Njegovo lice danas je gotovo nemoguće izbjeći. Publika ga poznaje kao opasno privlačnog Natea Jacobsa iz serije "Euphoria", romantičnog Noaha Flynna iz filmskog serijala "The Kissing Booth", ili kao modernu verziju Elvisa Presleyja u filmu "Priscilla". Uspješni niz se nastavlja, pa upravo dominira ulogom u jednom od najiščekivanijih, ali i najkontroverznijih filmova godine, a riječ je o novoj adaptaciji "Orkanskih visova" koja nastoji oživjeti jednu od najpoznatijih tragičnih ljubavi u povijesti književnosti.
I sve to prije 30. rođendana! No, Jacob Elordi već je sada daleko od predodžbe o još jednom ljepuškastom glumcu kojeg je industrija u nekom trenutku odlučila pretvoriti u globalni fenomen, nego osoba čiji uspon zapravo mnogo govori o modernom Hollywoodu, generaciji Z, novoj vrsti muške zvijezde koja više ne počiva isključivo na nedodirljivoj karizmi nego i na emocionalnoj ranjivosti, kao i o pritisku koji nastaje kada cijeli svijet pokušava definirati tko je i što predstavlja - prije nego što je uopće stigao proniknuti u vlastite dubine. Jer, put od tinejdžerske zvijezde Netflixovih romantičnih komedija do ozbiljnog karakternog glumca i muze prestižnih redatelja prošao je u treptaju oka.
Danas ga nazivaju nasljednikom Marlona Branda i "novim kraljem Hollywooda", a titula mu stoji kao salivena. S visinom od gotovo dva metra, glasom koji podsjeća na zlatno doba filma i karizmom koja se ne može izučiti, Jacob je postao ultimativni "it" dečko, no ne bez pokrića: kritičari se slažu kako je veći od njegove popularnosti još samo njegov talent. A ni ljepota nije odmogla...
Prije nego što je postao miljenik s crvenih tepiha, Jacob je bio samo "običan" dječak iz Brisbanea u Australiji. Rođen je 1997. godine u radničkoj obitelji, majka Melissa bila je kuharica u školskoj kantini, a otac John soboslikar koji je emigrirao iz Baskije u Australiju s osam dolara u džepu, bježeći od Francove diktature. Upravo ta skromnost i radna etika roditelja, koji su mu uvijek bili najveća podrška, oblikovali su ga u osobu kakva je danas.
Jacob je odrastao kao najmlađe dijete u obitelji, okružen s tri starije sestre. Mnogi smatraju da upravo odrastanju uz četiri žene duguje svoju emocionalnu inteligenciju i besprijekoran osjećaj za modu koji danas pokazuje. Pritom, Jacobovo djetinjstvo nije bilo glamurozno ni filmsko.
Bio je izrazito visok još kao dječak, a ta fizička karakteristika, koja će kasnije postati jedan od njegovih zaštitnih znakova i dio njegove gotovo filmske pojave, u djetinjstvu mu nije uvijek donosila samopouzdanje jer ga je činila upadljivim gdje god bi se pojavio, često na način koji mu nije odgovarao i zbog kojeg se osjećao nesigurno, drugačije i pomalo izolirano. Dok su drugi dječaci pokušavali postati sportske zvijezde ili popularni među vršnjacima, Jacob je bio introvertiran, povučen i opsjednut filmovima.
Volio je stare hollywoodskw klasike i sate provodio gledajući filmove koji su ga uvlačili u potpuno drukčije svjetove, a posebno ga je fascinirao Heath Ledger, australski glumac čija je karijera za mnoge mlade ljude iz Australije predstavljala gotovo simboličan dokaz da netko tko dolazi daleko od centra američke industrije ipak može osvojiti Hollywood i pritom ostati ozbiljno shvaćen kao umjetnik. Jacob je kasnije govorio kako je gledanje Ledgera bilo gotovo formativno iskustvo.
No, njegovo djetinjstvo obilježila je i tipična australska dilema: sport ili umjetnost? Pohađao je strogi katolički koledž St. Joseph's Nudgee, gdje je ragbi bio svetinja. Bio je talentiran sportaš, građen za teren, no u sebi je skrivao drugu strast. Prekretnica se dogodila kada je zadobio težu ozljedu leđa igrajući ragbi.
Taj trenutak, koji bi za mnoge bio tragedija, za njega je bio blagoslov, prisilno mirovanje odvelo ga je u dramsku grupu. Umjesto s loptom, počeo se družiti sa scenarijima. "Bio sam duboko nesiguran. Pokušavao sam pomiriti ta dva svijeta, biti 'cool' sportaš pred dečkima, a onda potajno čitati 'U očekivanju Godota' i glumiti u predstavama", priznao je Jacob jednom prilikom. Na sreću, odabrao je glumu, a roditelji su ga u tome bezrezervno podržali, vozeći ga satima na audicije.
Mladi Australac tad je počeo i proučavati glumačke legende kojima se divio, kao što su Marlon Brando, Laurence Olivier i Steve McQueen. Čitao je njihove biografije, gledao sve njihove filmove, vježbao američki izgovor kopirajući Vina Diesela i čak je probušio uši da može nositi naušnice kao Daniel Day-Lewis, najavljujući već tada onu potpunu posvećenost s kojom će se udubljivati u svaku ulogu koju dobije. Kako je sa 16 godina već izrastao u naočitog muškarca, mama je zaključila da bi Jacob možda mogao biti maneken, ali na audiciji su ga odbili jer nisu imali odjeću koja bi odgovarala njegovoj košarkaškoj visini od 196 cm.
"Drago mi je da tad nisam uspio jer mislim da bih do kraja života bio nesretan da moram raditi kao model", izjavio je jednom Elordi, premda se otada pojavio u modnim editorijalima u brojnim časopisima, od GQ-a i Esquirea do Voguea, noseći odjeću i nakit najpoznatijih dizajnera. Kako na glumačkim audicijama na koje se javljao u Australiji nije postigao osobit uspjeh, mladi se glumac otisnuo u Los Angeles u potrazi za poslom. Prva uloga koju je dobio bila je zapravo statiranje u nastavku "Pirata s Kariba" ("Nemojte me tražiti u filmu jer me nećete naći", izjavio je jednom), zatim se pojavio kao spasilac na plaži u australskom filmu "Swinging Safari" (gdje je, kako kaže, više stajao nego glumio), a onda je dočekao svoju priliku.
Godine 2018., nakon niza manjih pokušaja, neizvjesnosti i razdoblja u kojima je poput brojnih mladih glumaca pokušavao pronaći stabilno mjesto unutar industrije koja vrlo rijetko pruža drugu priliku, njegov se život promijenio gotovo preko noći. Netflix je objavio tinejdžerski film "The Kissing Booth", a Jacob Elordi preko noći postao je globalna senzacija. Njegov lik Noah Flynn bio je oličenje fantasyja moderne teen-romantike: visok, misteriozan, emocionalno nedostupan, ali nježan prema osobi koju voli.
Publika je reagirala gotovo eksplozivno, pretvarajući ga u novu internetsku opsesiju o kojoj se govorilo na TikToku, Instagramu, YouTubeu i praktički svim društvenim mrežama na kojima se oblikovala moderna kultura slavnih osoba. Društvene mreže eksplodirale su fotografijama, isječcima scena i fan editima. Tisuće mladih ljudi diljem svijeta odjednom su željele znati tko je Jacob Elordi. Netflix je savršeno razumio moć internetske kulture i Jacob je postao nova digitalna zvijezda.
Ali uspjeh je imao i tamnu stranu. Iako mu je film donio slavu, Jacob je kasnije priznao da se osjećao zarobljeno slikom idealiziranog teen-idola. Brinuo se da ga industrija neće shvaćati ozbiljno. Nije želio ostati samo "zgodni dečko iz Netflix filma". Ta unutarnja borba postala je jedna od ključnih tema njegove karijere.
Tijekom snimanja "The Kissing Bootha" započeo je vezu s glumicom Joey King. Publika je bila opsjednuta njihovom romansom, a internet je obožavao ideju da se filmska ljubavna priča pretvorila u stvarnost. No kada je veza završila, situacija je postala vrlo neugodna jer su morali nastaviti zajedno promovirati nastavke filma. Mediji su pratili svaki njihov pogled, govor tijela i intervju. U tom je razdoblju Jacob počeo razvijati vrlo vidljiv otpor prema celebrity kulturi i ideji da privatni život glumca mora postati javni spektakl koji se neprestano analizira, komentira i pretvara u sadržaj za zabavu publike. Nije volio ideju da privatni život postaje roba i u intervjuima je djelovao rezervirano, ponekad čak i nelagodno. Za razliku od mnogih mladih zvijezda, nije pokušavao stalno biti prisutan na društvenim mrežama. Upravo ta distanca dodatno je pojačala njegovu mistiku.
Ako je "The Kissing Booth" od Jacoba Elordija stvorio globalno prepoznatljivo lice i novu internetsku senzaciju o kojoj su govorile društvene mreže, fan stranice i tinejdžerski magazini diljem svijeta, tada je "Euphoria" bila projekt koji je prvi put ozbiljno pokazao koliko je zapravo glumački ambiciozan, psihološki precizan i spreman uroniti u emocionalno vrlo mračne i kompleksne likove.
Kada je HBO predstavio seriju Sama Levinsona, publika je odmah shvatila da se događa nešto posebno: serija je bila sirova, emocionalno brutalna i vizualno hipnotična, a Jacobov Nate Jacobs postao je jedan od najkompleksnijih i najkontroverznijih likova moderne televizije. Nate nije bio klasični negativac, bio je proizvod nasilnog odrastanja, potisnute seksualnosti, emocionalne represije i toksične muškosti. Jacob je toj ulozi pristupio izuzetno ozbiljno. Nije želio da Nate bude jednodimenzionalni nasilnik, tražeći ljudskost unutar njegove tame.
Kritičari, koji su ga dotad često promatrali prvenstveno kao ljepuškasto lice, počeli su potpuno drukčije gledati na njegov rad i sve ozbiljnije govoriti o njemu kao o glumcu koji posjeduje stvarnu psihološku dubinu i sposobnost transformacije. Odjednom više nije bio samo lice s Netflixa, bio je glumac sposoban za psihološki slojevite izvedbe. Posebno je fascinantno koliko je publika reagirala na njegovu sposobnost da istovremeno djeluje zastrašujuće i ranjivo.
Nakon "Euphorije", Jacobova popularnost je eksplodirala. Njegove fotografije punile su modne kampanje, časopise i društvene mreže. Vrlo brzo počeo je surađivati s luksuznim modnim kućama, pojavljivati se na naslovnicama prestižnih magazina i postajati jedno od najtraženijih mladih lica modne industrije, koja je u njemu prepoznala rijetku kombinaciju klasične muške elegancije, suvremene melankolije i gotovo filmske fotogeničnosti.
Ipak, često je djelovao kao osoba kojoj nije potpuno ugodno u vlastitoj koži. Govorio je kako ga ponekad iscrpljuje činjenica da ljudi projiciraju fantazije na njega. Mnogi fanovi vidjeli su ga kao kombinaciju romantičnog junaka i opasnog buntovnika, no privatno je djelovao puno tiše. Čitao je knjige, govorio o filmu, analizirao stare glumačke izvedbe i pokušavao izbjeći površnost celebrity svijeta. Upravo zbog toga mnogi ga uspoređuju s glumcima starog Hollywooda - ljudima koji su željeli biti poznati zbog rada, a ne zbog stalne izloženosti.
Naravno, njegov uspon nije prošao bez kritika. Neki su ga dugo smatrali proizvodom internetskog hypea, drugi su tvrdili da industrija previše naglašava njegov izgled. Otvorene su i rasprave o tome romantizira li publika toksične likove poput Natea Jacobsa upravo zato što ih glumi fizički privlačan glumac. Jacob je bio svjestan tih rasprava, no nije pokušavao romantizirati nasilje ili manipulaciju, štoviše, u više navrata naglasio je da Natea vidi kao tragičan lik, a ne kao uzor.
Novo veliko poglavlje uspješne karijere za Elordija je otvoreno nakon poziva Sofije Coppole, koja ga je odabrala za ulogu Elvisa Presleyja u filmu "Priscilla". To nije bila jednostavna odluka, posve jasno i zašto. Elvis je jedna od najikoničnijih figura američke kulture i publika ima vrlo jasnu predodžbu o tome kako bi trebao izgledati i zvučati.
No Jacob nije pokušao imitirati Elvisa na karikaturalan način. Umjesto toga, fokusirao se na njegovu emocionalnu prisutnost, prikazujući ga kao magnetski privlačnu, ali duboko nesigurnu osobu. Film je dodatno učvrstio percepciju da Jacob Elordi ne želi ostati samo popularno lice jedne generacije nego glumac koji će dugoročno graditi ozbiljnu, autorski zanimljivu i umjetnički ambicioznu karijeru. Nije birao sigurne uloge, tražio je rizik.
Čini se da je upravo takvu pronašao pristajući odigrati jednog od najkompleksnijih likova u povijesti književnosti, Heathcliffa, u novoj adaptaciji "Orkanskih visova", o čemu gledatelji već mogu prosuditi zahvaljujući HBO-u gdje se film već uvelike prikazuje. Internet je podijeljen, ali jedno je sigurno: Jacob posjeduje tu mračnu, intenzivnu energiju potrebnu za ulogu ukletog ljubavnika, a mnogi predviđaju da će mu upravo ovaj film donijeti prve ozbiljne nominacije za najveće filmske nagrade.
Premda je u Hollywoodu vrlo teško preživjeti prijelaz iz teen-idola u respektabilnog glumca, što mnogi nikada ne dosegnu, Jacob zasad pokazuje da ima inteligenciju, disciplinu i samosvijest potrebnu za taj prijelaz. Možda se upravo u svim njegovim kontradikcijama nalazi ključ njegove ogromne popularnosti i razloga zbog kojeg publika već godinama ostaje fascinirana njime, jer Jacob Elordi istovremeno djeluje kao klasična filmska zvijezda starog Hollywooda, gotovo nedodirljiva i estetski savršeno oblikovana za naslovnice luksuznih magazina, ali i kao suvremeni glumac koji nosi određenu emocionalnu nesigurnost i tihu potrebu da pronađe vlastiti identitet izvan silnih očekivanja mase.