Na vrhuncu svoje moći, Dwight Howard bio je sila prirode kakvu košarka rijetko viđa. S nadimkom "Superman", koji je zacementirao legendarnim zakucavanjem s plaštom na All-Star vikendu 2008. godine, predstavljao je arhetip dominantnog centra. U dresu Orlando Magica, momčadi koja ga je izabrala kao prvi pick na draftu 2004. godine, postao je globalna superzvijezda. Nije bio samo statistički div, peterostruki najbolji skakač i dvostruki najbolji bloker lige, već i obrambeni stup koji je ispisao povijest. Howard je i danas jedini igrač u povijesti NBA lige koji je tri sezone zaredom osvojio nagradu za najboljeg obrambenog igrača (od 2009. do 2011.). Svoju je momčad, koja na papiru nije pripadala samom vrhu, 2009. godine odveo sve do velikog NBA finala, gdje su ih zaustavili tek moćni Los Angeles Lakersi predvođeni Kobeom Bryantom.
- Probudio sam se i shvatio da je došlo vrijeme da se oprostim od Supermana! Ja nisam superčovjek… Ja plačem! Borim se! Osjećam kao i svi drugi. Unatoč lažima, medijima i mržnji, i dalje pokazujem ljubav i smijem se kroz oluju. Sada skidam plašt i povlačim se iz košarke kako bih se posvetio obitelji i pomogao zajednicama diljem svijeta. Znam da će neki pomisliti da sam već u mirovini, ali nisam… Igra je mene umirovila! Još sam imao što ponuditi. Istina je da sam profesionalno igrao 20 godina i na tome sam zahvalan, ali ne mogu lagati – kada vidim druge igrače koji i s 40 godina još uvijek igraju, to me inspiriralo da pokušam još malo.
Ipak, sada vjerujem da je moja dužnost sve to prenijeti na sljedeću generaciju. Također hvala i onima koji su sumnjali – hejterima, „zmijama“ i ljudima koji su ušli u moj život pokušavajući me uništiti. Jer svaki put kada ste to radili… samo ste me činili jačim. Kada moj dokumentarni film izađe ove godine, svijet će saznati istinu o svemu. Tada ćete vidjeti kako je zaštićeni dječak iz College Parka u Georgiji, koji je išao u istu školu od predškolskog uzrasta do kraja srednje škole i odmah nakon toga otišao u NBA, bio iskorišten od strane svijeta. A unatoč svemu, uspio je nastaviti se smijati. Hvala svim navijačima i ljudima koji su me podržavali na ovom putu. Volim vas i od srca vas cijenim, jer bez vas ne bi bilo ni mene.
Budući da nikada nisam dobio priliku za oproštajnu turneju, odlučio sam je napraviti – ali ne zato da bi navijači zahvalili meni, nego da bih ja zahvalio njima za svu podršku tijekom svih ovih godina i za razlog da se smijem radeći ono što volim. Od sada će svakog 12. u mjesecu biti D12 dan – dan kada ću posjećivati gradove diljem svijeta i činiti dobra djela za nasumične ljude, kako bih im dao razlog za osmijeh. Javite mi gdje biste voljeli da dođem pomagati i uzvratiti zajednici - napisao je na svom Instagramu.
Supruga Amy Luciani posljednjih ga je dana optužila da se drogira. Objavila je šestominutni video u kojem plače i govori o krizi u njihovu braku. U jednom trenutku pokazala je vrećicu s bijelim prahom za koji tvrdi da joj je uništio brak.Kako prenosi Basketball Forever, košarkaš je nakon toga podnio zahtjev za razvod. O tim navodima zasad se nije javno oglasio.
Rođen u Atlanti u sportskoj obitelji, gdje mu je otac bio atletski direktor, a majka igrala sveučilišnu košarku, Dwight je smatran "čudesnim djetetom". Njegova majka Sheryl pretrpjela je sedam spontanih pobačaja prije njegova rođenja, što je obitelj ispunilo dubokom zahvalnošću i vjerom. Od malih nogu pokazivao je nevjerojatan talent, a u srednjoj školi Southwest Atlanta Christian Academy postao je nacionalna senzacija. Kao maturant je pomeo konkurenciju, osvojivši najprestižnije nagrade za najboljeg srednjoškolskog igrača u Americi, uključujući Naismith i Gatorade Player of the Year. Inspiriran svojim idolom Kevinom Garnettom, donio je hrabru odluku da preskoči sveučilište i prijavi se izravno na NBA draft. Orlando Magic nije dvojio ni sekunde i izabrao ga je kao prvog, a on im je uzvratio postavši najmlađi igrač u povijesti lige koji je u sezoni prosječno bilježio double-double učinak.
No, nakon osam sezona idile u Orlandu, Supermanov plašt počeo je pokazivati prve znakove pucanja. Njegov odlazak iz kluba 2012. godine bio je mučan i ispunjen javnim trzavicama, uključujući i sukob s trenerom Stanom Van Gundyjem. Prelazak u Los Angeles Lakerse trebao je stvoriti "supermomčad" s Kobeom Bryantom i Steveom Nashom, ali se pretvorio u potpunu katastrofu. Howard se borio s oporavkom od operacije leđa, kemija s Bryantom bila je toksična, a njegova osobnost sudarila se sa zahtjevnom kulturom Lakersa. Nakon samo jedne sezone pobjegao je u Houston, gdje je s Jamesom Hardenom stvorio moćan duo, ali ni tamo nije uspio doći do naslova. Tada je započela njegova nomadska faza karijere, tijekom koje je promijenio dresove Atlante, Charlottea, Washingtona i Philadelphije. Njegova reputacija pala je na najniže grane; pratile su ga priče o teškom karakteru u svlačionici, a neki su mediji izvještavali kako su suigrači u pojedinim klubovima doslovno slavili njegov odlazak.
Iskupljenje je stiglo s mjesta gdje je doživio svoj prvi veliki neuspjeh. U ljeto 2019. godine, Los Angeles Lakersi su mu, na opće iznenađenje, pružili drugu priliku. Vratio se kao potpuno drugačiji čovjek: ponizan, spreman prihvatiti manju ulogu i dokazati da još uvijek može doprinijeti. Potpisao je negarantirani minimalni ugovor, simbolično pokazavši da mu je pobjeda važnija od novca. Ta se oklada isplatila na spektakularan način. Kao ključni igrač s klupe, donosio je energiju, čvrstinu u obrani i skokove, savršeno se uklopivši uz LeBrona Jamesa i Anthonyja Davisa. Kruna njegove karijere stigla je 2020. godine u "balonu" u Orlandu, gdje je konačno, nakon 16 godina čekanja, podigao trofej NBA prvaka. Ironično, to se dogodilo u gradu koji ga je stvorio, zatvorivši tako puni krug jedne nevjerojatne sportske priče.
Nakon osvajanja naslova, Howard je odigrao još po jednu sezonu u Philadelphiji i treći put u Lakersima, no više nije uspio pronaći NBA angažman. Odbivši se predati, 2022. godine donio je neočekivanu odluku i potpisao za Taoyuan Leopardse u tajvanskoj T1 ligi. Tamo je postao instantna senzacija i kulturni fenomen. Svojim igrama i osobnošću podigao je interes za ligu na nezamislivu razinu, a za svoje nastupe nagrađen je titulom najkorisnijeg stranog igrača. Ovaj potez pokazao je njegovu nesmanjenu ljubav prema košarci i sposobnost da pronađe radost u igri daleko od blještavila NBA lige. Kasnije je kratko igrao i na Filipinima te u Portoriku, nastavljajući svoju globalnu košarkašku odiseju.
Privatni život Dwighta Howarda bio je jednako turbulentan kao i njegova karijera. Otac je petero djece s pet različitih žena, a njegovi odnosi često su bili predmet medijske pažnje, uključujući i dugogodišnji javni sukob s Royce Reed, majkom njegovog najstarijeg sina. Godine 2020. doživio je tešku obiteljsku tragediju kada je Melissa Rios, majka njegovog sina Davida, preminula od posljedica epileptičnog napada, što je na njega ostavilo dubok trag. Kroz godine se suočavao i s raznim pravnim problemima, no istovremeno je od samog početka karijere bio aktivan u humanitarnom radu kroz svoju zakladu Dwight D. Howard Foundation, koju je osnovao još 2004. godine. Njegovo bogatstvo procjenjuje se na oko 140 milijuna dolara.