Na današnji dan, 13. rujna 1971. godine, u Splitu je rođen Goran Ivanišević, jedan od najvećih hrvatskih sportaša. Pa prilika je da se posjetimo što je Goran sve napravio u 54 godine života.
Kad se pogleda unatrag njegov život nije lako pobrojati sve uspjehe. Još uvijek je jedini hrvatski tenisač s titulom u Wimbledonu u pojedinačnoj konkurenciji.
Ujedno, jedini je u povijesti koji je s pozivnicom i tako slabim rankingom (125.) stigao do te titule. U Wimbledonu je igrao još tri finala (1992., 1994., 1998.) i dva polufinala (1990., 1995.). Umirovio se također na tom turniru nakon poraza u trećem kolu 2004. od Lleytona Hewitta, u tom trenutku branitelja titule iz 2002. Ukupno, ovojio je 22 ATP turnira u pojedinačnoj, još devet u konkurenciji parova...
Bio je član hrvatske teniske reprezentacije prilikom osvajanja Davis Cupa 2005. godine. Također ima dvije brončane medalje s OI 1992. u Barceloni, pojedinačno i u paru s Goranom Prpićem. Najbolji plasman karijere na ATP ljestvici tenisača bilo mu je drugo mjesto, ostvareno 1994.
Nakon igračke karijere bio je trener Novaku Đokoviću, dok je Srbin harao svjetskim tenisom, i s njim ostvario neke od najvećih uspjeha.
A Goran je govorio tko mu je bio najteži protivnik na terenu.
– Definitivno Pete Sampras. Uništio mi je život. Uništio mi je snove. Zbog njega nisam mogao spavati – rekao je Goran pa se prisjetio: – U polufinalu Wimbledona 1994. pobijedio sam Beckera 6:2, 7:6, 6:4. To je sigurno bio moj najbolji meč na Wimbledonu. Možda i u životu. Tada sam baš ubio Borisa, igrao sam nevjerojatno. Nije imao nikakve šanse, a znate li što znači Boris na travi? Kad smo se nakon meča rukovali na mreži, rekao mi je: ''Igrao si zaista sjajno. Bolje ti je da osvojiš turnir.''
A Ivanišević se onda u finalu susreo sa Samprasom.
– A onda finale i čovjek koji mi je uništio 20 godina života. Gospodin Sampras. Igrao sam stvarno dobro, ali on je bio bolji. Prva dva seta dobio je u tie-breaku, a onda treći 6:0. Ne zato što sam ja igrao loše, nego zato što je u svakom trenutku bio korak ispred. Imao sam priliku iduće godine. Sastali smo se u polufinalu, ali i tada je dobio u pet setova. Bio sam bolji cijeli meč, ali on je dobivao ključne poene. Priča se iznova ponavljala, kao deja vu – rekao je Ivanišević i zaključio:
– Iznimno sam ponosan što sam igrao u eri Petea Samprasa. Igrao sam fantastične mečeve protiv njega i s njim dijelio svlačionicu. Biti drugi iza Samprasa, možda najboljeg tenisača u povijesti. Ipak, uništio mi je 20 godina života.