Kolumna

‘Šef na tajnom zadatku’ izvrsna je emisija. Šteta što nema domaću inačicu

Foto: Youtube Screenshot
‘Šef na tajnom zadatku’ izvrsna je emisija. Šteta što nema domaću inačicu
24.02.2019.
u 19:00
Ima, međutim, slučajeva i kada taj šef na tajnom zadatku uvidi da je njegov zaposlenik zapravo lijena bitanga koja podriva tvrtku iznutra pa onda umjesto nagrade taj zaposlenik dobije otkaz. Meni osobno, najzanimljivije su upravo takve epizode...
Pogledaj originalni članak

Emmyjem nagrađena emisija “Šef na tajnom zadatku”, u kojoj se direktori velikih kompanija i visokopozicionirani menadžeri pretvaraju da su obični radnici, a sve kako bi se uvjerili iz prve ruke ide li njihova tvrtka u pravom smjeru i, daju li svi njihovi zaposlenici, pa i oni s dna hijerarhije, svoj doprinos, odnedavno se ponovno prikazuje na televiziji.

Prije koju godinu ta je emisija počela s prikazivanjem na RTL Livingu, lifestyle programu za koji nisam siguran postoji li još uvijek, a sada se, evo, svaki dan prikazuje u ranojutarnjem terminu ovog glavnog RTL-a.

Riječ je svakako o jednom od boljih TV koncepata koje sam u posljednje vrijeme vidio, a na nekom od njihovih programa, ne moram ni posebno spominjati, nikad nisam vidio bolji. Sama realizacija, međutim, malo zaostaje za tom sjajnom idejom; sve djeluje poprilično jeftino, uvijek je sličan razvoj događaja i sve se nekako prebrzo odvija, ali ipak nije toliko loše da bi me odbilo od gledanja ili, evo, dodjeljivanja ove svoje TV ruže koju je “Šef na tajnom zadatku” zahvaljujući zbilja originalnom konceptu i te kako zaslužio.

Zaposlenicima kažu, da malo objasnim o čemu je u emisiji zapravo riječ, da im na probu dolazi neki početnik koji sudjeluje u reality showu, a u kojemu će upravo oni ocjenjivati njegov rad te ako zadovolji – taj će početnik postati njihov novi radni kolega. Tako im producenti ujedno objasne prisutnost kamera koje ih cijelo vrijeme prate i snimaju jer nije riječ ni o kakvoj skrivenoj kameri, ali ih tako i potaknu da malo više kažu o sebi i svome privatnim životu. Lucidni šefovi kroz taj razgovor dakako saznaju neke insajderske informacije o nižim razinama svog poslovanja, raspitaju se malo što zaposlenici misle o njima kao šefovima, te bolje upoznaju svoje radnike koje na kraju emisije često i dobro nagrade. Ako se, naime, pokažu kao sposobni, vrijedni i inteligentni, šefovi im osiguraju lukrativno promaknuće, nagrade ih nekim novčanim iznosom kojim odmah mogu riješiti neki svoj gorući problem za koji se saznalo tijekom snimanja, financiraju im studiji kako bi mogli postići bolju karijeru ili, ako njima baš i nije do učenja, plate školarinu za njihovu djecu koja će možda baš zbog toga jednog dana i sami postati šefovi.

Ima, međutim, slučajeva i kada taj šef na tajnom zadatku uvidi da je njegov zaposlenik zapravo lijena bitanga koja podriva tvrtku iznutra pa onda umjesto nagrade taj zaposlenik dobije otkaz. Meni osobno, najzanimljivije su upravo takve epizode... Evo, nema dva, tri dana kako je baš neki takav neradnik svom novom kolegi, a kojega, eto, nije prepoznao kao šefa, objašnjavao da se na poslu zapravo ništa ne mora raditi jer su im nadređeni totalni idioti, a nakon samo četrdesetak minuta – koliko ta emisija traje – po njegovu izrazu lica dok je dobivao otkaz vidjeli smo tko je, zapravo, taj koji je idiot.

Elem, u ovoj licencnoj emisiji do sada je već sudjelovao, da nabrojim samo neke, vlasnik Hootersa, predsjednik košarkaškog kluba Utah Jazz koji je prodavao hot dogove na stadionu, vlasnik jednog poznatog hotelskog lanca i predsjednik Chicago Cubsa koji je parkirao aute, a vlasnik najveće američke tvrtke za odvoz otpada, veoma vrijedno čistio je kante za smeće i razvrstavao otpad.

Eh da, sad sam se sjetio, bio je i jedan vlasnik restorana brze hrane koji je, radeći posao svojih zaposlenika, shvatio da nema ni približno dovoljno zaposlenih za posao koji obavljaju. Cijeli dan nije uspio otići ni na toalet, a opet ništa nije stigao. Na kraju je otpustio polovicu ljudi iz uprave za koje je procijenio da imaju i previše vremena, a za toalet pogotovo jer su, kako je on to duhovito rekao, “drkadžije”, te zaposlio dvostruko više radnika nego što je imao prije.

“Bilo bi zanimljivo vidjeti nekog našeg velikog gazdu...”, pomislio sam pod utjecajem toga da su i SAD, Njemačka, Francuska, Italija i mnoge druge države napravile svoju inačicu ove originalno britanske emisije “Kada bi, dakle, učinio isto!”.

Onda sam se, međutim, sjetio da to nitko od njih ne bi mogao izvesti jer u svoje, ali i državne tvrtke, na čije čelo su stranački postavljeni, uglavnom zapošljavaju rođake koji bi ih zasigurno prepoznali. Ako ništa, shvatio sam, onda barem s obiteljskih fotografija, a to je, nota bene, velika šteta.

I to ne samo zbog stanja na tržištu rada te društva u globalu već i zbog ove vrlo zanimljive emisije koja zbog toga nikada neće dobiti našu domaću inačicu.

Upoznajte sve kandidate 10. sezone 'Ljubav je na selu':

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

SA
SamoMalo
19:47 24.02.2019.

Vas rad tesko da bi mogao pohvaliti kao novinarski rad, ali ako nastavite mozda dogurate do vecernjakove ruze.