I jedan je poznati Zagorec igrao za Dinamo i Hajduk, rođeni Varaždinac Danijel Hrman (51), nekad streloviti lijevi bek koji čak ima i četiri nastupa za A reprezentaciju. Kod izbornika Mirka Jozića 2001. godine nastupio je u dvije prijateljske utakmice s Južnom Korejom te 2002. sa Slovenijom, a kod Otta Barića 2003. godine protiv Makedonije u Šibeniku.
Hrman danas živi u Trnovcu, predgrađu Varaždina, 'dijeli nas samo aerodrom', kaže Danijel, koji se zbog posla, ali i zbog angažmana oko dvije kćeri udaljio od nogometa. Ima i autoprijevoznički biznis.
– U tome sam već konstanta, posao je odavno uhodan. Imam četiri kamiona, prevozimo automobilske otpadne gume, najviše od vulkanizera iz Zagreba, do Trnovca gdje se nalazi velika reciklaža. I ja katkad vozim, kada su mi dečki, moji zaposlenici, na godišnjem odmoru. Taj posao naslijedio sam od oca nakon što je pretrpio moždani udar.
U Hajduku ste ipak rezultatski bolje prošli nego u Dinamu, postali ste 2005. godine prvaci?
– Čujte, mogu reći da imam jedno zlato, nakon silnih srebrnih medalja u finalima Kupa s Varteksom. U Hajduku me dočekao trener Slišković, šampionsku sezonu završio je Štimac, pa je onda došao Ćiro Blažević – prisjeća se Hrman.
Jeste li igrali njegove 'slavne' utakmice s Debrecenom u pretkolu Lige prvaka; koje su završile 0:3 i 0:5?
– Nisam igrao nijednu od te dvije utakmice, ali bio sam kažnjen, zajedno sa svim suigračima, zbog nezalaganja u njima. Sve su nas bili kaznili! Mislim da su mi ostali dužni oko 40 tisuća eura, ali nisam ih tužio.
Tata je zadrti hajdukovac
Da, ali bočni igrači kao što ste bili vi i dalje su na najvišoj cijeni?
– E, to mene muči! Nema dovoljno proboja po bokovima, a i kad se on i dogodi, kada bočni 'baci' centaršut, onda nema nikoga pred golom. U ono vrijeme, kad smo bekove igrali pokojni Sabolčki i ja, Karić i Bjelanović zabijali su golove kao na traci.
Za koga navijate u Hrvatskoj ligi?
– Moj jedini klub je Varteks Varaždin, onaj za koji sam ja igrao, pa i danas me srce vuče prema NK Varaždinu. No uvijek mi je drago kada neki hrvatski klub igra u Europi i tada uvijek navijam za njega. Inače, moj tata Stjepan, zvani Štef, teški je i zadrti hajdukovac!
Je li dolazio na vaše utakmice kada ste igrali za Hajduk?
– Gotovo na svaku! Sad ću vam ispričati anegdotu. Na dan kada sam potpisao ugovor s Hajdukom u Splitu, išli smo skupa tata i ja u splitski restoran Šumica na večeru. Odjednom se stari diže od stola i odlazi u automobil, u kojemu je držao veliku bilježnicu s tvrdim koricama, a u njoj isječke iz novina, fotografije... stotine novinskih zabilješki o Hajduku! Tata je išao po tu bilježnicu jer je u kutu restorana opazio Ivicu Šurjaka, i on – direktno k njemu! Ja se primim za glavu, 'pa kam' ideš, čovječe!', a on se – sav u transu – upoznaje sa Šurjakom i pokazuje mu te isječke! Na to Šurjak kaže: 'Bože dragi, pa ovo ni ja nemam u svojoj arhivi.' Tata i danas čuva tu bilježnicu.
Koji put ovaj članak?