Hrvatski glumac i komičar Đuro Utješanović godinama je svojim duhovitim i nezaboravnim likovima donosio osmijeh na lica publike. No, iza sjaja reflektora i smijeha koji je nesebično dijelio, njegov privatni život bio je daleko od komedije. Preminuo je 25. veljače 2013. godine u Zagrebu, u 73. godini života, od posljedica moždanog udara, ostavivši iza sebe bogatu umjetničku ostavštinu i neizbrisiv trag u hrvatskoj televiziji i kazalištu. Zanimljivo je da godina njegova rođenja nikada nije bila potpuno potvrđena. Različiti izvori navode 1938., 1940. ili 1941. godinu, no Đuro je sam odlučio zaokružiti datum na 1940., kako bi, kako je znao reći, bilo jednostavnije za pamćenje. A da je živ, rođendan bi slavio baš na današnji dan, 7. srpnja. Rođen je u Bosni i Hercegovini, a djetinjstvo mu je bilo obilježeno tragedijama koje su ga pratile i ostavile neizbrisiv pečat na njegov život.
Već s tri godine ostao je bez oca Drage, koji je 1943. godine poginuo u njemačkom napadu na partizansku bolnicu. Samo dvije godine kasnije, izgubio je i majku Dragicu, koju su ubili pljačkaši. Rano djetinjstvo proveo je kao siroče, suočen s teškim vremenima koja su ga oblikovala i naučila ga cijeniti snagu smijeha, čak i kada život nije bio nimalo zabavan. Možda je upravo zbog toga smijeh postao njegov životni poziv – alat kojim je liječio i sebe i druge.
Njegova najslavnija uloga, ona Tetka Krokanića u humorističnoj emisiji Večernja škola, ostala je zapamćena u kolektivnom sjećanju gledatelja. U tom kultnom formatu, koji je predvodio Željko Pervan, Đuro je stvorio lik koji se i danas citira u svakodnevnim razgovorima. Njegova autentičnost, britki humor i nevjerojatna sposobnost improvizacije učinili su ga jednim od omiljenih lica hrvatske komedije.
No, njegov put prema glumačkoj sceni bio je sve samo ne pravocrtan. Školovao se u Srbiji, točnije u Kikindi, a zatim ga je život odveo u Split, gdje je pohađao šumarsku školu. Iako je započeo studij šumarstva u Sarajevu, ubrzo je shvatio da se ne vidi među drvećem, već na pozornici. Poslušavši svoje srce, seli se u Zagreb, gdje upisuje Akademiju dramskih umjetnosti. Po završetku studija, deset godina proveo je kao član ansambla kazališta Gavella, no šira publika najviše ga pamti po televizijskim i filmskim ulogama.
Osim Tetka Krokanića, istaknuo se i u popularnim serijama poput Smogovaca te zapaženim filmskim ulogama, od kojih se posebno izdvaja ona u filmu Kad mrtvi zapjevaju. Njegov specifičan komični talent, spoj suptilne ironije i topline, bio je njegov zaštitni znak, a svaki lik kojeg je utjelovio nosio je autentičnost koju je teško ponoviti. Kada je riječ o njegovu privatnom životu, Đuro Utješanović bio je oženjen Marom, s kojom je dobio sina Dragu Utješanovića. Nakon razvoda, pronašao je sreću uz dugogodišnju partnericu Branku, s kojom je dijelio život do kraja svojih dana.
Ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj komediji i glumi, a njegov humor, ispunjen mudrošću i životnim iskustvom, nastavlja živjeti kroz brojne anegdote, reprize i sjećanja publike. Unatoč teškim životnim okolnostima, Đuro je znao pronaći svjetlo u tami – i to svjetlo nesebično dijelio s drugima.