Rođena 14. ožujka 1997. godine u Columbusu, u saveznoj državi Ohio, Simone je došla na svijet kao treće od četvero djece, u okolnostima koje nisu obećavale stabilnu budućnost, a kamoli svjetsku slavu. Njezina biološka majka, Shannon Biles, vodila je tešku i dugotrajnu bitku s ovisnošću o drogama i alkoholu, što je stvorilo okruženje u kojem je adekvatna briga o Simone i njezinoj braći i sestrama postala nemoguća misija. Zbog majčine nemogućnosti da im pruži siguran dom i osnovne uvjete za život, djeca su bila prisiljena ući u sustav socijalne skrbi, završivši u udomiteljskim obiteljima. Iako se Simone, zbog svoje rane dobi, ne sjeća mnogo detalja iz tog traumatičnog razdoblja, kasnije je u svojim istupima naglašavala kako je unatoč svemu osjećala sreću i olakšanje što je u tim trenucima neizvjesnosti ostala uz svoju braću i sestre, izbjegavši dodatnu traumu razdvajanja koja često prati djecu u sličnim situacijama.
Prekretnica u njezinom životu dogodila se na prijelazu tisućljeća, 2000. godine, kada su njezin djed po majčinoj strani, Ron Biles, i njegova druga supruga Nellie, odlučili intervenirati kako bi unucima pružili priliku za bolji život. Oni su privremeno preuzeli brigu o malenoj Simone i njezinoj mlađoj sestri Adriji, dovevši ih u svoj dom u Springu, u Teksasu. Godine 2003. Ron i Nellie službeno su posvojili djevojčice, pružajući im napokon stabilan dom i osjećaj pripadnosti koji im je nedostajao u najranijim godinama. Istovremeno, stariju braću i sestre posvojila je Ronova sestra, čime je obitelj ostala povezana unatoč fizičkoj razdvojenosti. Simone je odrastala smatrajući Rona i Nellie svojim roditeljima, a njihova podrška pokazala se ključnom ne samo za njezin emocionalni razvoj, već i za nevjerojatnu sportsku karijeru koja je tek trebala uslijediti. Njezin ulazak u svijet gimnastike bio je gotovo slučajan, sudbinski trenutak koji se dogodio kada je imala samo šest godina. Tijekom jednog naizgled običnog izleta s vrtićem u lokalnu gimnastičku dvoranu, njezin sirovi, prirodni talent odmah je izbio na površinu. Treneri u dvorani s nevjericom su promatrali malenu djevojčicu kako s lakoćom i preciznošću uspješno imitira pokrete mnogo starijih i iskusnijih gimnastičarki.
Prepoznavši talent, stručnjaci su odmah preporučili da Simone krene na redovite satove gimnastike, što je bio početak putovanja koje će promijeniti povijest ovog sporta. Već s osam godina počela je surađivati s trenericom Aimee Boorman, koja će igrati ključnu ulogu u njezinom razvoju. Iako su djed i baka u početku bili oprezni, brinući se o tome koliko će taj zahtjevan sport utjecati na njezin život i obrazovanje, Simonina strast i posvećenost bili su neupitni. Njihova sumnja pretvorila se u potpunu podršku kada je Simone s 14 godina osvojila svoju prvu značajnu medalju u gimnastičkom višeboju – broncu na natjecanju American Classic u Houstonu. Taj uspjeh bio je dokaz da je gimnastika njezin pravi poziv, pa su joj dopustili da se školuje po posebnom sportskom programu prilagođenom njezinim intenzivnim treninzima. Njezin uspon bio je meteorski; s 15 godina ušla je u juniorsku reprezentaciju, a s nepunih sedamnaest već je dominirala kao seniorka i nacionalna prvakinja u višeboju. Njezina profesionalna karijera, koja je započela u ranim tinejdžerskim godinama, ubrzo je postala niz povijesnih uspjeha na olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima, gdje je počela rušiti rekorde jedan za drugim.
Svijet je u potpunosti upoznao snagu Simone Biles na njezinim prvim Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. godine. Tamo je osvojila nevjerojatne četiri zlatne medalje – u ekipnom natjecanju, višeboju, preskoku i na parteru – te jednu brončanu medalju na gredi. Tim je podvigom postala prva američka gimnastičarka koja je osvojila četiri zlata na jednim Igrama. Do 2023. godine postala je najodlikovanija gimnastičarka u povijesti svjetskih prvenstava, s ukupno 30 medalja, od čega čak 23 zlatne. Postala je prva gimnastičarka koja je uspješno izvela čak pet različitih elemenata u ženskoj gimnastici koji danas službeno nose njezino ime, osiguravši joj mjesto u gimnastičkim pravilnicima za sva vremena.
Dok je njezina fizička nadmoć bila neupitna, Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine, koje su se zbog pandemije održale 2021., donijele su sasvim drugačiju vrstu izazova, onaj koji se nije mogao riješiti samo treningom mišića. Simone Biles donijela je šokantnu, ali iznimno hrabru odluku da se povuče iz nekoliko disciplina, uključujući finale višeboja, zbog fenomena poznatog kao "twisties". Riječ je o zastrašujućoj mentalnoj blokadi u kojoj gimnastičarke gube prostornu orijentaciju tijekom zračnih pokreta. Za sportaša koji leti zrakom i izvodi višestruke okrete, gubitak osjećaja gdje je tlo može biti ne samo karijerno poguban, već i fizički opasan po život.
Njezina odluka da stane i kaže "ne" u trenutku kada su sve oči svijeta bile uprte u nju, očekujući nova zlata, potaknula je globalnu raspravu o nehumanom pritisku na vrhunske sportaše i ključnoj važnosti mentalnog zdravlja. Biles je pokazala da je briga o sebi važnija od bilo koje medalje, čime je postala glasnogovornica generacije sportaša koji odbijaju žrtvovati svoje psihičko zdravlje radi sportskog uspjeha. Unatoč povlačenju iz glavnih disciplina, njezina snaga karaktera došla je do izražaja kada se vratila natjecanju kako bi osvojila srebrnu medalju u ekipnom natjecanju i brončanu medalju na gredi, odličja koja su, s obzirom na okolnosti, sjala jednakim sjajem kao i njezina zlata iz Rija.
Nakon Tokija, Biles je uzela dvogodišnju stanku od natjecanja kako bi se posvetila sebi i svom privatnom životu. U tom razdoblju, visoka svega 142 cm, ali duhom divovska sportašica, pronašla je sreću i u ljubavi, udavši se za Jonathana Owensa, igrača američkog nogometa u NFL ligi. Mnogi su se pitali hoće li se ikada vratiti gimnastici na najvišoj razini ili je Tokio bio kraj jedne ere. Odgovor je stigao u kolovozu 2023. godine, kada se Biles vratila natjecanjima, jača i fokusiranija nego ikad prije.
Njezin povratak bio je trijumfalan. Na Svjetskom prvenstvu u Antwerpenu 2023. godine osvojila je pet novih medalja, uključujući četiri zlata, čime je ukupno skupila 30 medalja u karijeri na svjetskim prvenstvima, potvrđujući da stanka nije umanjila njezinu genijalnost. No, prava kruna njezinog povratka dogodila se na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine. Tamo je ponovno zasjala punim sjajem, osvojivši tri zlatne medalje – u ekipnom natjecanju, pojedinačnom višeboju i preskoku – te jednu srebrnu medalju na parteru. Tim uspjehom postala je prva žena u povijesti koja je osvojila dva olimpijska zlata u višeboju s prekidima. Njezin utjecaj prepoznat je i na najvišim državnim razinama. Predsjednik Joe Biden dodijelio joj je 2022. godine Predsjedničku medalju slobode, najviše civilno odlikovanje u Sjedinjenim Američkim Državama.