Tko su kreativni pojedinci s najviše osvojenih Ruža, oni čiji je rad ostavio dubok trag u medijskom prostoru, na radiju, televiziji, u glazbi i glumi? Tko su rekorderi koji čuvaju najviše priznanja ove najstarije i najuglednije medijske nagrade u Hrvatskoj? Iako se pitanje čini jednostavnim, odgovor je slojevit jer je Ruža (koju su Večernji list i prilog Ekran utemeljili još ratne 1994. godine) rasla usporedno s medijima, prilagođavala se društvenim promjenama i postala prepoznatljiv simbol Večernjeg lista.
Imena dobitnika zorno svjedoče o toj evoluciji, a kroz njihovu se kronologiju može iščitati povijest domaćih medija. Ono što je ostalo nepromijenjeno jest neraskidiva veza Ruže i čitatelja Večernjeg lista, koji su jedini suci pri odabiru laureata. Upravo zbog te specifičnosti, Ruže nije lako samo zbrojiti; naime, uz godišnja priznanja za 1999., dodijeljene su i Ruže 20. stoljeća, kojima je redakcija s čitateljima rezimirala proteklo razdoblje. Bilo je to doba velikih prekretnica u kojem su radio i televizija stasali u revolucionarne medije, sazrijevali uz civilno društvo i iznjedrili antologijske filmove, serije i glazbu. Kada se podvuče crta pod sva dosadašnja izdanja, najviše priznanja pripalo je Prljavom kazalištu i Oliveru Mlakaru.
Prljavci u svojoj kolekciji imaju pet godišnjih Ruža te onu za najbolju hrvatsku grupu 20. stoljeća, dok je Jasenko Houra nagrađen i za pjesmu stoljeća – legendarnu „Mojoj majci“, u narodu poznatu kao „Ruža hrvatska“. Oliver Mlakar ponosni je vlasnik četiri godišnje i jedne stoljetne Ruže, koju dijeli s Helgom Vlahović Brnobić kao najznačajnija TV lica 20. stoljeća. Svoj je niz Oliver zaokružio 2019. godine, kada mu je na 25. obljetnicu nagrade uručena Ruža za životno djelo. Ako pak gledamo isključivo godišnja priznanja, vrh liste predvode dva istaknuta kreativca. Prvi je Goran Višnjić, glumac s impresivnom svjetskom karijerom, čiji su rad čitatelji uvijek znali prepoznati i nagraditi, a on im je na toj vjernosti redovito uzvraćao.
O toj uzajamnoj naklonosti najbolje govori iznenađenje s dodjele za 2013. godinu, kada se nagrada nakon kraće stanke vratila u velikom stilu. Uz izravan prijenos na HRT-u, Ruža je svoj novi dom pronašla u zagrebačkom HNK-u. Svečanost je započela spektakularno: posjetitelje u dvorani i gledatelje pred ekranima na hrvatskom je jeziku pozdravila oskarovka Halle Berry. Ona i Višnjić tada su u Los Angelesu snimali seriju „Extant“, a njihovo je javljanje ostalo upisano kao jedan od najupečatljivijih trenutaka u povijesti nagrade.
Radijski voditelj Trpimir Vicković Vicko na svojim policama ima čak sedam Ruža osvojenih u nizu, što je izniman uspjeh s obzirom na to da su radijske kategorije uvedene tek 1997. godine. U vrijeme nagle ekspanzije radija, Vicko je bio neprikosnoven, a njegova „Budilica“ bila je neizostavan dio jutarnje rutine u Zagrebu i okolici.
Tek je 2004. radijska Ruža pripala Davoru Dretaru Dreletu, a ta se dodjela pamti po duhovitim nadmetanjima dvojice kolega. Među damama se ističe Sonja Šarunić sa šest osvojenih statua. Ova radijska kreativka mijenjala je postaje i formate, no čitatelji su vjerno pratili njezin prepoznatljiv glas, iznova nagrađujući njezinu profesionalnu izvrsnost.
Pet Ruža krasi dom Joška Lokasa, prvenstveno zahvaljujući kultnom „Upitniku“, dok Nensi Brlek ima četiri priznanja (za 1998., 1999., 2000. i 2002. godinu), što potvrđuje njezin status tada najpopularnije voditeljice Dnevnika. Po tri godišnje nagrade osvojili su Zoran Šprajc, Bojana Gregorić Vejzović, Daniela Trbović, Severina, Nina Badrić te grupa Colonia, kojoj je upravo Ruža bila prvo veliko priznanje u karijeri. Oliver Dragojević, omiljeni gost koji je rado svirao po željama publike, osvojio je dvije godišnje Ruže te onu za pjevača 20. stoljeća, čime je uz Borisa Dvornika (najboljeg glumca stoljeća) na najljepši način zastupao splitsku kreativnu scenu.