U vrijeme kada se Cibona u domaćem prvenstvu može pohvaliti s devet pobjeda u nizu, za koje su itekako zaslužni razigravači Žan Mark Šiško i Krešimir Radovčić, mnogima zacijelo nije poznato da vukovi imaju obećavajućeg razigravača na posudbi. A on se zove Bruno Bubalo (195 cm), 18 mu je godina i igra za Zabok.
- Hvala Zaboku kao klubu, hvala treneru Ivanu Tomasu a hvala i Ciboni koja je procijenila da je za moj igrački razvoj bolje da igram nego da sjedim na klupi - kazao nam je ovaj mladac koji zaista zna iznenaditi potezom i koji se nada sljedećem:
- Volio bih ako bih sljedeće sezone mogao biti pričuvni razigravač u Ciboni no iako imam još tri godine ugovora za planove mog kluba još uvijek ne znam.
Košarka još od vrtićkih dana
Bruno je košarku počeo trenirati praktički još kao vrtićanac, nastavio je u Cedevitinoj školi košarke da bi s 12-13 godina preselio u Cibonu na poziv koordinatora za mlađe uzraste Davora Škare i trenera Ante Samca. Kako u Tornju nisu bili sigurni što činiti s ovim nadarenim bekom tako se dogodilo da je jednu sezonu igrao za Bosco (kod Pere Babića), potom ponovo za Cibonu da bi sada bio na posudbi u Zaboku.
- Još u Boscu sam se uvjerio da trener Tomas jako dobro radi s mladim igračima u sastavu. A ondje je znalački razvijao Krajnovića, Matića, Babića...
No, da bi se ta uzlazna linija nastavila, Bruno gotovo svakodnevno radi individualno. Košarku s Ivanom Skenderovićem a teretanu s Vicom Tokićem.
- Dodatni rad je danas standard i to ne samo mladim igračima već i seniorima. S obzirom na to da sam još junior meni je teško nadoknaditi tu tjelesnu razliku pa mi ti dodatni treninzi stvarno pomažu. Inače, zadovoljan sam kako se igrački razvijam. Ide to korak po korak. Ne bih htio preskakati. Prošlo ljeto nisam bio spreman za prvu momčad Cibone a igranje u Zaboku mi koristi da se na to pripremim. Volio bih da to bude moj sljedeći korak.
A jedan od koraka, u doglednoj budućnosti, zacijelo bi bio i odlazak na američki koledž jer to je nešto što je za mlade igrače akademskih ambicija najbolja opcija.
- Teško je odbiti NCAA ponudu jer taj novac se u Europi ni približno ne može dobiti, to si ne mogu priuštiti čak niti euroligaši. Osim toga, to je jako dobra prigoda da se uz sport završi i fakultet. Premda sam maturant u privatnoj sportskoj školi ja bih svakako htio još jednu seniorsku sezonu odigrati pa onda vidjeti što dalje.
Ono što se posvuda postavlja pitanje jest hoće li ti isti europski igrači nakon završetka fakulteta biti dovoljno motivirani da po povratku u Europu igraju za višestruko manje ugovore.
- Nama Europljanima će biti lakše nego Amerikancima jer mi se ipak vraćamo kući a oni tek odlaze u inozemstvo. Primjerice, bude li neki Amerikanac na koledžu igrao za 500 tisuća dolara neće mu lako biti prihvatiti da igračku karijeru nastavi u Europi za deset puta manji ugovor.
Želim biti all-round igrač
Kad ga i ne ide šut, prezime Bubalo možete uvijek vidjeti i u drugim statističkim kolonama (skok, asistencije, osvojene lopte).
- Nastojim biti što svestraniji da sa što više elemenata igre pridonosim svojoj momčadi. Da ne razmišljam samo o tome hoće li me taj dan šut služiti ili ne.
A kao takav bi ovo ljeto trebao, kao ulazno godište, pridonositi i U-20 reprezentaciji, jedinoj muškoj selekciji koja se plasirala u A diviziju Eurobasketa.
- Neće nam biti lako jer smo u skupini sa Španjolskom, Grčkom i Belgijom i meni je žao što nećemo biti u punom sastavu. Ne znam hoće li nam zbog njihovih karijernih planova dostupni biti Ružić i Jurić. Naime, U-20 igrači su godište najzanimljivije američkim koledžima.
Kao netko tko je svojedobno Ciboninim kadetima donio naslov prvaka države kazat će da voli imati loptu u rukama kada se odlučuje. No, ovdje je sada bitno što će Cibona odlučiti. Hoće li mu produžiti posudbu ili će ga povući u svoj prvi sastav. Po tome će se vidjeti i ozbiljnost sportske politike kluba koji bi, s privatnim vlasnikom, trebao ući u razdoblje svojevrsne renesanse.