Nakon što mu je jedan od najvećih MMA boraca svih vremena "bacio rukavicu u lice", animirali smo Mirka Filipovića (51) za razgovor o okolnostima mogućeg veteranskog okršaja s Fedorom Emelianenkom (49), borcem kojeg su zvali "posljednjim ruskim carem". Sreli smo se u njegovu kafiću "Virage" u Španskom i započeli priču o ideji te borbe.
- Prošle godine u ovo vrijeme krenula je priča o našem ekshibicijskom meču ali po boksačkim pravilima. Pregovori su odmaknuli dosta daleko pa je došlo do toga da se tražila i dvorana u Tokiju. Prva opcija je bila Saitama Arena no dok je Fedor potpisao suglasnost za održavanje borbe do tada su dvorane planule, sve su bile rasprodane nakon čega je, dolaskom ljeta, cijela priča bila prekrižena. Jer, prva dvorana bila je slobodna tek za kolovoz 2026. godine i ta je japanska priča izgubila svoj smisao.
No, priča se opet reaktivirala. Kada i kako?
- Fedor se nakon toga javio ali nije spominjao Beograd a ja nisam reagirao no onda je prije par dana ponudio da to odradimo u Srbiji. Za mene je to bilo veliko iznenađenje jer nisam znao da Fedor ima tako bliske odnose sa Srbijom. Znam da je veliki vjernik a negdje sam vidio da je išao u posjet manastirima.
Što kažete za Fedorov izravni izazov? U kamere?
- Iznenađen sam s tim jednako kao i vi. Generalno mi se sviđa ta ideja i zato sam potpisao ugovor za meč u Japanu a ovo je potpuno nova situacija
Koji se sve uvjeti trebaju ostvariti pa da se taj meč i održi?
- Moram sjesti s Orsatom (op.p. Zovkom), mojim prijateljem koji me zastupa u mojim poslovima. Moramo vidjeti kakvi su uopće uvjeti i da li se ta ideja može dovesti do realizacije.
S obzirom na njegovu povezanost sa Srbijom, ne bi li Fedor ondje imao domaći teren?
- S obzirom na njegovu povezanost sa Srbijom, on očito to doživljava kao domaći teren. Pročitao sam i da je rekao da će izaći na neku srpsku pjesmu. To s domaćim terenom načelno je prenaglašena stvar. Bez obzira na podršku s tribina, vi ste u ringu sami i može vam pomoći samo ono koliko ste dobar borac i koliko ste se za borbu dobro pripremili.
Biste li vi za tu priliku možda promijenili vaš "entrance music"?
- Ako se ona dogodi, u tu borbu bih ušao na "Wild Boys", pjesmu uz koju sam ulazio najveći dio karijere, a borio bih se u šorcu u kojem sam se borio i prije 20 godina protiv Fedora.
Zar to nije prilika da na borbu dođu i brojne vaše pristaše?
- Sasvim je sigurno da bi određen broj ljudi došao ne samo iz Hrvatske već i iz regije. No, realnost je da sam ja šest i pol godina izvan natjecanja. Za to vrijeme došli su novi borci. Naravno da me pamte ljudi koji su pratili moju karijeru.
U kameru je Fedor kazao da se čak i čuo s vama.
- Nakon što me prvi put prozvao da odradimo uzvrat čuli smo se i osobno, na video poziv. Fedor je iznad svega čovjek i sportaš kojeg iznimno cijenim i poštujem. Uvijek ću biti njegov veliki fan i svjestan sam koliko je velika njegova ostavština u svijetu slobodne borbe. I uvijek sam ga isticao kao jednog od najvećih koji je ikad nastupao u slobodnoj borbi. Njegova era dominacije u Prideu je nešto što će biti jako dugo nedostižno.
Fedor je predložio boksački meč? Je li to vama više odgovara?
- Ja sam se iznenadio kada je došao prijedlog za boks. S druge strane, to je puno lakše. Nema elemenata hrvanja. On je i sam rekao da je imao operaciju ramena i da mu ne odgovara borba u klinču i parteru. Boks je svakako primjereni stanju na terenu.
Što se u vašem treningu događalo svih ovih godina nakon onog zdravstvenog incidenta?
- Ja sam tri mjeseca mirovao, ništa nisam trenirao. Nakon tog krvarenja u mozak zaista me je bilo strah i čekao sam tri mjeseca taj prvi kontrolni magnet. Tu sam strepio no nalazi su pokazali da je sve zaraslo no doktorica koja je to radila molila me da mi takve stvari ne padaju na pamet. Jer, ne može udarac u glavu biti zdrav. No, već nakon tri mjeseca počeo sam lagano sparirati s dečkima. Evo ja već svaki tjedan barem dva sparinga odradim. Teško je to ljudima objasniti. Niti jedan profi sport nije zdrav, no mene to čini sretnim. Ne bude tu preteških sparinga ali sam ih u tom vremenu odradio jako puno jer to volim.
Poznato je da ste sparirali i s UFC borcem Antom Delijom ali i s vašim pulenom Matejem Batinićem?
- Na Antine pripreme je uvijek dolazilo po nekoliko teškaša pa bih jedva dočekao da mogu raditi. Bilo je tu i UFC boraca i ja sam jedva čekao koju rundu s njima. No, nisam se nikome dužan opravdavati. Valjda imam pravo živjeti svoj život kako ja mislim da treba. Jedina osoba za koju ću moliti za razumijevanje, ako dođe do ove borbe, jest moja majka. Iz razloga koje ne treba spominjati. Zato što je majka i koja za mene strepi kao nitko na ovom svijetu. Jedino ću od nje tražiti razumijevanje. Ostali trebaju prihvatiti da je to moj život, da ga mogu voditi kako mislim, bez da tražim od bilo koga dozvolu.
Mnogi će vaši štovatelji možda biti zabrinuti ako se na ovu borbu odlučite?
- Za ljude koji me prate i za koje znam da mi žele dobro, a nisu svi takvi, želim reći da sam svjestan svega. No, ja redovno idem dva puta godišnje na velike sistematske preglede. Prije no što sam dao suglasnost za borbu, napravio sam kontrolnu magnetsku rezonanciju. U kolovozu sam opet napravio veliki liječnički pregled koji je uključivao i magnet. Čak sam i kontrast primio da se pregledaju sve žile. Tijelo se moje regeneriralo i ja sam u toliko dobroj formi da mi to nije prepreka da ispunim svoju želju.
S obzirom na to da ste u stalnom treningu koliko bi vam trebalo da se spremite za taj meč?
- Ne znam na koliko rundi bi se borili ali pretpostavljam da bi to bilo najmanje na osam rundi. Ja sam u stalnom treningu i već danas sam spreman za pet-šest boksačkih rundi. Uvijek sam u formi i to me zdravim i sretnim.
Kako izgleda vaš sadašnji režim vježbanja?
- U drugom mjesecu će biti sedam godina bez borbi a ja sam napravio samo pauzu od tri mjeseca. Krajem drugog kada je bio taj moždani trebalo je proći tri mjeseca da vidimo situaciju. Nakon što je bilo sve OK vratio sam se brzo u trening. Ja svako jutro odradim trening koji ne računam pod trening. Ritual kao pranje zubi. Tjelesna higijena. Četvrtkom i nedjeljom odmaram kao i za vrijeme karijere jer tijelu je potrebna regeneracija i odmor kao i dobra prehrana. Ostale dane, ponedjeljak, srijeda i petak lagano se zagrijem s 50 sklekova i onda radim kombinaciju propadanja (dips) i uskih sklekova na girji s nogama na povišenju. Da vas ne zamaram, imam tri različite opcije. Sto propadanja u što kraćem vremenskom roku. Prvu seriju od 40 propadanja a onda još šest serija po 10 da u što kraćem vremenu namirim sto. To isto radim na uskim sklekovima, tu radim 50 komada, ali su noge na povišenju što je strahovito teško. To mi oduzme 30-ak minuta ujutro s laganim istezanjem i to mi je za dobro jutro. Em ubrza metabolizam, istuširam se i popijem proteinski napitak. A utorkom i subotom ujutro radim kardio, vozim stacionarni bicikl i prakticiram brzi hod na traci pod nagibom.
Radite li i MMA treninge?
- Ponedjeljak, srijeda i petak navečer radim MMA treninge. Uvijek započinjem s plankom, pa 100 trbušnjaka. Odradim od pet do 10 serija planka pod kontrakcijom, po minutu. Nakon toga 100 trbušnjaka. S time sam se pripremio za marince. Napravim odmah 100 komada. Jedan dan 10 serija po 10, to moram završiti za devet minuta. Srijedom radim u komadu 50 marinaca sa sklekom i onda odmorim i onda napravim pet serija po deset i to na devet minuta. Petkom radim pet serija po 20 što meni najteže padne, od svih tih varijanti.
Što slijedi nakon toga?
- Onda ide istezanje, shadow boks, hrvanje, radimo na vreću. Nisam radio intervalne treninge koji su nužni za meč ali sam i to pokušavao barem jednom tjedno. To je vrhunska stvar za kondiciju. Radim šprinteve na vreći. Deset sekundi radim, najmanje 40 udaraca, što je ogromna frekvencija. Zadnje dvije spada na 35 ili 32 udarca. Uvijek sam radio s Matejem i Antom i ekipom koja je dolazila, s Markom Perkovićem, spariramo lagano. MMA sparinzi. Parter. Završavamo s trbušnjacima i vježbama za vrat. Nakon toga slijedi tuširanje i proteinski napitak. I ja sam sretan što to mogu jer se jako dobro osjećam.
A utorkom i subotom?
- Radim snagu. Radim u teretani. Prvo krenem s hrvačkim drilom, dizanje ljudskog tijela. Nekih pola sata. Nakon toga prelazim na utege, radim bench press, rameni potisak u raznim varijantama. Nekad bench radim s bučicama, nekad sa šipkom, nekad sklekove s opterećenjem. To traje sat vremena ali je pakleni trening. Čučnjeve radim, puno radim zadnju ložu. Pokušavam dovesti tijelo u balans, većina radi kvadricepse a zanemare zadnju ložu. Da bi mi mišići bili jaki, da bi mi bio lakši hod sve to održavamo snagom mišića.
Dakle, vi ste potpuno fit i kada sve ovo čujemo izgledate prilično spremni za ovakav izazov?
- Iz svih tih razloga sam i prihvatio Fedorov prijedlog. To bi me vratilo u dane kada sam bio najsretniji što se tiče moje sportske karijere. Da opet još jednom prođem kroz ciklus priprema i sve što uz to ide. No, tu je i zafrkancije, iščekivanja, sami odlazak na put, pa taj fight week. Malo je ljudi koji su prošli taj put da bi mogli shvatiti o čemu pričam. Hvala svima, već sam dobio puno poruka podrške i upita hoće li to biti. Morate znati da je to moj život i da su to moja pravila. Ja se držim one stare, svako svoj život upropasti na način za koji misli da je najbolji.
S obzirom na vaše godine, ljudi se pitaju bi li to bio ekshibicijski ili pravi meč?
- Ne znam što znači ekshibicijski meč. Valjda da plešemo jedan oko drugog i da lagano bacamo udarce? Mislim da to nije Fedorova ideja već da odradimo jedan klasični meč po pravilima boksa.
Vaš prvi meč je taj razlog zašto se sve ovo događa?
- Fedor je bio bolji u tom meču. On je ušao kao kompletniji borac. Puno bolje je poznavao elemente borbe u parteru i samih rušenja. Bio je višestruki prvak svijeta u sambu, vještini koja je najbliža onome što je MMA danas. Došao je strahovito dobro pripremljen. Dijelom se pripremao u Nizozemskoj s najboljim K-1 borcima. Imao sam i ja svoje prilike u tom meču. To je svakako jedna borba koju ću pamtiti cijelog života.
Ako se taj meč dogovori, biste li obojica trebali priložiti neku medicinsku dokumentaciju?
- Naravno. Do te faze razgovora nismo došli ali ja bih prvi to tražio. Ja se u to ne bih niti upuštao da ja nisam to obavio. Toliko lud baš nisam. Mislim da će i organizator tražiti liječnički pregled. Hoćemo li ga morati raditi na licu mjesta ili bismo morali donijeti dokumentaciju, to ne znam.
Što mislite o nastupima Tysona i Holyfielda s 58 godina?
- Za mene osobno Mike Tyson je simbol boksa, čovjek kojeg sam cijelog života obožavao. Nije daleko niti Evander koji ga je dvaput dobio. No, zbog specifičnog stila do odlaska u zatvor on je bio nezaustavljiv stroj. Ja sam te mečeve pogledao jer Tysona pa i s 58 godina. Holyfielda mi je bilo žao. Zaslužio je Belfort da ga se nalupa, išao je na legendu koja nije bila spremna. To je trebalo biti više ekshibicija s obzirom na stanje u kojem je Holyfield došao. Za mene su Tyson, Evander i Lewis najveći su boksači svih vremena.
Kad smo već kod boksa, koliko vam je koristilo onih dvije-tri godine kada te se odlučili baviti amaterskim boksom u kojem imate čak 56 borbi i 48 pobjeda od čega 31 nokautom.
- Bilo je to veliko iskustvo za mene, od 1996 do početka 1999. To su bili jako teški mečevi. To je mene izgradilo kao borca kako u K-1 tako i u slobodnoj borbi. Ulazio sam u ring jednom Sergeju Liahoviču, kasnijem profesionalnom prvaku svijeta. Jednom Paolu Vidozu, kasnije profesionalnom prvaku Europe. Sinan Samil je bio profi prvak svijeta. Borio sam se i s Aleksejem Lezinom, koji je i braću Kličko pobjeđivao. Ja sam te mečeve gubio ali na bodove i tu sam stekao neprocjenjivo iskustvo. Da ne spominjem najstrašniji meč protiv Alexisa Rubalcabe, Kubanca koji je bio doprvak svijeta, strah i trepet. Sjećam se, jedan boksač koji je kasnije bio svjetski profesionalni prvak, otkazao je meč s njim prijavivši istegnuće mišića, vjerojatno srčanog. Ja sam ušao u meč, lik me isprebijao, no poanta je da sam ja ušao u taj meč.
Dakle, na njega nemate baš najbolja sjećanja?
- Bio je "oniži" lik od 204 cm. Sjećam se kada je stao na vagu sa 112 kg s rukama do koljena. Nema borca koji ne proguta knedlu uoči borbe. Onaj koji kaže da to nije tako taj laže. Ja nisam progutao knedlu nego onu klupu u svlačionici. Ali ja sam ušao u taj meč, borio sam se tri pune i pola četvrte runde u kojoj mi je kompletno oko zatvorio pa sam odmah išao u bolnicu. To se dogodio u Češkoj na turniru u Ustima nad Labem. To boksačko iskustvo je meni bilo nužno i ono mi je donijelo samopouzdanje za nastavak karijere u kikboksu a potom i u slobodnoj borbi u Prideu. Kada god bih pred sobom imao neki teški meč govorio bih sam sebi, dobro je, zamisli da te čeka Rubalcaba i to s malim rukavicama. Koliko znam on je danas na Kubi i radi kao boksački trener.
Prilaze li vam ljudi s negativnim stavom prema ideji borbi s Fedorom u stilu "što ti to treba"?
- Uvijek se tu sjetim jednog citata. Dvije stvari su obilježile moju mladost i moj dolazak u Zagreb. Jedna od njih je knjiga koju sam isticao kao najdražu a zatekao sam su u stanu u kojem sam bio. A to je 7000 dana u Sibiru od Karla Štajnera. Ta knjiga opisuje čovjeka koji je nevin zatvoren provevši 20 godina u ruskom gulagu, gdje je smrt bila svakodnevna. Gdje su ljudi sami sebe sakatili da ih odvedu u medicinski stacionar. Kada god mi je bilo teško samo bih otvorio tu knjigu i potražio onaj dio gdje on opisuje neizrecivu sreću kada je za jedan Božić uspio uloviti štakora. Krijući ga od svih ispekao ga je na otvorenom plamenu i to je bila najveća poslastica koju si je mogao priuštiti. I onda bih sam sebe pitao pa kakve ja imam probleme.
Ima li još nešto što ste pročitali da vam je i danas ideja vodilja?
- To je svakako citat iz knjige "Samom sebi" od Marka Aurelija u kojem je sažeto sve što čovjek treba znati a ovako glasi: "Kakvo spokojstvo duha posjeduje čovjek koji ne brine o onome što drugi kaže, radi ili misli već samo o onome što on sam radi da bi njegovo djelo bilo pravedno i Bogu ugodno. Ne priliči dobrom čovjeku da traži tamne mrlje u karakteru drugih ljudi već samo da ide ravno svome cilju ne gledajući niti lijevo niti desno oko sebe."
Dobro da je otkrio, šta bi mi bez redakcije =)