Bila je to napeta utakmica na San Siru. Milan se mučio protiv čvrste Bologne, frustracije su rasle dok su udarci pogađali okvir gola, a semafor je uporno pokazivao 0:0. A onda se ukazao maestro. Luka Modrić, samo nekoliko dana nakon proslave 40. rođendana, pokazao je zašto je i dalje nogometni velikan. Sve je započeo na vlastitoj polovici, poslavši loptu za Rubena Loftus-Cheeka, koji ju je proslijedio do Alexisa Saelemaekersa. Dok je Belgijanac primao loptu, Modrić je već bio u nezadrživom trku prema šesnaestercu. Saelemaekers ga je uočio, poslao savršenu povratnu loptu, a hrvatski kapetan ju je mirno pospremio u mrežu za erupciju oduševljenja.
Taj pogodak nije bio samo pobjednički, već i povijesni. Bio je to Modrićev prvijenac u dresu Rossonera, kluba za koji je navijao od djetinjstva gledajući svog idola Zvonimira Bobana. S 40 godina i pet dana postao je najstariji vezni igrač u povijesti Milana koji je postigao pogodak u Serie A, srušivši rekord Nilsa Liedholma iz daleke 1961. godine. Također se upisao u ekskluzivni klub kao tek peti igrač u povijesti talijanske lige koji je zabio pogodak nakon 40. rođendana, dokazavši još jednom da su godine za njega samo broj.
No, ono što je uslijedilo nakon posljednjeg sučevog zvižduka pokazalo je Modrićevu ljudsku veličinu. Dok su igrači slavili važnu pobjedu, njegov pogled privukao je transparent na tribinama. Dječak po imenu Manuel, koji je s ocem doputovao iz Livorna, držao je poruku na hrvatskom jeziku – molbu da mu Luka za 15. rođendan, koji je bio idućeg dana, pokloni svoj dres. Mnogi u slavlju ne bi ni primijetili takav detalj, no ne i hrvatski kapetan, čija je povezanost s navijačima odavno poznata.
Nakon što je sudac odsvirao kraj, Modrić nije zaboravio dječaka. Prišao je tribini, uočio Manuela i bez trenutka razmišljanja skinuo dres u kojem je ispisao povijest te mu ga bacio. Za dječaka je to bio trenutak koji će pamtiti cijeli život. Rođendan proslavljen na stadionu snova, s ocem uz sebe i s dresom najvećeg idola u rukama – dar koji se ne može mjeriti novcem. Modrić je još jednom pokazao da je, osim što je genijalan nogometaš, i izniman čovjek te najbolji mogući uzor mladima.
Njegovu skromnost potvrdile su i riječi nakon utakmice. "Nadam se da me ljudi više neće podsjećati na moje godine! Bila je to dobra akcija, to je više asistencija suigrača nego moj gol," izjavio je za DAZN, prebacujući zasluge na suigrača. Upravo ga je asistent Saelemaekers najbolje opisao: "Gledao sam Modrića dok sam bio dijete, tako da je imati ga sada pored sebe ostvarenje sna. On je nevjerojatan igrač, ali još divnija osoba. Jako je skroman." Ta kombinacija genijalnosti i poniznosti čini ga jednim od najvećih u povijesti nogometa.
Bravo Luka!