Domaći poklonici vaterpola večeras će u Zagrebu (20.30) imati priliku gledati vaterpolo u njegovu atomskom obliku. Naime, u sklopu trećeg kola Eurolige Mladost će ugostiti branitelja naslova i dvostrukog prvaka Europe Ferencvaros. A baš su Mađari prigrlili taj novi, ubrzani, vaterpolo koji se igra na skraćenom igralištu, sa skraćenim napadima, ali s više šutiranja, više obrana. Jednom riječju, s više atrakcija.
O tom novom vaterpolu u kojem se hrvatska reprezentacija nije idealno snašla (na SP-u peti, na EP-u šesti) popričali smo s trenerom Mladosti Zoranom Bajićem, ali i sa sad već bivšim reprezentativcem Josipom Vrlićem te aktualnim reprezentativcem Ivanom Maurom Čubranićem.
Vratari više sudjeluju u igri
Mladi vratar Mladosti o toj je temi rekao:
– Osjeti se razlika. Puno je više šutova pa time i više posla za nas vratare. Volim braniti i s te strane mi je drago, a s druge strane i nije jer je ritam ubojit.
Što o novom vaterpolu kaže trener žabaca?
– Vratari sada više sudjeluju u samoj igri. Vidi se to već kod samog kretanja s centra. Lopta se dodaje vrataru da šest igrača što je moguće brže, u toj širini i dubini prostora, zauzme pozicije u napadu. Vratari više sudjeluju u presijecanju kontri, više su u ulozi drugog beka, a važna je i preciznost njihovih dodavanja. Igra je sada brža, više je agresivnosti i kontakta, što zahtijeva drukčiji način specifične pripreme.
Takav vaterpolo traži i više igrača određenog profila.
– Uz specijaliste kao što su centri i bekovi, što je više polivalentnih igrača, to ste bolje opremljeni. Vidljivo je da se postiže puno više pogodaka, ima sada tu i rukometnih rezultata, a zaostatak od pet pogodaka može se okrenuti u pet do osam minuta. Ono što je ostalo isto jesu napadačke situacije s igračem više i obrane s igračem manje. Taj dio učinkovitosti čini razliku.
Dolazi li sada igrač više još više do izražaja? Pobjeđuje li u pravilu momčad koja to bolje koristi?
– Između dvije podjednake momčadi ipak prevlada pojedinačna klasa. Danas su svi besprijekorno tjelesno spremni pa prevladava vještina. Klasični bekovi sve manje vremena provode u igri jer ima puno izbačaja bez lopte, možda više nego ikada dosad. Nekad se centar za taj izbačaj puno više namučio. Ozbiljan, dubok centar radi dobar posao, a na ostalim je igračima da to pretvaraju u pogotke.
Takav centar upravo je Josip Vrlić, koji je na toj poziciji u najvećem "fajtu".
– Puno puta se dogodi da centar ne zabije pogodak, ali da napravi velik posao za momčad. Nisu to samo isključenja već i to da on svojom pozicijom na dva metra tjera suparnika da igra pliću zonu, što onda vratima približava njegove šutere. Pravi centri ruše obranu i omogućuju vanjskim igračima bolji šuterski učinak.
Mađari se ne ustručavaju šutirati
Upravo se na tu temu nadovezao trener Zoran Bajić:
– Šut je nešto što bismo mogli doraditi kao dodatnu vrijednost, a za to nam treba više hrabrosti i sportske drskosti. Ne moramo u svakom napadu čekati njegov kraj pa da pucamo. Neka to bude i neki šut iznenađenja, u 15. ili 20. sekundi. Vidjet ćete Mađare, oni se ne ustručavaju šutirati i u desetoj sekundi napada.
Smeta li treneru Mladosti više kada netko preuranjeno opali i promaši ili odgađanje šutiranja koje može završiti istekom vremena?
– Moramo biti taktički disciplinirani, ali moramo biti i raznovrsniji i ne želim da robujemo ičemu. Moji igrači imaju punu slobodu, što sam im nedavno anegdotalno ilustrirao. Uzeo sam tenisicu i šutnuo je u bazen rekavši igračima da šutiraju kao što ja šutiram tu šlapu. Imate punu slobodu, nemojte se skrivati iza alibi-priča, a odgovornost je moja. Moj prijatelj Zdravko Radulović bio je sjajan košarkaš i on mi je jednom rekao: "Baja, fulam šest trica zaredom, ali se dižem na sedmu kao da mi je prva i potom zabijam u nizu."
S tri centra top klase (Vrlić, Lončar, Tončinić) ova momčad koncipirana je tako da oni otvaraju prostor šuterima.
– Pa tko brani Bukiću da šutira iz faula ili pak Bašiću, Laziću i Raduloviću da šutiraju kada imaju prostora. Rekao sam igračima: "Uzmi taj šut, počastit ću te pićem i pizzom pa i ako fulaš." Dakako, važno je da to ne ode u drugu krajnost, u "potezanje pištolja" poput Wyatt Earpa i Doca Holidaya, e onda je to banditski. No ako i povremeno razbijemo taj koncept napadačke discipline, sve ide na mene.