Snimka na kojoj pjevačica iz Konga Esther Nkongo pjeva pjesmu "Ne dirajte mi ravnicu" Miroslava Škore s tamburaškim sastavom Hrvatski čuvari iz Wuppertala u Njemačkoj postala je viralna: samo je nekoliko sati nakon objave preko društvenih mreža skupila desetke tisuća pregleda i izazvala val odličnih reakcija publike.
Sastav Hrvatski čuvari čine petorica mladih ljudi rodom iz Njemačke, ali srcom i korijenima povezanih s Hrvatskom. To su Lenard Barišić (22 godine, bisernica), Marijan Marić (22, prvi brač), Mateo Skorić (23, drugi brač/harmonika), Marko Komljenović (24, berda) i Luka Ljubić (21, bugarija). Luka Ljubić nam je ispričao sve o nastanku sastava, snimci koja je eksplodirala na mrežama, a i o tome što njihova tambura i njihov hrvatski jezik znače za njih same, njihove obitelji i hrvatsku dijasporu u Europi.
Kako je došlo do suradnje s Esther? Naša suradnja je zapravo počela na najjednostavniji mogući način. Mi smo objavili jednu snimku na društvenim mrežama za Božić, a ona nam je na hrvatskom čestitala „sretan Božić“. To smo tada vidjeli i bilo nam je nekako drago, jer smo je mi, naravno, već vidjeli i pratili. Posebno je bilo zanimljivo kad je došla vijest da je žena iz Konga koja pjeva pjesmu na hrvatskom jeziku.
Koja je njena poveznica s Hrvatskom? Njen muž je Hrvat. Imaju zajedno jedno dijete, pa sada, u ljubavi prema njemu i poštovanju prema njegovoj obitelji, uči hrvatski jezik. Ona je uvijek voljela glazbu, uvijek pjevala – gospel, jazz, blues. Njoj se jako sviđa naša glazba, pa se time i bavi. Tako se jednom slučajno srela s kolegom iz mog sastava, ušli smo malo u priču, a onda je s jedne strane došlo pitanje za suradnju na zajedničkoj pjesmi. Znači, mi smo pitali nju, a ona je isto htjela pitati nas.
Kako ste izabrali baš „Ne dirajte mi ravnicu“? Zato jer je to bila naša prva pjesma koju smo ikada naučili kad smo počeli s našim sastavom, prije šest godina i kusur. A to je, uzgred, najdraža pjesma njenog svekra prva pjesma koju je naučila na hrvatskom, tako da smo svi imali tu neku emotivnu vezu.
Kako su nastali Hrvatski čuvari? Postojimo šest godina, a počeli smo kao srednjoškolci. Mi smo svi rodom iz Njemačke, tu smo odrasli, znamo se preko naše misije, išli smo skupa na folklor, prve pričesti, krizme. Sakramente smo primili zajedno, i evo, prijatelji smo od rođenja. Nastali smo zahvaljujući pokojnom Pišti Babli, koji je tada vodio naš folklorni ansambl. Njegova je želja bila da uz koreografije ima živa glazba, pa se bavio time da nabavi instrumente. To je bilo par godina prije nego što smo mi krenuli, a kada je došla 2020. godina, započeli smo mi – tada još kao cijeli orkestar. Ubrzo je došla korona, iz čiste dosade i bez boljeg posla, opet smo se našli, a nakon dva‑tri mjeseca zasvirali smo prvi put zajedno pjesmu „Ne dirajte mi ravnicu“.
Vi ste već bili i u medijima, prvo kada ste na Europskom prvenstvu u nogometu pjevali našim navijačima a zatim i lani u Parizu? Jedno od najmoćnijih iskustava bilo je upravo to Europsko prvenstvo kad je u Berlinu bilo oko 50 tisuća Hrvata. To je bilo jednostavno čudo. Atmosfera izuzetna, baklje oko tebe, svi te pozdravljaju. časte to je nešto jako posebno. Bilo je isto i u Parizu. Mi smo još praktički djeca, a ispali smo zvijezde koje svi vole.
Dobili ste i Večernjakovu domovnicu. Vjerujem da vam je to itekako puno značilo? Da. Naravno. Mi smo još u biti mladi klinci, a dobili smo nagradu za najbolje hrvatske izvođače u dijaspori. To je bilo nakon pet godina zajedničke svirke, a za nas je bio dokaz da je pošteno što radimo i da se naš trud i rad isplatio.
Kako izgleda vaš repertoar? Što sve izvodite? Imate li već svojih pjesama? Još nemamo, ali naša pjesma će izaći u petom mjesecu. Surađivali smo na njoj s Šimom Jovanovcem. Nastupat ćemo 8. svibnja na Zlatnom glasu Zlatne doline, i jako se veselimo prvom nastupu u domovini, ali smo i malo nervozni.
Kako se zove pjesma? Pjesma će se zvati „Pjesma hrvatskih čuvara“. Tekst će predstaviti nas, naše vrijednosti, našu storiju – ajmo reći, što nas veže za glazbu i za našu Hrvatsku.
Super je da ste itekako ponosni na svoje podrijetlo i da na ovaj način, čak i u Njemačkoj, čuvate hrvatsku baštinu.
Da, to je naš cilj – sačuvati našu tradiciju, našu vjeru i našu hrvatsku glazbu.
Koji su još planovi nakon ovog nastupa na Zlatnom glasu Zlatne doline? Hoćete li više dolaziti u Hrvatsku? Nadamo se. Bit ćemo sretni ako nam budu dolazile pozivnice.
Hoće li nakon ovog uspjeha biti i novih suradnji s Esther? Da, bit će, sigurno. Snimka je objavljena već jučer, prije ponoći, a do 15–16 sati je skupila oko 80 tisuća pregleda, ako se ne varam. Reakcije su odlične. U našoj obiteljskoj grupi su se čudili – svi su odjednom znali što se događa jer je nešto jako posebno, nešto što, barem što ja znam, nikada do sada nije vidio.
Što biste poručili na kraju svim Hrvatima u zemlji i inozemstvu? Najvažnija poruka je jedno – hvala Bogu, hvala našim roditeljima koji su nas odgojili u vjeri, ljubavi i domovini. Za mene je najvažnija činjenica da su nas naučili hrvatski jezik. Bez njega ne bih mogao dati ovaj intervju, ne bih mogao pjevati naše pjesme, a ni razumjeti što sve znači. Preporučujemo svima u dijaspori – ne samo u Njemačkoj, nego i u Australiji, Kanadi, Americi… Nemojte izgubiti svoje korijene. Držite se svog jezika i svoje kulture.
❤️🤍💙🙏Hrvatska