Pjesma "Ako ne znaš šta je bilo" obilježila je prošle godine put naših rukometnih reprezentativaca na Svjetskom prvenstvu do srebrne medalje, a ove godine i njihov put do brončane medalje na Europskom prvenstvu u rukometu. Iza ovog megahita stoji poznati splitski tekstopisac Nenad Ninčević, koji je napisao tekst, dok je glazbu skladao Marko Perković Thompson, a pjesmu dosad na YouTubeu ima preko 23 milijuna pregleda. Nenad Ninčević doživio je da njegova pjesma postane jedan od najvećih hitova nove generacije, povezujući različite dobne skupine i društvene slojeve kroz zajedničku ljubav prema domovini i sportu. Neno je u razgovoru za Večernji list prošle godine ispričao kako je nastala pjesma 'Ako ne znaš šta je bilo'.
- Kod 'Ako ne znaš šta je bilo', au baš volim ovaj 'Šta' u njoj, to je ono dalmatinski u glavu i šakom o stol....Što mi je bilo u prvoj verziji, ali premekano, odmah su stručnjaci udarili po meni...pitam se što bi tek oni koji tako dobro znaju hrvatsku gramatiku napisali, ako sam ja koji ne znam uspio ovo...ljudi to je samo pjesma i ona trpi sve ako ima emociju...da se vratim na pitanje, pjesma je kemijski spoj autora, izvođača i publike, rijetko se naravno dogodi ovako burna reakcija, ali eto dogodila se...zamišljena je kao duet Marka Perkovića Thompsona i mog novog benda Hrvatske Ruže i tako je i realizirana. Stihove sam napisao u travnju 2024. godine, jednostavno je istekla iz mene, dograbio sam gitaru da probam napisati melodiju, i onda glas u glavi: "Ne, nemoj, nećeš pogoditi jedno i drugo." Marko je budan i znam da je i kraj njega gitara, bilo je oko ponoći. Šaljem njemu, on se ujutro javi i kaže: "Imam neku melodiju, čak sam noćas i demo snimio." Nađemo se poslije podne, klupa na Savici, slušam i suze mi teku... "Pa je l' ti se sviđa", pita on...ja samo šutim, ni hladnoću ne osjećam i onda prva rečenica: "Ja ovo neću moći uživo izvoditi bez suze jer je ovo preemotivno za mene i raspast ću se..." "Hoćeš, hoćeš", kaže on, "Ja ću biti s tobom, to je duet za mene i Ruže..." Dalje sve znate i iskreno kad nastupamo ista je emocija kao na toj klupi, suza mi krene i onda se okrenem prema bubnjaru na par sekunda, smirim se i nastavim dalje... - ispričao nam je Ninčević prošle godine.
Ptice i zmije, trava i šikara, kiša, vjetar i rosa, sunce i Mjesec, zavičaj i Domovina: čitajući Thompsonovu ironičnu objavu na društvenim mrežama, ja sam onako na prvu, majke mi, pomislio da je najnoviji njegov hit. Kao što, uostalom, i sam u reče u objavi, „kaže jedna moja pjesma, ’ostat će u pjesmi, u priči’“. Recimo onoj, sad ću po sjećanju, „a meni tako dođe nakon čaše vina/ da ga pitam jel’ to i tvoja domovina“: treba li, naime – to mene zanima – u tom ironijskom ključu čitati onda i cjelokupnu Thompsonovu impresivnu domoljubnu kajdanku? Je li se on u stvari svih ovih godina samo ironično zajebavao s Hrvatima? Je li se siromah samo uplašio da dušmani ne prijave kako ne živi na toj adresi, jer – kao u pjesmi „Život“ – „mladost je takva pa te žarko ponese,/ i srce ti nema stalne adrese“? Pa da policiji zapjeva kako je „mlad i gladan pobjede/ odlučio izgradit dom i pustit korijene“? Je li taj „montažni objekt“ dom za koji je Marko spreman?