrdoljaku suprotstaviti sveučilišnog profesora dr. Zdravka Hebela. Vrhunac te kampanje zgodio se na Olimpijskim igrama u Sydneyu, nakon čega je na Skupštini sredinom listopada 2000. godine Hebel nadglasao svog prethodnika.
Odmah na sljedećoj skupštini glavnim tajnikom imenovan je Andrija Mijačika, koji to nije mogao postati sve dok se ne izmijeni dio statuta koji za to radno mjesto propisuje fakultetsko obrazovanje društvenog smjera (a Mijačika je završio elektrotehniku).
Reorganizirani i restrukturirani HOO bio je Mijačikina ideja u koju se Hebel morao uklopiti. Kada je zla sudbina odnijela idejotvorca Hebel je ostao na čistini, pomalo obezglavljen. Pokušao se spasiti oslanjajući se na dotadašnjeg direktora Plesnog ansambla Lado Josipa Guberinu, kojeg je imenovao za vršitelja dužnosti glavnog tajnika, na negodovanje profesionalaca u HOO-u. No, ni iskusni dužnosničko-menadžerski lisac nije mu mogao pomoći.
Nakon svega, prvi je kandidat za Hebelova nasljednika Luciano Sušanj, aktualni dopredsjednik i predsjednik Hrvatskog atletskog saveza. No, Sušanj je još jučer hinio da on tom informacijom ne raspolaže. Možda i zbog toga što, navodno, dopredsjednik Vlade Slavko Linić za Sušnja ne želi ni čuti. Sušanj je, dok je ovaj bio čelni čovjek Rijeke, bio dogradonačelnik, pa otuda valjda seže i netrpeljivost.
Neslužbeno saznajemo da će se osim Sušnja kandidirati još jedan, kažu, jak kandidat. No, on navodno još nije izabran za delegata svog Saveza, pa nam je pao na pamet Mirko Novosel. Od (ne)suđenog glavnog tajnika Ivice Miočića Stošića saznali smo da postoji i jedan kandidat s jakim privrednim zaleđem.
Štoviše, Stošić tvrdi da se na sljedećoj sjednici ne može izabrati predsjednik, već da Skupština mora donijeti posebnu odluku o tome kako će se provoditi kandidatura i kakav će biti način izbora.
No, kako profesionalci u HOO-u negiraju postojanje takvog članka Statuta, Hebel je raspisao izbornu skupštinu za 3. listopada.
Bude li predsjednik biran 3. listopada, najviše će izgleda imati Sušanj, no bude li biran kasnije, onda će i ostali kandidati dobiti vremena da se strateški (lobistički) pregrupiraju.
D. Brajdić