Kraj godine na glazbenoj sceni obilježila je ljubavna rap balada "Zadnja ostala" Morena Vukojevića, hrvatskog glazbenika s adresom u Münchenu. Pjesma je u samo mjesec dana na njegovoj službenoj stranici prikupila više od pola milijuna pregleda, a šira javnost ga pamti od 2023. i nastupa u showu Superstar, gdje je oduševio žiri freestyle vještinama. Otada je Moreno izbacio brojne skladbe, početkom prošle godine, recimo, "Uragan", a od ranije je njegova publika mogla uživati u pjesmama "Remek djelo", "Šahmat", "U tuđem sam gradu", "Padnem da ustanem" itd.
"Zadnja ostala" privukla je dosad najviše pažnje, nije sevdah, ali često je opisuju kao pjesmu za dušu, što i nije tipično za rap u kojem dominiraju novac, nasilje, automobili... To se 'čuje' meki slavonski senzibilitet?
- Drago mi je čuti kako ljudi reagiraju na tu pjesmu. Bez lažne skromnosti, moje kolege i ja smo i očekivali slične reakcije, ovaj stil je ipak nešto novo na našoj sceni. Da, svakako, ima u svemu tome i Slavonije. Rodom sam iz Slavonskog Broda, tamo sam i rođen i odrastao. Pamtim to kao urbano djetinjstvo usprkos činjenici da su to bile devedesete. Slavonski brod je grad s dušom, a tih godina sa sjenom rata nije bilo lako ni bezbrižno odrastati. Ali, to me očeličilo i učinilo osobom kakva sam danas. Moram biti iskren, bilo je tu i mladenačkih stranputica, tučnjava, alkohola... Zahvalan sam roditeljima i njihovoj vjeri u mene, koja nikad nije izostala. Danas vidim da je sve, pa i to, dio mene. Dosta o svemu tome i pišem u svojim pjesmama, kao i o iskustvima mojih prijatelja od kojih neki zbog droge danas više nisu živi. Ali, nemoguće je to zaboraviti... Kako zaboraviti jutro u zagrebačkoj Dubravi i pokojnog prijatelja Fiftija koji mi govori: kad napraviš velike stvari u karijeri, sjeti me se, napiši neku pjesmu za Fiftija. Umro je kratko iza toga... Svakako će ići jedna posebna pjesma za mog prijatelja...
Može li vaša publika uskoro očekivati i album?
- Apsolutno, dosad sam radio isključivo singlove, mislim da je napokon vrijeme i za album. Na njemu uvelike radimo, u tišini slažemo pjesme, a mogu reći da će premijera biti uskoro. Inače, album će biti dosta raznovrstan, s pjesmama od repa do nešto komercijalnijih, pa i u stilu ove posljednje "Zadnja ostala".
Imaju li njemačka i hrvatska rep scena sličnosti?
- Glazbenici su manje-više svugdje slični. Ali, iz moje perspektive glazbena scena u Hrvatskoj djeluje pomalo umorno, čak i kod prvih susjeda ima više energije, atmosfere. Kod nas godinama u javnosti dominiraju ista, poznata lica. Kao da netko plaća da se ne bi pojavio netko mlađi, možda i bolji... Takav pristup gasi glazbenu scenu.
Hrvatski ste glazbenik s adresom u Münchenu već deset godina, zašto ste se odselili?
- Ha, znate kako to ide. Ne bih se nikada pokrenuo da prije toga nisam stajao u mjestu. Shvatio sam da se kod nas u glazbenim vodama teško probiti ako nemaš financije ili jednostavno neku drugu vrstu vjetra u leđa. Morao sam otići da pokušam u nekoj drugoj sredini. Nažalost je tako, jer nije jednostavno kad nisi u svojoj zemlji, ali, evo, uloženo vrijeme i trud daju rezultata.
Dolazite iz umjetničke obitelji, otac akademski slikar, a jedna od sestara također glazbenica, je li to prednost?
- Apsolutno, kada rastete u takvoj obitelji, pored umjetnika, teško je ostati po strani. Inače, i majka mi je slikarica, praktički cijela obitelj je umjetnički nastrojena i na to sam dosta ponosan. Nije čudno da sam u takvoj okruženju već s dvanaest godina počeo s freestyle repom, a uskoro i pisati pjesme. Zapravo, na neki način se i očekivalo od mene da u nekom trenutku iskažem umjetničke sklonosti.
Kako je biti hrvatski glazbenik u Njemačkoj?
- Ma, ludilo. Ovdje je dosta naših ljudi, a mnogi me već prepoznaju i, kad se sretnemo, požele podijeliti koju riječ ili zajedničku fotografiju. U Münchenu, inače, radim na radio stanici Arabela kao producent, a imam i svoj studio u kojem radimo moju, ali glazbu i za mnoge kolege. Također, tekstove pjesama pišem ne samo za sebe već i drugima. Sam sam sebi menadžer, financijski nije uvijek jednostavno, jer ovisite o tome koliko ste u kojem trenutku traženi, ali ništa nije teško kada vidite rezultate, odnosno uspješan ishod. Svakako, na tome moram zahvaliti i prijatelju i suradniku Ramsl beatzu Mom, bratu Danijelu koji me usmjerio prema komercijalnoj glazbi, XM music izdavačkoj kući i video produkciji XMFLUX.
Često smo gledali tužne autobuse koji iz Slavonije odvoze mlade u svijet, za boljim životom, ali neki se, otkako se kriza razbuktala i u Europi, sada vraćaju, kakvi su vaši životni planovi?
- Stih jedne moje stare pjesme glasi 'u tuđem sam gradu, ne gubi nadu!' Nekako sam se toga držao i, evo, izdržao dosta godina daleko od kuće i obitelji. U isto sam vrijeme i zadovoljan, jer sam uspješan, ali i tužan jer sam propustio dosta toga u životu moje obitelji i mojih prijatelja. Naravno, razmišljam o povratku, ali trenutno to iz financijskih razloga još uvijek nije realna opcija. Istina, promijenila se i situacija u Njemačkoj, sve je skuplje nego prije deset godina, ali ne opterećujem se i nastojim živjeti kao kada sam došao u Njemačku.
A glazbeni planovi?
- Album, dueti, nastupi... Neće biti dosadno. Dok god čovjek radi, ne boji se pasti, zar ne?