Dumitru Mitu, najpoznatiji rumunjski nogometaš koji je ikada nastupao u hrvatskoj ligi, jedan je od samo dvojice igrača koji su osvajali Hrvatski kup s čak tri kluba. On je 1999. godine Kup osvojio s Osijekom te u finalu protiv Cibalije (2:1) postigao pogodak, potom je 2004. s Dinamom u dvije finalne utakmice (1:1, 0:0) nadvisio Varteks, a 2005. upravo je Mituov pogodak protiv Hajduka na Poljudu (za 1:0) Rijeci donio trofej.
Mitua još uvijek dobro pamti ljubitelji nogometa u Hrvatskoj, no on je danas izvan nogometnih travnjaka. Prvo je radio kao vozač kombija, a prošle godine nam je otkrio da je danas – radnik u građevini.
– Pomažem prijatelju koji ima krovopokrivačku firmu. Njegov sam zaposlenik. Supruga i ja rastali smo se, a djeca, 26-godišnji Claudio i 18-godišnja Alessia, žive sa mnom. Sin radi, kći još ide u školu – počeo je Dumitru Mitu.
Zašto više nije u nogometu?
– A što da radim u nogometu? Za trenera nisam, to me nikada nije zanimalo, nemam živce za to, a za ovo što bih ja želio raditi – a to je posao skauta – ovdje u Rumunjskoj morate imati dobre veze. Niti me itko tražio, niti sam se nudio, jer sam želio ostati živjeti u Aradu.
Mitu je u dva navrata igrao za Dinamo, no problem je nastao kada je snimljen s Igorom Štimcem u noćnom izlasku.
– Kakve sam ja imao veze sa Štimcem?! Pa nisam s njim bio vani, nego smo se susreli u tom klubu. Što sam trebao napraviti, ne pozdraviti se s čovjekom kojega poznajem? I to je bilo poslije, a ne prije utakmice, svi smo poslije utakmice izlazili. Imao sam tu potrebu, jednostavno, da svu negativu izbacim iz sebe. Nakon tog slučaja više me nisu htjeli u Dinamu i shvatio sam da je bolje da odem. Bilo mi je žao jer sam se baš želio vratiti u Dinamo. Nažalost, dok sam bio u Dinamu, u Zagrebu mi je bio ukraden automobil, BMW X5.
Mitu je igrao profesionalni nogomet do 2009. godine, a nakon toga je povremeno igrao za rumunjske niželigaše. Navijačima u Hrvatskoj ostao je u lijepoj uspomeni i uvijek ga se rado sjete.
Može biti ponosan što živi od svog rada, za razliku prekobrojnih parazita