Regionalna glazbena scena u samo dva dana ostala je siromašnija za dvije istinske dive. Nakon vijesti o smrti Senke Veletanlić, u 80. godini preminula je i Blagica Beti Đorđević, jedna od najvažnijih soul i jazz pjevačica s prostora bivše Jugoslavije. Njezin nestvarni glas i jedinstvena interpretacija obilježili su sedamdesete godine prošlog stoljeća, a pjesma "Počnimo ljubav ispočetka" postala je evergreen koji generacije i danas pjevuše, često nesvjesne teške životne priče žene koja ju je otpjevala s toliko emocije. Beti je ostavila neizbrisiv trag, ne samo kao vrhunska umjetnica, već i kao simbol snage u suočavanju s nezamislivom tragedijom koja joj je zauvijek promijenila život, ali je nije udaljila od onoga što je najviše voljela, a to je glazba.
Rođena 1946. godine u Kumanovu, Beti Đorđević na scenu je stupila krajem šezdesetih, u vrijeme kada je glazbena industrija doživljavala procvat. Njezin put, međutim, nije bio tipičan. Zajedno sa suprugom, glazbenikom Slobodanom Bobom Đorđevićem, i njegovim bendom kalila je zanat nastupajući po američkim klubovima u Zapadnoj Njemačkoj. To iskustvo oblikovalo je njezin specifičan stil, prožet utjecajima soula i jazza, koji je donijela natrag u Jugoslaviju. Domaća publika ju je u potpunosti prigrlila tek nakon angažmana u beogradskom Hotelu Jugoslavija, gdje je svojim glasom i talentom iz večeri u večer oduševljavala goste i ubrzo postala nezaobilazno ime glazbene scene. Njezina energija i interpretacija bile su nešto novo, svježe i drugačije, što ju je izdvojilo od ostalih pjevačica tog vremena.
Diskografski uspjeh stigao je 1974. godine s prvim singlom "Kraj moje tuge", no zvjezdani status zacementirala je dvije godine kasnije. Na festivalu Beogradsko proljeće 1976. godine premijerno je izvela pjesmu Aleksandra Koraća "Počnimo ljubav ispočetka", koja joj je donijela golemu popularnost i postala njezina svojevrsna osobna iskaznica. Tijekom sedamdesetih i početkom osamdesetih godina bila je redovita gošća najprestižnijih festivala, od Opatije i Splita do Hit parade, te je u tom razdoblju objavila desetak singlova. Njezin glas postao je sinonim za kvalitetu, a njezine balade neizostavan dio radijskog etera diljem zemlje, čime je potvrdila svoj status jedne od najcjenjenijih vokalistica svoje generacije.
S dolaskom novih glazbenih trendova osamdesetih godina, Beti Đorđević se djelomično povukla s glavne scene. Iako više nije snimala hitove kao nekada, nikada nije prestala pjevati. Svoju strast prema glazbi nastavila je njegovati nastupajući u beogradskim klubovima, gdje je za probranu publiku izvodila jazz i soul standarde, dokazujući da je njezina ljubav prema glazbi bila jača od prolaznih trendova. Njezin opus revaloriziran je 2012. godine, kada je diskografska kuća City Records objavila kompilaciju "The best of Beti Đorđević" s njezine 23 najpoznatije pjesme, podsjetivši time starije generacije na njezin talent i upoznavši mlađe s njezinim radom.
Posljednje desetljeće života donijelo joj je svojevrsni povratak na scenu i potvrdu njezine trajne vrijednosti. Snimila je nekoliko novih pjesama, poput singla "Nisam znala" 2016. godine i "Jedan pogled" sa sastavom Jovan Maljoković bend 2020. godine, a zapažen je bio i njezin nastup s Rambom Amadeusom na Beoviziji 2018. s pjesmom "Nema te". Prošle godine, na obnovljenom festivalu "Beogradsko proljeće", uručena joj je i specijalna "mts nagrada", izrađena od bakrenog dijela krova nekadašnje dvorane Doma sindikata, kao priznanje za cjelokupnu karijeru. Ipak, iza osmijeha i povratničkog entuzijazma krila se golema tuga s kojom se nosila daleko od očiju javnosti.
Njezin život obilježila je strašna obiteljska tragedija kada joj je 2013. godine od srčanog udara preminuo sin jedinac Branislav, u 47. godini života. O tom gubitku rijetko je govorila, ali jednom je prilikom otvorila dušu i otkrila kako joj je glazba postala i spas i prokletstvo. "Pjevam, a prije bih vrištala. Kroz svaku notu, kroz svaku pjesmu izlazi moj bol. Ogromna bol. Mog sina više nema… Danas imaš dijete, sutra ga nemaš. Nisam znala kuda ću i što ću sa sobom da uradim", rekla je tada. Iza sina ostali su unuka Kristina, unuk Vladan i snaha Snežana, koji su joj bili jedina utjeha u najtežim trenucima.
Sudbina se poigrala na najokrutniji mogući način do samoga kraja. Samo devet dana prije smrti, 11. siječnja, Vlada Srbije donijela je odluku o dodjeli priznanja za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi, a na popisu 21 umjetnika našlo se i ime Beti Đorđević. To priznanje, koje donosi i status nacionalne mirovine, bilo je kruna njezine karijere i konačna potvrda statusa kulturne ikone. Nažalost, nije ga dočekala.
Izuzetno važna bect za civilizaciju.