Hrvatska rukometna reprezentacija okupila se danas u Zagrebu, odakle kreće u Zadar, gdje će u četvrtak, 19. ožujka, odigrati prvu od dvije prijateljske utakmice protiv Švicarske. Druga će se odigrati 21. ožujka u Osijeku. Dagur Sigurðsson, izbornik Hrvatske, ovoga puta neće doći u Zagreb s Islanda, već iz Zadra, koji mu je postao novi dom. Mogao je igrače pričekati u Zadru, ali je odlučio doći u Zagreb i sve ih dočekati. Njegov boravak u Zadru iskoristili su organizatori manifestacije Evolution Next Level, koja je proteklog vikenda održana u zadarskom hotelu Hyatt Regency Zadar.
– Odazvao sam se, zašto ne. Prvi sam put na jedno događanje došao pješke. Naime, nedaleko od hotela kupio sam apartman. Zašto sam odabrao Zadar za svoj dom u Hrvatskoj? Jednostavno sam, gledajući fotografije svog prijatelja Ivana Ninčevića kako peca ribe, odlučio tu kupiti nekretninu. Pecanje je hobi kojim se strastveno bavim. Naravno, malo je drukčije pecati ovdje nego na Islandu, ali brzo sam se priviknuo. Odrastao sam na Islandu kao strastveni ribič, usavršavajući tehniku mušičarenja u lovu na pastrve i losose u kristalno čistim islandskim rijekama – priča Dagur.
Kako provodite vrijeme u Zadru?
– Lagano. Šetam, pijem kavu, upoznajem kulturu, družim se s prijateljima, kojih imam sve više. Da, u zadnje vrijeme sam se bavio i renoviranjem apartmana. Mijenjao sam rasvjetu. Sada imam novu – istaknuo je Islanđanin.
Kada ga pitate da zamisli svoj život za nekoliko desetljeća, Sigurdsson ne vidi hladne krajolike Islanda, već osunčani kamen Zadra. Njegova vizija sebe u 80. godini portret je čistog dalmatinskog zadovoljstva: buđenje, kava uz more, šetnja do tržnice po svježe namirnice i priprema ručka, nada se, za svoju djecu i unuke. Poslijepodne bi bilo rezervirano za čašu Guinnessa u lokalnom baru, uz potpuno prepuštanje fjaki. Taj san nije prolazna fantazija, već konkretan životni plan. Ljeta namjerava provoditi na Islandu, okružen obitelji i prijateljima, ali Zadar je mjesto gdje vidi svoju budućnost. I zadarski gradonačelnik Branko Dukić primijetio je kako se izbornikov temperament savršeno uklapa u lokalni mentalitet.
Nakon osvajanja europske bronce, na fešti u Zagrebu zasvirali ste i gitaru?
– Volim svirati. I to mi je jedan od hobija.
Na zadarskom Narodnom trgu, pred tisućama ljudi, popeli ste se na pozornicu, uzeli električnu gitaru i strastveno odsvirali klasik "Purple Rain" legendarnog Princea. No pojavila se snimka na kojoj ste svirali akustičnu gitaru i pjevali himnu Dalmacije, "Dalmatinac sam" Mladena Grdovića. Na Evolution Next Levelu zamolili su vas da otpjevate tu pjesmu?
– Uh, nisam mogao. To mi je onako došlo, u vrijeme velikog slavlja.
Prije dolaska u Hrvatsku bili ste izbornik Japana i tamo ste živjeli nekoliko godina. Mogu li se Hrvatska i Japan uopće usporediti?
– Ne bih rekao. To su dvije sasvim različite kulture. Za mene je dolazak u Hrvatsku bio kulturološki šok, baš kao što je bio i kada sam iz Njemačke došao u Japan. Japanski igrači mogli bi trenirati cijeli dan i nikada se ne žaliti. Rade sve što im kažete, kao strojevi. S druge strane, hrvatski igrači treniraju dobro, ali kad ih stavite u natjecateljsku situaciju, daju tisuću posto. Imaju mentalitet pobjednika. Priznajem da nisu disciplinirani kao Japanci, ali kada je najvažnije, postaju psihički nevjerojatno jaki – pravi ratnici. Pretpostavljam da je to to vaše "ludilo", koje mi se sviđa. Da, nisam uzalud na dočecima na Trgu bana Jelačića govorio kako ste luđaci, ali u pozitivnom smislu. Drago mi je da sam brzo imao kemiju s igračima. Kad sam došao, bilo je puno mladih igrača poput Kuzmanovića, Klarice, Maraša i još nekih kojima sam dao priliku i oni su je objeručke prihvatili. Imao sam dobru konekciju između starijih i mlađih igrača.
Dojam je da mirno vodite utakmice?
– Dobro, istina je da sam veći dio utakmice miran, ali reagiram na nepravdu, pogotovo sudačku. Da, reagirao sam nedavno na Europskom prvenstvu na uvjete koje smo imali. Morao sam to reći jasno i glasno. Moram priznati da sam očekivao kaznu od Europskog rukometnog saveza za sve izjave koje sam dao, ali je nisam dobio. Barem ne do danas. Osjećao sam da to moram reći jer je stvarno bilo nepravedno – od toga kako smo putovali autobusom stotine kilometara dok su se druge reprezentacije odmarale u gradu gdje se igrala završnica, pa do toga da smo bili smješteni daleko od dvorane u kojoj su se igrale utakmice za medalje.
Vratimo se na reprezentaciju, što očekujete od dviju utakmica protiv Švicarske?
– Prvo bih istaknuo kako igramo prvo u Zadru, a onda u Osijeku, i očekujem da će obje dvorane biti dupkom pune i to me jako veseli. Nažalost, neki otkazi zbog ozljeda već su stigli. Ne mogu doći Lučin, Šipić i Maraš te Mamić, koji čeka prinovu. Treba pričekati okupljanje i vidjeti je li se možda još netko ozlijedio za vikend koji je bio bogat rukometnim utakmicama. Imamo tri treninga do prve utakmice pa ćemo vidjeti tko može, a tko ne može. Švicarskoj je ovo dobra priprema uoči kvalifikacija protiv Italije i sigurno će biti motivirani. Imaju odlične igrače i da, bit će zanimljivo igrati s njima – zaključio je Sigurðsson.
Neće. Potpisat će deklaraciju o zajedničkom jeziku pa će odmah u Sabor.