Atmosfera dostojna Lige prvaka: Riječani zaslužuju kremu europskog nogometa imati u svom gradu

Jedna lijepa riječka ljetna priča. Tako bi se u jednoj rečenici moglo opisati ozračje u prvoj natjecateljskoj utakmici nove sezone, prvoj natjecateljskoj utakmici koju je Rijeka igrala kao osvajač dvostruke krune iz prošle sezone. Momčad Radomira Đalovića je u prvoj utakmici drugog kola kvalifikacija protiv bugarskog prvaka Ludogoreca odigrala bez pogodaka. Igračima Rijeke za ovu izvedbu ide pozitivan dojam, a pozitivan dojam pogotovo ide riječkoj publici. Pratitelji Rijeke su opet pokazali sve ono što navijanje treba biti. Strastveno, ali s puno poštovanja i sportske naravi. Da, na Rujevici možda nećete vidjeti one lude atmosfere kao u turskim klubovima, kao u Marseilleu ili Napulju, pa ni atmosferu kao na tribinama Hajduka, međutim, važno je naglasiti da te luđe i 'jače' atmosfere sa sobom nose i određenu količinu negativne 'prtljage'. Takve atmosfere iz kolektivne, pa čak i pretjerane euforije prilikom izvedbe ispod navijačkih očekivanja vrlo često odu u pretjeranu negativu. Kod Riječana takvih intenzivnih amplituda u velikoj većini slučajeva nema, ni pretjerane euforije, ni pretjerane negative i 'katastrofe'. 

Riječkim ulicama se u centru grada od ranog jutra primijetilo da se događa nešto važno. Ne misli se time na neke hrpe navijača, skandiranja ili bakljade, ali smo vidjeli Riječane i ljubitelje Rijeke koji su s uzbuđenjem, srećom i ponosom ispijali kave, jeli doručke te razgovarali gotovo pa samo o okršaju protiv Ludogoreca. Bilo je očito da Lige prvaka u gradu nije bilo gotovo tri tisuće dana, da je jedan ljetni utorak bio uistinu poseban za žitelje Rijeke. A ta posebnost se dala primijetiti i na samoj Rujevici, gotovo u potpunosti ispunjenom. Od samog početka dvoboja je cijeli stadion gromoglasno pjevalo i pljeskalo. Bilo je očito da je energija koja je rasla s brojnim događajima (predstavljanje dresa, zajednička sveta misa za momčad, kuhanje igrača Rijeke za beskućnike, otvoren mural posvećen Rijeci i Armadi od 300 metara kvadratnih u Kostreni) dosegnula iznimno visoku kolektivnu razinu. Svaki dobar potez igrača Rijeke, pa čak i odlaganje akcije s dodavanjem unatrag kad nije bilo opcija, pozdravljen je glasno sa sve tri domaće tribine, a s druge strane je svaka sudačka odluka s kojim se Riječani nisu slagali bila popraćena gromoglasnim zvižducima.

U kontekstu atmosfere se najbolji trenutak večeri dogodio u 18. minuti dvoboja kad je Armada pokazala transparent "Kapetane, dobrodošao doma", uz baklje i brojne zastave u čast povratniku, 36-godišnjoj legendi kluba, Damiru Kreilachu koji se prije nekoliko dana vratio u Rijeku nakon čak 13 godina. Inače, nije bilo dovoljno vremena da se Kreilacha registrira za ovu utakmicu, iako ga je trener Đalović htio imati u zapisniku. Makar i nije zaigrao, Kreilach će sigurno pamtiti ovaj trenutak.

Izdvojimo još dvije zanimljive crtice što se tiče navijača. Bilo je u rujevičkom kavezu i nešto gostujućih navijača iz Bugarske, njih oko 20. Mirno su s brojnim transparentima i zastavama pratili dvoboj nakon što su prevalili put od Bugarske do Rijeke. Druga anegdota je s istočne tribine, gdje je jedan mladi navijač Rijeke imao odličnu i lukavu ideju. Stao je u prvi red na mjesto gdje je u drugom poluvremenu, točno ispred njega igrao desni bek Rijeke Ante Oreč, s transparentom "Oreč može dres". Nismo vidjeli je li mladić na kraju uspio dobiti dres, ali zdušno se nadamo da je nakon svoje dosjetljivosti. Svaka pohvala Rijeci koja je, u prilično malom 'domu' za standarde Lige prvaka, s nešto više od 7.700 glasnica uspjela napraviti atmosferu itekako dostojnu Lige prvaka. Ne samo po količini energije, nego i po baš onoj istinskoj i sportskoj ljepoti bodrenja vlastite momčadi.