U predvorju jednog luksuznog hotela u Rijeci, u kojem je smještena naša nogometna reprezentacija, neki klinci u kockastom strpljivo su iščekivali da prođe neka od naših zvijezda. I tko god bi se pojavio, odmah bi ga zaskočili. Čekali su, naravno, Luku Modrića koji im je uz smiješak ispunio želju i potpisao dresove. Na naš dogovoreni sastanak, Ante Budimir stigao je po dogovoru, odmah poslije ručka. Uvijek je poseban gušt pričati s Antom. Buda, kako ga oslovljavaju u reprezentaciji, uvijek je smiren, fokusiran, ostavlja dojam kao da ga sva ta pompa i glamur nogomete zvijezde uopće ne dodiruje. Zbog toga što je jednostavno drugačiji, sigurno je i jedan od najomiljenijih ljudi u rosteru Zlatka Dalića. Iza našeg napadača sjajna je sezona u Španjolskoj, već godinama igra na najvišoj razini, još mu samo pet pogodaka nedostaje da uđe u klub 100 u Primeri
. Svi preduvjeti su ispunjeni da ovo ljeto začini još nečim posebnim...
- Predosjećaj je stvarno dobar, zdrav sam, što je najvažnije. Cijelu godinu imam golgeterski kontinuitet, što je jako važno. Ispred mene je drugo veliko natjecanje, zadovoljan sam radom, treninzima, svojom ulogom u reprezentaciji. U takvim bih okolnostima sada htio napraviti rezultat, pomoći reprezentaciji u nekoj priči u kojoj bih ja imao svoju ulogu. To mi je primarno, a sve ostalo su onda posljedice koje dolaze - počeo je Budimir.
Spomenuo je Ante svoju ulogu u ovom Dalićevom sustavu, a ona bi u Americi mogla biti posebno važna, vjerojatno najvažnija u njegovoj karijeri?
- Gledajući zadnje razdoblje moj status u reprezentaciji, jasno je da sam bio starter u više utakmica. Više participiram nego, primjerice, pred Katar. Svjestan sam povjerenja koje sam dobio, nastojim ga iskoristiti, dati maksimum. Znam što se od mene traži. No, to je, rekao bih, prirodan proces. Svjestan sam odgovornosti, no treba i uživati u tome.
Oni koji su mu bliski, znaju koliko je Budimiru važna kontemplativna razina, na tome stalno radi. A o čemu kontemplira naš najbolji napadač uoči najveće nogometne smotre? Sada kada je puno toga posloženo. Zastao je na desetak sekundi...
- Svjestan sam da idem na veliko natjecanje. Nema svatko priliku biti ovdje, na mom mjestu. Sigurno bi se puno ljudi mijenjalo i htjelo biti ovdje. Kada malo dublje promišljaš o tome, svjestan si da je to velika odgovornost, obaveza i očekivanja. Znam sve što se traži, to je i privilegija. S druge strane, kako nam je izbornik rekao: 'Igrajte nogomet, uživajte...!' Želim uživati, pronaći najbolji balans između te odgovornosti i užitka što si odabran. Imam priliku iskusiti opet ono što sanjam od svoje sedme godine - igrati na Svjetskom prvenstvu, biti u albumu sa sličicama koje sam skupljao. No, važno je ne izgubiti osjećaj za nogomet kojeg voliš ali opet ne uzeti sve zdravo za gotovo...
Postoje li neki mentalni protokoli koji vam pomažu ili podižu spremnost na svim razinama?
- Nemam ništa posebno da iz mene izvlači nešto posebno. Svakodnevne aktivnosti u kojima pokušavam izvući maksimum taj dan. Jer, znam da će 17. lipnja biti kasno. Zato je važno danas dobro raditi, da bih došao na utakmicu sa spoznajom da sam dao sve od sebe. A na utakmici s lopta od vratnice može odbiti i izvan gola, ali može i ući! To su detalji i disciplina koja me drži svaki dan. Mislim da je to jako važno. Svaki dan mora biti pošteno odrađen i onda zbog toga vjerojatno osjećam mirnoću i zadovoljstvo. A onda, kada dođe utakmica, to je to...
Turnir u Americi bit će posebno zahtijevan u logističkom smislu, momčad će proputovati više od 2.500 kilometara, koliko to može utjecati na razinu izvedbe. Znanstvena istraživanja kažu - jako puno!
- Bio sam u Kataru gdje je bilo sve u pedesetak kilometara, a nisam bio u Rusiji gdje je opet bila drugačija priča, vjerujem slična ovoj koja nas sada očekuje u Americi. Letimo iz Zagreba za Washington, podređeno nam je puno toga, imat ćemo super uvjete u Americi i bit će sigurni jako malo praznog hoda. Neće biti kao u Kataru gdje smo nakon utakmice odmah bili na večeri u svom hotelu. Sigurno će se napraviti sve što je moguće da protokoli budu što adekvatniji odmah nakon utakmice. Od oporavka, ishrane, odmora...
Jeste li već sada počeli s nekim posebnim protokolima?
- Nismo još o tome razglabali. Svjesni smo da će biti velike vrućine, trebat će nam više vode i elektrolita. Opremljeni smo i imamo ljude zaslužene za to, ne brinem se.
Izbornik Dalić kaže da će veći fokus biti na obrani, svi iza lopte, striktnije... Znači li to neke novi zadatke i za vas?
- Treba to malo demistificirati i ljudima pojednostavniti. Svaku utakmicu očekujete da napadač pomaže u pritisku, kompaktnosti, zatvaranju, zadržavanju lopte kako bi se momčad priključila prema naprijed... Naravno, da napada šesnaesterac i dubinu. Ništa novo, ništa čudno. Jer, u tom otvaranju protiv Engleza moramo biti kompaktni i razmišljati o tome kako se zajedno moramo napadati i braniti. Naravno, zahtjevno je, no u mojim očima djeluje vrlo jednostavno i logično. Fizički svi igrači moraju biti spremni to istrčati...
Dakle, spremni smo za obranu do iznemoglosti, kako kaže Dalić?
- Ma jesmo, spremni smo za sve do iznemoglosti. Tu se ne pita, ovo čekamo četiri godine, svi smo spremni za rezultat. To nikada nije, niti će biti upitno.
Jesmo li do sada proučavali Engleze, odnosno, ostale protivnike u skupini?
- Pa, ne. Više smo sada skoncentrirani na nas. No, sigurno ćemo se pripremiti. Slijedi nam utakmica s Belgijom, a svi ovi treninzi sigurno su nečemu usmjereni i na neki način su priprema za ono što nas očekuje za Englesku, a i za cijelo prvenstvo....
Dosta se polemizira o važnosti natjecateljske forme u kojoj, zbog oporavka od ozljeda, nisu Joško Gvardiol i Mateo Kovačić. Koliko je to važno na turniru?
- Svaki igrač zna što je za njega optimalno i kako se najbolje osjeća. S obzirom na njihove ozljede, logično se postavlja pitanje kako će se sve to odraziti na njihovu pripremu. Vjerojatno bi se iste stvari preispitivale da su imali i 60 utakmica u sezoni. Svi bi pričali da je to puno i da su umorni. Uvijek bi se pitanja postavljala. Naravno, važno je biti zdrav i u ritmu. Oni najbolje znaju kako su. Do prvenstva ima nešto manje od tri tjedna, dvije utakmice, a već su ranije počeli trenirati u svojim klubovima.
Kako vam izgledaju na treninzima?
- Ma dobro, to su igrači koji nogomet imaju u malom prstu. Sigurno će im ove utakmice i treninzi pomoći da se dižu. Svatko ima svoje probleme, Španjolcima je ozlijeđen Yamal koji neće igrati prva dva kola. Svatko ima svoje sposobnosti kako riješiti svoje situacije. Jako je bitno doći do svog optimuma što je ponajprije individualna stvar.
Ante ponavlja kako se dobro osjeća u Pamploni. Iz prve ruke sam se lani uvjerio koliko je naš reprezentativac u tom španjolskom gradu omiljena pojava. Iako, pričalo se i o opcijama odlaska jer ponude stalno stižu. Može li se dogoditi neka ponuda koju nećete moći odbiti?
- Imam još godinu dana ugovora. Zadovoljan sam i sretan. Uvijek od sebe tražim više, neke dodatne motive kako bih u Osasuni bio pravi, bolja verzija sebe. Može li me ambicija dovest negdje dalje? To nije do mene. Ponosan sam što sam već tri godine za redom zabio više od 15 pogodaka u sezoni, zadnje dvije sam među tri najbolja strijelca. Još pet pogodaka nedostaje mi do brojke od 100 u Španjolskoj. Važno je da sam zadovoljan na svim razinama, profesionalnoj i privatnoj...
Koliko vam je to teško postići?
- Teško je, nisi doma, na svom. No, osjećam se dobro u Pamploni, kao i moja obitelj, osjećam se dobro u klubu. Privatno i profesionalno sam ispunjen, to je formula... - zaključio je Budimir.