Manje od pola godine nakon što su trijumfalno nastupili na zagrebačkom INmusic festivalu, The National su objavili koncertni album "Rome". Snimljen, dakako, u Rimu, stigao je kao dar s neba mnogim poklonicima grupe kod nas. Ne zaboravimo, The National su posebno vezani uz Hrvatsku, ali kao "nationalizam s pokrićem". Naime, ne moramo niti spominjati, The National su u Hrvatskoj dosegli fanatičnu obljubljenost zbog napora organizatora Mate Škugora koji ih je dovodio od vremena kada su tek počinjali, pa ga se Matt Berninger i 2024. godine javno sjetio i pozdravio ga s s pozornice prošlogodišnjeg INmusic festivala.
Danas to zvuči kao legenda, ali bilo je stvarno; The National su prvi put kod nas nastupili u zagrebačkom KSET-u 2004. dok je malo ljudi znalo za njih, zatim u dvorani Pauk-SKUC na Savi i upravo se tu razvila ljubav između ovog grada i The National dok su bili još mali i široj publici nepoznati bend. Da bi se ponovno našli u takvoj situaciji, zdravo je za duh i sluh provjeriti recentna glazbena događanja i nova imena u klubovima, gledati i slušati "unaprijed", jer se među njima možda krije neki novi The National, grupa koja je prije dvadesetak godina kod nas, istovremeno kad i u svijetu, krenula iz malih prostora i kasnije postala miljenik široke domaće i svjetske publike.
Potom su od Doma sportova i Šalate, preko festivala Terraneo u Šibeniku, pa tvrđave Sv. Mihovila, odradili seriju nastupa kao već veliki, poznati bend. Dakako, radi se o šibenskoj tvrđavi, jednoj od najljepših ljetnih pozornica na Jadranu i šire, mjestu na kojem su i The National prilikom svojih koncerta zurili u magičan zalazak sunca ne vjerujući svojim očima. Nastup na INmusicu prošle godine više je sličio okupljanju na misi fanatičnih poklonika nego uobičajenom rock koncertu, s dvadesetak tisuća ljudi na travnjaku jarunskog otoka koji su pobožno slušali Matta Berningera i društvo na velikoj pozornici.
GALERIJA Ove svjetske zvijezde ne srame se govoriti o vjeri! Promijenila je njihove živote
Slično je, očigledno, bilo i u Rimu, gdje je koncertni album snimljen tri tjedna prije nastupa na zagrebačkom INmusicu. Preciznije, 3. lipnja, da bi tri dana nakon INmusica (24. lipnja) i bečke Stadthalle iduće večeri, nastupili na britanskom festivalu Glastonbury u sklopu svoje velike ljetne europske turneje kakva se i očekuje od velikog sastava. Navelo je to i kritičara Pitchforka u recenziji dvostrukog albuma "Rome" (4AD/Dallas Records) da se zapita; "Kada su to The National postali ovako veliki bend?". Zapravo ogroman.
Kod nas odavno, ali i u svijetu, a slušajući "Rome" nemoguće se oteti dojmu velike masovke u kojoj ekstatične reakcije publike prate podjednako velike geste Matta Berningera i glazbenika, koji su na koncertima ranije nenametljive, povučene i minimalističke studijske verzije pjesama zamijenili bombastičnim izvedbama skrojenim za velike prostore. Otprilike se osjećate kao netko tko nije pratio Nicka Cavea, pa se odjednom zapita kako sad tisuće ljudi dolaze u Arenu Zagreb i guštaju na koncertu čovjeka čija je pjesnička vizija i svojeglava glazba bila sve, samo ne pogodna za prihvaćanje široke publike "opće prakse"?
No, dok za Nicka Cavea znamo da je jedan od najvećih autora koji je hodao po Zemlji zadnjih 40 godina, a i karizma mu je neusporedivo veća nego ona Matta Berningera, The National su do svog statusa miljenika masovne publike, čini mi se, prije došli igrajući na kartu "ne zanima nas prekomjeran uspjeh", pa će se možda i dogoditi. I dogodio se, svejedno da li u "rimskim", ili "jarunskim" pjesmama, njih 21, među kojima su i neki dobro odabrani, skriveni favoriti vjerne publike koja ih je pratila od najranijih albuma. Sada te pjesme zvuče daleko otvorenije, "veće" i odsvirane na tragu nekog filmskog spektakla koji je dramatiku podebljao do najviše razine.
FOTO Dance zvijezda 90-ih povukla se na vrhuncu slave: Evo kako se kroz godine mijenjala Ivana Banfić
Čuje se to od početka s mirnom "Runaway" s albuma "High Violet" iz 2010., s kojeg je uključeno čak sedam pjesama. Odmah zatim kreće blok novijih pjesama "Eucalyptus", "Tropic Morning News" i "New Order T-Shirt" s dva albuma "First Two Pages of Frankenstein" i "Laugh Track", objavljena 2023., kasnije će od novijih odsvirati i "Alien" i "Smoke Detectro", da bi se do kraja koncerta izvrtjele pjesme sa svih deset studijskih albuma kojima su The National pažljivo gradili karijeru čije plodove danas ubiru. Utjecaj osamdesetih ključan je na Amerikance poput njih, čime su postali omiljeni izbor europske publike sklone retro-noiru i "dark" sceni te dekade, a u SAD-u vjerojatno zvuče kao neki ozbiljan, pametan i teško shvatljiv film među svom današnjom pop-industrijom.
Drugim riječima, The National su i jako pretenciozan bend, slično kao i Editors, Interpol, Killersi i mnogi drugi "odrasli na osamdesetima", ali to, naravno, ne umanjuje njihov uspjeh. Osobno imam problema s takvim izvođačima koji iz druge, ili čak treće ruke ponavljaju povijesne reference Joy Division, Bauhausa, pa sam nakon odlično prihvaćenog koncerta na INmusicu čačkao mečku i napisao bogohulne rečenice mrske većini koja je guštala na Jarunu. Album "Rome" toliko je blizak zagrebačkom nastupu da ih mogu ponoviti; "završni nastup The Nationala - band of brothers, rekli bismo zbog dva para braće - na središnjoj velikoj pozornici očekivano je privukao najviše ljudi na livadu. Iako sve manje podnosim The National - tipičan primjer pretenciozne, 'namještene' svirke i srednjoškolske poezije pjevača Matta Berningera koji ima energije otprilike kao Ivo Josipović - nitko se iz publike nije bunio na dugom nastupu headlinera prve večeri. Miljenici domaće publike koji su neke od najboljih i najranijih koncerata održali kod nas zahvalili su se i promotoru Mati Škugoru prije pjesme 'Don't Swallow the Cap', koji ih je godinama dovodio, a član grupe Aaron Dessner, još svjež od koautorske i producentske suradnje s Taylor Swift na njena zadnja tri albuma, bio je najbliže što ćete prići Swiftovoj ako nemate ulaznice za neki od europskih koncerata. Doduše, teško da je nekome nedostajala, jer The National zvuče toliko drugačije da mi niti danas nije jasno što je Taylor Swift našla u njima."
U toj suradnji Dessnera sa Swiftovom krije se i jasna poruka da momci itekako dobro znaju što rade i planiraju svoju karijeru na nekoliko razina. Naime, na albumima "Folklore" i "Evermore" glavni autorski suradnik Swiftowe bio je upravo Dessner s kojim je napisala pjesme i izmjestila se na teren indie-popa, a znamo li da se u duetu "Exile" pojavio Justin Vernon (Bon Iver), jasno je da se radilo o podršci koja je stigla iz neočekivanog smjera. I odjednom su se svi počeli natjecati u komplimentima najpopularnijoj pjevačici današnjice, a pogotovo dotadašnji skeptici.
Valja reći i da je nedavni gost zagrebačkog hipodroma Ed Sheeran, pop zvijezda najvećeg prošlogodišnjeg koncerta kod nas, za producenta svoja dva posljednja albuma "Autumn Variations" i "Subtract" odabrao baš Aarona Dessnera, pa su obojica u par mjeseci svirali u Zagrebu pred desetcima tisuća ljudi. U vrijeme korone i Michael Stipe iz nekadašnjih R.E.M. na internetu je objavio novu pjesmu "No Time for Love Like Now" koju je napisao s Aaronom Dessnerom iz The National.
GALERIJA Znate li tko je ovo? Pogledajte kako se naša bivša voditeljica mijenjala tijekom godina
Dva brata Dessnera, Aaaron i Bryce, potpisuju i većinu glazbe za The National na tekstove Matta Berningera i to je autorska osovina koju i danas nazivaju indie-rockom, mada je takva glazba odavno ušla u mainstream svjetske pop scene, a i ovako veliki uspjeh The Nationala problematično je nazivati nezavisnim (indie) ili alternativnim. Podatak da su do sada objavili nekoliko koncertnih zapisa potvrđuje staru mantru u pop svijetu za nekog izvođača, kad se kaže "morate ga vidjeti uživo". The National uživo doista grade dodatnu dimenziju, bez obzira na to što su iskusniji slušatelji i starija publika sve to već čuli ranije, jer mnogi su bendovi prošli ovakvim teritorijem.
Balansirajući između brzog i sporogorećeg, američkog i britanskog, The National na ambicioznom koncertnom albumu podsjete na utjecaje Joy Division, prije svega zbog baritona Matta Berningera vrlo sličnog Ianu Curtisu, ili pak Stuartu Staplesu iz Tindersticks. Profinjena instrumentalizacija izvrsno usviranog sastava pokazuje se kao dobitna kombinacija sastava osnovanog u Brooklynu davne 1999. The National nipošto nisu inovatori, ali su ih mračna estetika i vlastiti pečat poznatoj poetici koja teško propada na pop-tržištu, spajanjem poznatih obrazaca doveli do koncerata pred desecima tisuća ljudi.
VIDEO Glazbeni kritičar Hrvoje Horvat o Dori: Izbor pjesama izazvat će više intriga od političkih izbora